Sve je isto kao i 27. travnja 1988. I tada je na današnji dan izlazio nedjeljni, danas magazinski, a prije 44 godine revijalni broj Glasa Istre. I tada su svi dolazak turista doživljavali kao vjesnike turističke sezone. Do te mjere da je naslovnicu krasila fotobilješka nekadašnjeg urednika kulture Mate Ćurića koji je prethodnog dana ovjekovječio dolazak turista ispred pulske Arene. Bila je to mala velika vijest dana dostojna naslovnice.

"S prvim danima proljeća eto nam i prvih grupa turista. Najčešće su to ljudi iz sjevernijih europskih krajeva kojima ne smeta po koji pljusak ili hladniji zapuh", piše o rado viđenim gostima ispred uvijek atraktivnog amfiteatra.

Na urlaub u Istru

Isti novinar nadalje piše o velikom interesu njemačkih turista u tadašnjoj SR Njemačkoj. Kaže da je velika "seoba" njemačkih turista na Jadran krenula ovih dana za uskršnje praznike, no ona prava će, piše novinar, krenuti tek u sedmom i osmom mjesecu. Nadalje, u članku pod naslovom "Na urlaub u Istru" veli da u njemačkom gradu Beckumu ožujak protječe u znaku istarskog turizma. Izlozi agencija pretrpani su reklamama i pozivima građanima da predstojeće ljeto provedu u Istri.

"Istra je vrlo tražena kod naših građana, naročito Poreč i Vrsar. Naravno, odmah su tu Pula, Medulin, Rabac, Umag, a Krk i Lošinj su najpopularniji otoci. Središnja Dalmacija i Split su jako atraktivni i mnogi traže informacije o njima jer iz Splita onda odlaze prema Istri ili prema Crnogorskom primorju. Istra ima prednosti zbog blizine Italije, kamo mnogi odlaze, a i zbog toga što su istarska mjesta blizu dobrih cesta kroz Italiju pa se tako manje mora voziti lošim cestama", veli agencijska službenica našem novinaru o prednosti blizine i prometne povezanosti Istre kamo putuje čak 25 posto stanovnika Beckuma, gdje živi i nekoliko stotina naših gastarbajtera koji su, kao i danas, trbuhom za kruhom otišli u Njemačku "arbajtati" da bi kasnije u Istru mogli na "urlaub", odnosno odmor.

Slabašan YU-turizam

No, turizam je imao boljke kojih se ni dan-danas nije riješio, a to je kroničan nedostatak radne snage i kvalificiranog kadra, o čemu govori članak "Više šefova nego liftboja". Stanje u Yu-turizmu nije sjajno. Štoviše, falilo je svega, od radnika do hotelskih kreveta.

"U vrijeme kada nam za glavno sezonsko poslovanje nedostaje oko stotinu tisuća hotelskih kreveta, kada u 1988. godini smještajne kapacitete obogaćujemo za mizernih 22.000 jedinica, od kojih je svega 7.000 hotelskih ili apartmanskih, i kad zbog straha od prelaska na tržišnu ekonomiju i davanja 'zelenog svjetla' za ulazak ino-kapitala izmišljamo administrativne i druge barijere, očekivati čuda od jugo-turizma je u najmanju ruku nerealno. Yu-turizam, to ne treba sakrivati, trenutno zaostaje za trendom svjetskih turističkih tokova, a po svemu sudeći tako će biti i ove, odnosno sljedećih godina ako se ne izmijene režiseri našeg turizma.

Dok se međunarodni kapital ulaže u Tursku, sjevernoafričke zemlje, Španjolsku i druge nama konkurentne destinacije, a za njim u njih putuju i turisti, mi se i dalje zadovoljavamo mrvicama, pa eto, ove godine planiramo daljnji lagani porast turističkog prometa i ostvarenje po sadašnjoj metodologiji iskazivanja, oko 1,9 milijardi dolara, nisu baš sjajne prognoze u vremenima kada je inflacija poput 'pakmana' nagrizala standard građana", piše Glas Istre 1988.

O tome govori i karikatura beogradskog Privrednog pregleda, na kojoj neobičan karikaturalni hibrid između zmaja, pacova i kameleona ima računicu prema kojoj je 1 dinar + 1 dinar = 1 dinara.

INK na pola puta

Inflacija se odrazila i na projekt obnove Istarskog narodnog kazališta. Novinarka Tanja Štambuk piše o tome kako se u četiri godine obnove pulskog kazališta došlo tek na pola puta. "Prije četiri godine u euforiji 'predstave', željelo se i planiralo da će se sve zgotoviti za godinu dana. Danas se zna da je sve to bio samo fantastičan san. U protekle četiri godine ipak se stara zgrada iz temelja izmijenila. Danas ju je teško prepoznati. Umjesto starog prokišnjavanog krova, tu je bakreni krov za nova stoljeća, mramorom i staklom obložena nova fasada (dorađena), unutra su nove instalacije, centralno grijanje, upravo se postavlja suvremena tehnika za buduće kazalište", piše novinarka napominjući da je riješen velik dio problema infrastrukture.

Sve je to stajalo dvije milijarde dinara. No, to nije dovoljno, za konačno dovršenje zgrade nedostaje 2,7 milijardi dinara koliko je procijenio Odbor za obnovu, zajedno s izvođačima. No, novac nije na vrijeme osiguran pa je inflacija onih 2,7 milijardi revalorizirala na četiri milijarde. Ipak, ima optimizma. Stiže iz Istarske banke u obliku povećane stope pasivnih kamata iz kojih se financirao ovaj gradu prijeko potreban poduhvat.

Zanimljivo je i pet mjeseci nakon štrajka u pulskom Ikusu. Kao u napetoj filmskoj seriji, tako Pula već mjesecima prati i komentira zbivanja u RO Ikus, čija su specijalnost montaža i zavarivanje metalnih konstrukcija, skelarstvo i zaštita materijala , čišćenje objekata te odstranjivanje otpadnih materijala. Taj kolektiv s 550 zaposlenika, od kojih većina radi pomoćne poslove u brodogradilištu Uljanik, već peti mjesec vrši "demontažu" svojih rukovodnih struktura, "odvarivanje" čvrstih rodbinsko-prijateljskih konstrukcija, podižu i ruše "skele" onima koji bi da uzjašu kolektiv, čiste svoje redove od "otpadnog materijala" što ga je na površinu izbacio štrajk od 23. studenog lanjske godine", slikovit je novinar David M. Fištrović.

I još se nešto nije promijenilo - pomicanje sata. Na današnji smo dan, u nedjelju te 1988. godine, kao i danas, pomicali kazaljke na satu i krenuli u ljetno radno vrijeme s dužim danima.

Povezane vijesti

• 145. obljetnica otvaranja željezničke pruge Kanfanar-Rovinj: KROZ ISTRU PO NOVOJ ŽELJEZNIČKOG PRUZI PROJURIO PRVI PAROVOZNI VLAK
• Giovanni Domenico Stratico, biskup Novigrada i Hvara: Dostojan Casanovin prijatelj POSTAO UZORNIM BISKUPOM
• VREMEPLOV GLASA ISTRE: Tri puta manje radnika u brodogradnji obavlja isti posao kao i tri puta više prije rata!