ŽIVOTNA PRIČA SINIŠE KUKIĆA

DIREKTOR FONDA ZA ZAŠTITU OKOLIŠA I ENERGETSKU UČINKOVITOST "Volim Istru, volim ovdje živjeti, volim Ulysses! I da, znam da je Kaštijun projekt po kojem je ova regija daleko ispred svih ostalih u Hrvatskoj"

Razumijem da su na početku i od samog početka postojale određene porođajne muke. U međuvremenu, nakon što je centar otvoren prošao je period testnog rada te su otklonjeni svi nedostaci koji su tijekom tog perioda uočeni. Napravila se dodatna optimizacija, a izgrađeni su i novi boksovi za sušenje i stabilizaciju otpada nakon biološke obrade. Centrom se dobro upravlja i sve kritike, koje su u početku možda bile opravdane, sada više pripadaju kontekstu političkih razmimoilaženja. Generalno, Kaštijun je, tko god što mislio, uspješan projekt, kaže Kukić

| Autor: Robert FRANK
Siniša Kukić

Siniša Kukić


Direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Siniša Kukić prije svega je veliki prijatelj Istre. Vukovarac rođenjem, Zagrepčanin poslom i karijerom, Istranin je opredjeljenjem. U Zagrebu radi, u Istri živi. I nije to nevažno jer Kukić ne samo da ne skriva fascinaciju Poluotokom, ljudima, odnosima i tolerancijom koja je i njega, na kraju, ovdje privukla i zadržala, nego želi da Istra i dalje bude prva i prije svih ostalih u mnogim postignućima. U tom kontekstu, neovisno o tome tko o njemu što misli, Kukić smatra da je Županijski centar za gospodarenje otpadom (ŽCGO) Kaštijun projekt koji Istru stavlja u poziciju napredniju od ostalih hrvatskih županija. I dok u drugim županijama otpad još uvijek na sramotan način završava na raznim odlagalištima, udolinama i livadama, Istra s Kaštijunom, uz Marišćinu u Primorsko-goranskoj županiji, jedina ima ustrojen i organiziran centar za gospodarenje otpadom. Time je napravila veliki iskorak. Kukić, kao direktor Fonda koji na određeni način pokriva rad ŽGCO-a, zato ne skriva koliko mu je važno da Kaštijun, nakon brojnih očekivanih problema, što prije profunkcionira na još bolji način.

„Razumijem da su na početku i od samog početka postojale određene porođajne muke. U međuvremenu, nakon što je centar otvoren prošao je period testnog rada te su otklonjeni svi nedostaci koji su tijekom tog perioda uočeni. Napravila se dodatna optimizacija, a izgrađeni su i novi boksovi za sušenje i stabilizaciju otpada nakon biološke obrade. Centrom se dobro upravlja i sve kritike, koje su u početku možda bile opravdane, sada više pripadaju kontekstu političkih razmimoilaženja. Generalno, Kaštijun je, tko god što mislio, uspješan projekt. Možemo ga usporediti, naprimjer, s takvim centrom u Ljubljani. To je ista razina. Samo što Slovenci kao Slovenci svoje projekte hvale. A mi… Koliko god se nekad zanosimo te pravimo važni i kad ne treba, isto tako ponekad znamo pretjerivati u kritici i nezadovoljstvu. Kad je u pitanju gospodarenje otpadom, kod nas je uvijek izražen sindrom - „može, samo ne u mom dvorištu“. To čak ide do te mjere da ponekad ne želimo prihvatiti dobra i održiva rješenja koja su u skladu s ekološkim standardima. Svjestan sam da ću zbog ovog možda stati na žulj ili isprovocirati neke pojedince koji na kritici rada Kaštijuna skupljaju političke bodove na lokalnoj razini. No u globalu, ponovit ću, Kaštijun je dobar projekt, i bit će, s vremenom, još bolji. Iskreno, dok nisam preuzeo upravljanje Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, i ja sam kritičnije gledao na slučaj s Kaštijunom. Sad, s iskustvom čovjeka koji je prošao kroz nekoliko sličnih centara i van Hrvatske, shvaćam da je ovaj ŽGCO na jako visokoj razini. Istra je zahvaljujući tome puno, puno ispred ostalih hrvatskih regija, i to u procesu od razvrstavanja otpada pa sve do konačne obrade, kaže Kukić. Reći će i da su, što se nekako podrazumijeva i razumljivo je, sve promjene koje se događaju naprosto podložne kritici. Mi smo, kazat će, ljudi koji ponekad teže podnose promjene, no ono što je napravljeno po pitanju gospodarenja otpadom, izuzetno je važno. 

