Praktički od samog početka trajanja Covid-19 pandemije suočavamo se s gotovo distopijskim predviđanjima koja tvrde da ljudskoj civilizaciji predstoje neka potpuno nova vremena, puna dosad neviđenih promjena. Brojni domaći i svjetski znanstvenici, intelektualci, političari i poduzetnici na brojnim portalima i u brojnim tiskovinama daju izjave o transformacijama koje će potaknuti pandemija i o tome kako će izgledati postpandemijski svijet. Neki od njih govore o kraju svjetske ekonomije kakvu poznajemo, proglašavaju propast neoliberalne ere i tvrde da pandemija zabija posljednji čavao u lijes globalista. Postoje i autori koji tvrde da se naš društveni život nikad neće vratiti u normalu, neki psiholozi tvrde da će se neki ljudi bojati izaći iz svojih domova. Ostali predviđaju da više neće biti zagrljaja i rukovanja i predviđaju kraj noćnog života.

Iako je posve izvjesno da će pandemija rezultirati određenim promjenama, one i nemaju previše veze sa senzacionalističkim predviđanjima koja trenutačno dominiraju medijima. Iako se trenutno čini da je ovaj period u ljudskim životima najvažniji te da su u usporedbi s njim sva ostala razdoblja manje važna, nije nimalo izvjesno da će pandemija ugroziti, dokinuti ili promijeniti sadašnje globalizacijske procese ili možda utjecati na promjenu ljudskog ponašanja u toj mjeri da dokine neke ljudima važne društvene konvencije poput druženja, međuljudske interakcije, izlaženja i sličnih aktivnosti koje podrazumijevaju prisutnost drugih ljudi.

Svjetski demografski potresi

Rastu ljudske populacije kroz tisućljeća značajnije su zaprijetile samo kuga u 14. stoljeću, koja je prema nekim procjenama u samo pet godina smanjila broj stanovnika Europe za 30-40 posto, odnosno umrlo je između 17 i 28 milijuna ljudi, te "majka svih gripa", pandemija španjolske gripe iz 1918. godine, koja je prouzročila smrt između 50 i 100 milijuna ljudi. Pretpostavlja se da je jedna trećina tadašnje svjetske populacije ili oko 500 milijuna ljudi bilo zaraženo. Nijedna pošast, nijedan rat, ni holokaust, nijedno razdoblje gladi u ljudskoj povijesti nikada prije nije usmrtilo toliko ljudi u tako kratkom razdoblju. Pandemija španjolske gripe iz 1918. godine je najveći globalni demografski potres koji je svijet ikada doživio. U oba slučaja bio je to kraj svijeta, konačni sud i konačna apokalipsa i mora da se činilo da ništa više neće biti kao prije i da se život nikada više neće vratiti u normalu.

Iako su ova širenja zaraznih bolesti uzrokovala niz demografskih i ekonomskih promjena, pustošenja "crne smrti", razaranja Prvog svjetskog rata i pandemija gripe 1918. godine nisu spriječili ljude da potraže društvo drugih ljudi i uživaju u interakciji jedni s drugima. Tako su, na primjer, nakon pandemije španjolske gripe i užasa Prvog svjetskog rata uslijedile burne 1920-e. Populacija koja je uspjela preživjeti ušla je u fazu euforije jer uživanje u sadašnjem trenutku i život sa smrću koja može doći u bilo kojem trenu je naprosto sastavni dio ljudske prirode.

Pandemije i ratovi nisu jedine katastrofe koje nisu uništile ljudsku odlučnost i potrebu za druženjem. Ljudi su prkosno nastavili sa svakodnevnim životima i poslije niza prirodnih katastrofa poput potresa, plimnih valova, uragana, erupcija vulkana, poplava i požara, a da ne govorimo o terorističkim napadima.

Teroristički napadi koji su se dogodili 11. rujna 2001. događaj je bez presedana u novijoj ljudskoj povijesti, nakon čega su se u narednim godinama pa sve do današnjih dana intenzivirali teroristički napadi diljem svijeta i u različitim svjetskim metropolama. Ti su događaji imali ogromne posljedice na svjetsku politiku. Mnoge su države uvele antiterorističke zakone, što je dovelo do povećanja ovlasti sigurnosnim službama i posljedičnom smanjivanju nekih građanskih prava, došlo je i do trajnih promjena u navikama putovanja i načinima ljudske mobilnosti i sve većoj upotrebi i utjecaju modernih tehnologija na ljudski život. Međutim, sve to nije spriječilo ljude da traže društvo drugih ljudi.

