NA DANAŠNJI DAN 1993. GODINE
VREMEPLOV GLASA ISTRE: Divlji zapad u Červar Portu i Maredi - opljačkani stanovi, demontirani auti
Naslovnica Glasa Istre od 3. travnja 1993.
Jedan od čuvara u Portu tada je ispričao da je imao bliski susret s provalnikom, koji je usred bijela dana 50 metara od kuće demontirao njegov automobil da bi prodao dijelove. Policiju je, kako je tada ispričao, pozvao i čekao čak sat i pol! Provalnik je uzeo sve - četiri kotača s gumama, auspuh, bravu volana, razvodnu kapu i drugo
"Molim ne provaljivati, nema ničeg vrijednog", "Ja sam policijski službenik, nemojte meni provaljivati", "Onom tko promijeni ovu bravu, promijenit ću glavu" - samo su neki od natpisa koje su stanovnici Červar Porta i Marede vješali na svoja vrata prije 29 godina da bi odvratili pljačkaše i provalnike koji su intenzivno "operirali" na tom području nakon ratnih zbivanja u Hrvatskoj. Prvi pljačkaši u ova dva reprezentativna turistička grada na zapadnoj obali Istre stigli su ovamo prije prvih izbjeglica, većinom prognanika iz Vukovara, piše Glas Istre 3. travnja 1993.
Naime, vlasnici stanova su svakodnevno proživljavali teror maskiranih razbojnika koji su bez imalo straha pljačkali sve na što su naišli. Neke su žene, kako se pisalo, lijepile na ulazna vrata slike svojih sinova i muževa u maskirnim uniformama, fotokopije domovnica i hrvatskog grba i grba grada Vukovara. Na vrata se znalo stavljati i po tri lokota, no sve je bilo uzalud. Pljačkaše ništa nije sprječavalo u njihovom naumu. Eventualno bi "uvažili" neka prezimena, no i to bi bila rijetkost. Stanove i apartmane imali su ondje Slovenci, Hrvati, Srbi, Talijani i desetak drugih europskih državljana, a pljačke i provale predvodili su, kako je naš list tada izvijestio, "skupina kriminalaca u kojoj, doduše, ima i Vukovaraca, ali i porečkih narkomana i profesionalnih istarskih lopova".
Za bezakonje koje je vladalo u Červar Portu najviše se, kako se pisalo, okrivljavala porečka policija koja nije promptno reagirala na silne krađe. Jedan od čuvara u Portu tada je ispričao da je imao bliski susret s provalnikom, koji je usred bijela dana 50 metara od kuće demontirao njegov automobil da bi prodao dijelove. Policiju je, kako je tada ispričao, pozvao i čekao čak sat i pol Provalnik je uzeo sve - četiri kotača s gumama, auspuh, bravu volana, razvodnu kapu i drugo.
- Ta dva velika vikend-naselja s više od dvije tisuće stanova, danas su gradovi novih brava i poligoni za uvježbavanje svih mogućih provalničkih tehnika… Prema našim istraživanjima, u oba grada provaljeno je i opljačkano više od tisuću stanova (neki poznavaoci prilika tvrde: i svih 2.000), a privedeno je samo 50-ak osoba! Bilo kako bilo, Červar i Mareda, reklamirani kao prvi turistički gradovi s ove strane Jadrana, danas su prvi hrvatski gradovi opljačkani od Hrvata, iz Hrvatske i BiH", pisao je Glas Istre prije 29 godina o maskir-kriminalu kojem se nije moglo (ili nije htjelo) stati na kraj.
Mnogi će se sjećati i dugogodišnje izgradnje poslovne zgrade pokraj pulske Gimnazije, danas popularno nazivane "roza zgrada". Iako je trebala biti dovršena 1990., u novinskom članku iz 1993., kada se kraj radovima još nije nazirao, pisalo se da su produženi zbog financijskih problema izvođača i investitora, Industrogradnje, kao i nedostatka zainteresiranih za kupnju poslovnih prostora u novom zdanju. Zbog nedostatka novca, došlo je i do izmjena u vanjskom izgledu zgrade.
Prema riječima poslovođe Ljube Kapitana, zgrada je po projektu trebala biti obložena kamenom, aluminijem i staklom. No, zbog iznimno skupog materijala, stavljena je "toplinska fasada tamnocrvene boje, što će biti konačna varijanta vanjskog izgleda zgrade". Tada se još nije znalo hoće li se raditi okviri prozora u drvetu ili aluminiju, no predviđalo se da će se ipak ići na varijantu aluminijske bravarije, dok će glavni ukras na zgradi biti specijalna srebrna stakla, što je naposljetku i ugrađeno.
Objašnjeno je tada da će se u podrumu zgrade nalaziti garaža, kao i poslovni prostori koji će također biti smješteni na prvom i drugom katu, dok će na trećem biti kancelarije raznih poduzeća. Na četvrtkom katu i na mansardi su, pak, bili predviđeni uredi poduzeća Tehnomont. U roza zgradi su danas smješteni Istarska razvojna agencija, redakcija TV Nove, Obrtnička komora Istarske županije, odvjetnički uredi, frizerski saloni i drugo. Na novinskoj fotografiji snimljenoj prije gotovo 30 godina vidi se pročelje zgrade koje gleda na Cankarovu ulicu, gdje su danas smješteni pekara Brionka, kafić Šank i fast food Mini Mini.
Završetak postavljanja telefonske mreže i dovod vode u selo Sovinjska Brda, povod je bio za veliko subotnje slavlje mještana, 21. ožujka 1993. Značajan je to dan bio za sve mještane Sovinjskih Brda, koji su uz asfaltiran put, sada još bolje bili povezani sa svijetom. Na fešti su se mogli tada čuti zvuci starih istarskih instrumenata - nezaobilaznog starog bajsa, vijulina i trieštine na kojoj je tijekom slavlja valcere, mazurke i starinske polke svirao Mario Sirotić.
Kako je Glas Istre tada pisao, Sirotić, vrsni kamenoklesar i taracer, koji je rođen u selu 1940. godine, a kasnije je živio u Puli, najviše je volio svoju Plonericu s kojom se družio od mladosti. U razgovoru s novinarom, sa sjetom se prisjetio mladih dana kada je bilo mnogo više "mužikanta i mužike" u Sovinjskim Brdima. "Ne moren poć spat ako prije toga ne zasviram neku polku", opisao je tada svoju ljubav prema glazbi i harmonici ovaj samouki virtuoz.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