Informiranje javnosti

„Nema razloga u to sumnjati. Samo je potrebno povjerenje, kontinuirano informiranje javnosti i dobra komunikacija s građanima“, kaže Kukić.

Svjestan je da oni koji su se poput Istarske županije prvi uhvatili gradnje Županijskog centra za gospodarenje otpadom zbog toga snose rizike prvih početaka kad se pojavljuju nedoumice, greške i krive procjene.

„Važno je da postoji dobra volja i da stvari s vremenom sjednu na svoje mjesto. Skuplja se iskustvo koje je važno. Istra je, budimo realni, prva u Hrvatskoj krenula s gospodarenjem otpadom. Odustala je od divljih deponija i odlagališta bez kontrole. Na taj način službena je politika pokazala da cijeni prostor, da želi očuvati prirodu te da naglašava ekološki pristup. Misija se polako ispunjava jer će ova regija biti prva u Hrvatskoj koja adekvatno zbrinjava otpad. Istra će po tom pitanju postati zelena regija. Nikako nemojte podcijeniti značaj te sintagme u percepciji turista“, kaže Kukić.

Kukićeva životna filozofija je prilično jednostavna - ide tamo gdje se osjeća ugodno i poželjno. U privatnom smislu odabir Istra kao mjesta života je očito kulminacija, ispunjenje sna čovjeka koji je prethodno među ostalim bio i na visokim pozicijama u Hrvatskim vodama, Agrokoru te mnogim značajnim hrvatskim tvrtkama, a uspješno se okušao i u privatnom biznisu. Kukić je, u ovom trenutku, najviše rangirani stanovnik Istre s poslom u Zagrebu. Uz bok njemu mogao bi ići bivši menadžer iz Adrisa Damir Vanđelić, sada ravnatelj Fonda za obnovu Zagreba. Oboje su, zanimljivo, došljaci u Istru koju su zavoljeli i prihvatili.

„U Istru sam došao jer sam je izabrao, a ne zato što sam morao. Moj rodni grad je Vukovar za kojeg me vežu nezaboravne uspomene, uspomene koji nikada neću zaboraviti i koje će me pratiti gdje god ću biti. Moj dom je sad Istra – Poreč i Tar. Tu mi je sin, unuk i obitelj. Istra živi svoju priču, ta tolerancija, multikulturalnost i sloboda koji ovdje vladaju, to nije foliranje. Prepoznajem iskrenost i jednostavnost, što je važno u vremenima opće kompliciranosti, složenih odnosa i, budimo iskreni, svugdje prisutnog licemjerstva. Ovdje sam pronašao život komplementaran onome koji sam zagovarao i želio živjeti. Pronašao sam ga i zahvaljujući kazalištu Ulysses koje promovira meni blizak sustav vrijednosti. To me kazalište, sa svojom filozofijom, također potaknulo da dođem živjeti u Istru. Punih 16 godina vezan sam za Ulysses preko kojeg sam s Istrom i u Istri doživio prekrasna iskustva. Na neki način upoznao sam dušu i otvorenost Istre. Dva su razloga zašto sam poklonik teatra Ulysess. Tu je, ispred svega, moj veliki prijatelj, uzor i kum Rade Šerbedžija. Priznajem, cijeli sam život šerbedžijanac! U punom smislu i značenju te riječi i tog pojma. Tu je i Duško Ljuština, moj veliki prijatelj, menadžer u kulturi, čovjek koji nosi kulturni biznis i u Hrvatskoj, ali i u Istri. Volim kazalište i masu tih ljudi koje sam upoznao preko Ulyssesa, od Angeline Jolie, Vanesse Redgrave, Ralpha Fiennesa, Annette Bening, Franca Nera... Mnogi naši poznati glumci odigrali su tu neke od svojih najboljih uloga. Volim Lenkinu režiju, koja me oduševljava iz predstave u predstavu. Volim taj predivni, spektakularni, prirodni mediteranski ambijent u kojem je, kako je Rade to poetski rekao, svaki zid sjećanje, a svako drvo nada. Ulysses je kulturno oplemenjivanje Istre, dimenzija koja je dodatno upotpunjuje, a Brijuni na kojima se to odvija baza u kojoj je sve jednostavno, iskreno, nepretenciozno, skromno, čak pomalo spartansko, jede se u menzi, spava u prastarim sobama starim 60, 70 godina. I uživa se u tome. Rade je sa svojim kazalištem napravio neviđenu promociju Brijuna, ali i cijele Hrvatske“, kaže Kukić.