Porastao je broj naoružanih vojnika koji hodaju pariškim, londonskim, bostonskim te ulicama i aerodromima drugih svjetskih metropola, ali broj gostiju u njihovim restoranima, trgovinama, kinima, kazalištima, koncertnim dvoranama i stadionima nije doživio značajniji pad. Isto tako, zemlje u kojima su česte pucnjave i otmice, poput Meksika, Brazila ili Kolumbije, unatoč tome imaju živahan noćni život, što pokazuje odlučnost ljudi da se okupljaju pod svaku cijenu.

Predviđanja o političkom i ekonomskom utjecaju pandemije previše se fokusiraju na izopačenost sadašnje realnosti i priče o naglom kraju globalizacije i neoliberalizma ne čine se previše vjerodostojnima. Neki tvrde da je pandemija pokazala ludost i zabludu oslanjanja na globalne lance opskrbe koji globalnu proizvodnju osnovnih dobara čine ranjivima na šokove u dalekim zemljama. Iz sadašnje perspektive čini se logičnim da bi velike kompanije mogle imati koristi od vraćanja proizvodnje u matične zemlje (fenomen poznat pod imenom reshoring), tim više što je izvjesno da bi u budućnosti moglo doći do još nekog globalnog šoka. Međutim, čak i one kompanije koje su svjesne dugoročnih rizika i činjenice da bi eventualno premještanje proizvodnje smanjilo buduće rizike moraju se kratkoročno suočiti s mogućnošću cjenovne nekonkuretnosti i gubitka kupaca.

Ova pandemija mogla bi utjecati na proširenje domaćih kapaciteta za proizvodnju ključnih dobara, ali budući da ti proizvodi čine samo kap u moru cjelokupne ekonomije, teško da će to usporiti ili dokinuti globalizaciju.

Samo zato što trenutačna situacija daje naslutiti da će se nešto dogoditi, ne znači da će to zaista tako i biti. Naravno, ništa od ovdje navedenog ne dokazuje da pandemija neće promijeniti ništa. Prema recentnim istraživanjima, pandemijom su najteže pogođeni promet, turizam i ugostiteljstvo, dok IT, telecomi, mediji i farmaceutika gotovo da ne trpe nikakve posljedice. Mjere koje su uvedene da bi se spriječilo širenje koronavirusa pokrenule su digitalizaciju i možda će mnogi poslodavci otkriti da je rad od kuće odlično rješenje jer donosi veliku uštedu kada je riječ o plaćanju prostora, režija i putnih troškova zaposlenicima, a rad od kuće mogao bi biti i produktivniji i učinkovitiji. Nakon vala zaraze u nekoliko tvornica za proizvodnju mesa u zemljama EU-a od 2021. zabranjuju se ugovori o radu na osnovu kojih su radnici radili preko kooperantskih poduzeća kao i angažiranje privremenih radnika. Zapošljavanje na duže od godine dana regulirat će se stalnim ugovorima i izvan mesne industrije.

U jeku vijesti o tome da brojne tvrtke otpuštaju radnike gotovo je neopazice prošla informacija da Amazon, svjetski gigant u dostavi, zapošljava još dodatnih 100.000 radnika što govori u prilog tezi da online kupovina, online trgovina i dostava hrane u ovoj krizi doživljavaju novu ekspanziju. Ovi trendovi govore u prilog tezi da će vjerojatno određen broj radnih mjesta nestati i biti zamijenjen nekim novim poslovima i zanimanjima.

Posljedice u gospodarstvu

O utjecaju pandemije na putnički promet i turizam već je puno toga rečeno i napisano. Avionski prijevoz je zasigurno financijski najugroženiji sektor uslužne ekonomije koji bi u bliskoj budućnosti mogao ostati bez jednog dijela poslovnih putnika koji su u pandemiji shvatili da je velik broj poslovnih sastanaka moguće odraditi i putem internetskih platformi. Možda će ljudi promijeniti način na koji putuju, ali putovanja će biti i nakon pandemije, pogotovo zato jer je vrijeme provedeno kod kuće dovelo do toga da ljudi više žude za vanjskim svijetom. Putnici će također sve veću važnost pridavati mjerama vezanim za zdravlje i sigurnost i davati prednost nekim destinacijama u odnosu na neke druge, ali želja za putovanjem neće nestati.