No jedan događaj koji je ovo ljeto poremetio Kukićevu brijunsku idilu i životnu sreću bio je prerani, iznenadni i tragični odlazak Gorana Počuče, jednog od njegovih najboljih prijatelja. S tim rođenim Osječaninom, koji je također svim srcem prigrlio Istu i Istra njega, dijelio je sličan životni put. „Goranova prerana smrt me strašno pogodila, teško mi je to bilo prihvatiti. Goran je bio osoba koja je nas istarske Slavonce držala na okupu. Bio je čovjek koji je usprkos svim nepravdama s kojima je u životu bio suočen, bio i ostao čovjek pomirbe i tolerancije. Uvijek je pazio da ne ide malen ispod zvijezda, da ga kroz život određuju njegova djela, njegova spremnost da pomaže drugima i spremnost da oprosti. Goran je bio čovjek velikog srca koje je na žalost prerano prestalo kucati“, kazao nam je Kukić prepun emocija zbog gubitka prijatelja i traume koja će ga pratiti cijeli život.

Cilj Fonda

Siniša Kukić je brz, socijalno dinamičan, poslovno umrežen i izuzetno ambiciozan. Nije klasičan foteljaš već u svom mandatu želi da se što više iskoriste sredstva koja su na raspolaganju za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Tako je Fond u godini korone za građane i za firme objavio čak 21 javni poziv, što je puno više nego prošle i prethodne kad ih je bilo samo po osam. Kukić kaže da je cilj Fonda, dokle god on njime upravlja, da se prikupljeni novac što prije vrati u realan život. Na taj način se ispunjava ključna misija Fonda - zaštita okoliša i energetska učinkovitost u samoj praksi.

„Iskreno, u trenutku kad sam imenovan direktorom Fonda mislim da nitko od nas nije mogao pretpostaviti kako će izgledati 2020. godina. Srećom, Fond se može pohvaliti vrsnim stručnjacima koji su i u ovim izazovnim okolnostima činili odličan tim. U konačnici smo zapravo uspjeli realizirati sve što smo i planirali, što smatram velikim uspjehom! U ovim izazovnim vremenima, objavili smo čak 21 javni poziv za sufinanciranje, kroz koji smo gospodarstvu, lokalnim jedinicama i građanima osigurali preko 680 milijuna kuna bespovratnih sredstava. To su značajna sredstva koja su sad, više no ikad, potrebna da potaknu gospodarske aktivnosti“, kaže Kukić.

Kad sam došao u Fond, cilj mi je bio, kod onih programa koji su kvalitetni, zadržati kontinuitet. Pogotovo ove godine, vjerujem da nam svima nedostaje rutina. Želim kroz konstantnost naših programa dati jednu dozu sigurnosti i gospodarstvu i javnom sektoru, pa s većinom programa nastavljamo i u 2021. godini. Nastavit ćemo, naprimjer, s programom energetske obnove kuća, ići ćemo s ruralnom elektrifikacijom za građane kojima nije dostupna mreža, ulagat ćemo u projekte obnovljivih izvora energije, a nastavljamo i s poticanjem transformacije prometnog sustava. U nekim europskim državama već je prošle godine broj novih električnih vozila premašio broj kupljenih klasičnih vozila, što daje dobar signal u kojem smjeru i kojom brzinom ide ova transformacija. Pomagat ćemo i komunalnim društvima da nabave što im još treba od infrastrukture. Velike nade polažemo i u EU instrumente financiranja. Sa svakim novim pozivom smo svi skupa iskusniji te se sredstva povlače sve brže i kvalitetnije. Siguran sam da će dio tog novca koje ćemo dati otići i u Istru. Čelnici istarskih lokalnih samouprava su vrlo agilni u predlaganju projekata, znaju kako za potrebe lokalne zajednice osigurati i nacionalna i EU sredstva. To dokazuju brojni projekti koje je Fond do sada sufinancirao u Istri. Uz to i gospodarstvenici, ali i građani u Istri, shvaćaju prednosti i dugoročnu isplativost ulaganja u korištenje zelenih tehnologija. Upravo zato imamo sve veći broj onih koji se okreću korištenju obnovljivih izvora energije“, kaže Kukić. 

Uz poslovnu i stručnu dimenziju, Kukić u vođenje Fonda želi utkati i neke svoje stavove o zaštiti planeta, okoliša, zraka, prirode, svega što nas okružuje i omogućava nam da preživimo kao vrsta.