Svaka promjena u ljudskom okruženju utječe i na promjenu u ljudskom ponašanju i navikama. Tako je bilo od početaka razvoja ljudske civilizacije i tako je to i danas. U samo nekoliko tjedana od početka širenja zaraze ljudi su se veoma brzo prilagodili na život u novim okolnostima i na nova pravila ponašanja. Osim izbjegavanja rukovanja, držanja fizičke distance i češćeg i detaljnijeg pranja ruku, ovo razdoblje svjetske zdravstvene krize moglo bi promijeniti neke ustaljene ljudske kulturne, društvene i higijenske navike. Iako je malo vjerojatno da će stisak ruke, zagrljaj ili poljubac kao načini pozdravljanja pasti u zaborav, izvjesno je da bismo sredstva za dezinficiranje trajno mogli viđati na javnim mjestima, u ljekarnama, na ulazima u trgovine, frizerske salone, fitness centre, sportske dvorane i slična mjesta. Vrlo je vjerojatno da fizička distanca neće ostati uobičajena praksa nakon ove krize, ali ljudi bi mogli postati svjesniji vlastitog intimnog prostora, a percepcija društveno prihvatljive distance mogla bi se promijeniti u mnogim kulturama. Nadajmo se da će ljudi napokon postati svjesni problema pranja ruku. Nadajmo se i da će ova pandemija poslužiti kao moralna ili etička lekcija onima koji koronavirus ne doživljavaju ozbiljno i koji ne žele poštivati ni mjere samoizolacije niti fizičkog distanciranja jer ne shvaćaju da tim mjerama ne štite samo sebe, već štite i druge, naročito one najranjivije i najugroženije dijelove populacije. Pandemija je rezultirala presudnim posljedicama po obrazovni sustav koji se u mnogim zemljama preusmjerio na online nastavu. Budućnost obrazovanja mogla bi biti hibridna - jedan dio gradiva putem interneta, drugi dio fizički u razredu uz puno veću ponudu i količinu raznih internetskih tečajeva.

Pandemija uzrokovana koronavirusom je katastrofa povijesnih razmjera i neki smatraju da bi mogla biti upamćena kao jedan od najznačajnijih događaja u ljudskoj povijesti. Međutim, čovječanstvo će preživjeti i ovu katastrofu, baš kao što je preživjelo i one koje su joj prethodile i možda će svijet u kojem živimo biti ponešto drugačiji, ali nikako neprepoznatljiv u odnosu na svijet koji smo poznavali prije pandemije. Dakle, nisu u pravu oni koji smatraju da će se sve vratiti na staro, ali niti oni koji teoretiziraju o zavjerama i novom svjetskom poretku.

Rentijerstvo i ugostiteljstvo

Krize imaju moć da prisile društva na poduzimanje nekih mjera koje su ranije bile nezamislive. Može li nas ova sadašnja pandemija prisiliti na izvjesne žrtve da bi nam u bliskoj budućnosti bilo bolje? Što se Hrvatske tiče, dovoljno je spomenuti nedavno objavljeno istraživanje revizorsko-konzultantskih tvrtki EY i Algebre MBA, kojim su nastojali utvrditi u kojoj su mjeri hrvatske tvrtke prihvatile digitalnu transformaciju i kako su se prilagodile poslovanju u uvjetima krize izazvane pandemijom koronavirusa. Poražavajući je podatak da se čak 57 posto hrvatskih tvrtki ne osjeća spremnima koristiti digitalne tehnologije i tako odgovoriti na izazove koje im je u poslovanju donijela koronakriza. Istraživanje je, primjerice, pokazalo da je svaka druga hrvatska kompanija u koronakrizi uvela neki oblik rada od kuće, ali i da hrvatske tvrtke, općenito govoreći, očekuju oporavak poslovanja na proljeće, odnosno povratak na stare modele poslovanja. Upravo je to naš najveći ekonomski problem.

Kako sada stvari stoje, reforme su i dalje u drugom ili trećem planu, a bez njih će Hrvatska teško privući investitore i pokrenuti novi razvojni ciklus. Činjenica da smo siromašna država, na pretposljednjem mjestu među zemljama Europske unije po stvarnoj individualnoj potrošnji i BDP-u po stanovniku, prema nedavnom izvješću europskog statističkog ureda, nije posljedica kasnog ulaska u članstvo Europske unije ili nečeg drugog, već je direktna posljedica ekonomskog modela razvoja gdje se ništa osim rentijerstva i ugostiteljstva ne isplati.

Kao što su Češka i Slovačka razvile autoindustriju, a Rumunjska informatičku industriju zahvaljujući potezima tamošnjih vlasti, tako se i prevelika ovisnost ekonomije o turizmu razvila zbog dominantne ekonomske politike, odnosno jer smo mi sami tako htjeli. Za početak bilo bi poželjno kada bi država umjesto otvaranja trgovina sa sirom i jajima preuzela aktivniju ulogu i ponudila dugoročnu viziju ekonomskog razvoja i da konačno ponudi viziju bolje budućnosti umjesto sadašnje partitokracije, u kontekstu koje rodovske, klanske i stranačke veze definiraju društvo u kojem napreduju podobni, a ne sposobni i kompetentni.

Povezane vijesti

•  Druženje tisuću zaposlenika porečke kompanije, Valamar ove godine dobio 5.466 PRIJAVA ZA POSAO
• U organizaciji Matice umirovljenika: DRUŽENJE UMIROVLJENIKA U KRCULIMA
• Odgođena manifestacija "Gremo na Učku", novo druženje zakazano 18. svibnja