„Moramo ozbiljno shvatiti apele znanstvenika, ali i apele prirode u obliku klimatskih i drugih promjena koje mijenjaju naš planet. Nedavno sam gledao posljednji u nizu dokumentarnih filmova Sir Davida Attenborougha koji je svojevrsno upozorenje da smo kao društvo dosegnuli kritičnu točku održivog rasta te da u svrhu opstanka ljudske vrste moramo zaštititi i očuvati i druge biljne i životinjske vrste na našem planetu. Zato moramo biti odgovorni, u svakodnevnom životu trebamo ekološki promišljati i ići prema pozitivnim promjenama“, kaže Kukić ne skrivajući oduševljenje Attenboroughovim životnim opusom.

„Na to nitko pametan i odgovoran ne može ostati ravnodušan“, zaključit će.

Neminovno, u razgovoru koji smo s njime vodili, ŽGCO Kaštijun se nameće kao nezaobilazna, ustvari za Istru najvažnija tema. Činjenica je kako je upravo Kukić, nakon višegodišnjih neslaganja oko odvoza smeća na Kaštijun, na određeni način za zajednički stol posjeo Istarsku županiju i Grad Umag. Po tom pitanju postignut je konsenzus koji bi trebao biti dokaz kako je Kaštijun nadstranačko pitanje.

„Ne bih ja tu na sebe preuzimao zasluge mirotvorca koji je pomirio sukobljene strane. Istina je da su i Boris (op. Miletić) i Vili (op. Bassanese) moji dugogodišnji prijatelji. No oni su prije svega ozbiljni i odgovorni političari koji misle na dobrobit i prosperitet svojih gradova. Uostalom, njihovi birači su im to honorirali pa su zato tako dugo i na vlasti. Oni, ali i svi drugi oko Kaštijuna, od župana Radina, direktorice Vesne Dukić i ostalih aktera su svjesni da je Istra napravila iskorak u gospodarenju otpadom, a sve u svrhu postizanja ciljeva zaštite okoliša koje propisuju EU direktive. Svima njima je u interesu održivi prosperitet Istre kao regije, a očuvana priroda i okoliš, uz turizam i sve gastronomske adute Istre, tome sigurno doprinosi. Kad se tako postavi stvar vrlo je lako iznaći rješenje“, kaže Kukić.

Pitali smo ga i kako Fond može pomoći Kaštijunu u zbrinjavanju SRF-a, alternativnog goriva s visokom energetskom vrijednošću. Može li Fond, dok država ne donese odluku o izgradnji energana gdje bi se SRF adekvatno koristio, godišnje financijski pomagati Kaštijun s iznosom između 5 i 6 milijuna kuna potrebnih za njegovo zbrinjavanje.

„Problematika nepovoljnijih uvjeta u plasmanu goriva iz otpada proizlazi iz činjenice da je radi zabrane uvoza u Kinu došlo do oštrog pada izvoza plastike i papira za reciklažu. To je posredno utjecalo i na povećanje cijene koje za to trebaju plaćati Kaštijun. I Fond i resorno ministarstvo se tu angažiralo te je centru odobrilo sufinanciranje od 5,6 milijuna kuna koji će se do konca 2021. godine koristiti za te namjene. Taj novac će im sigurno pomoći da premoste trenutnu situaciju, a ovisno o budućim okolnostima na tržištu u suradnji s ministarstvom, županijom i centrom poduzimat ćemo daljnje korake kako bi iznašli održiva rješenja“, potvrdio nam je Kukić.

Uz sve to pitali smo ga i kakvu poruku poslati građanima Istre, ali i hotelijerima i ugostiteljskom sektoru oko toga da otpad koji nastaje od hrane ne mogu bacati u obično smeće, jer onda na Kaštijunu dolazi do smrada i problema s ljudima koji žive oko ŽGCO-a. Poanta je, dakle, da takav otpad ne može i ne smije završavati na Kaštijunu pa se nameće potencijalno rješenje u lokalnim komunalcima.

„Vjerujte mi da je ključna edukacija. Bez dobro informiranih i motiviranih korisnika sustava - a tu mislim prije svega na građane i tvrtke, a tu naravno spadaju i hoteli, restorani te svi drugi ugostiteljski objekti – nema pravog rješenja. Oni moraju u što većoj mjeri pravilno odvajati otpad od hrane. No uz to treba razmišljati i o prevenciji te načinima kako iskoristiti hranu koju nismo upotrijebili za novi obrok. Otpad od hrane je u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede, no jedan segment smo obuhvatili i mi u našoj informativno-edukativnoj kampanji „Nisam za bacit", a u pripremi imamo i program koji će biti usmjeren na hotelski sektor. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja vrlo ambiciozno je postavilo ciljeve u pogledu gospodarenja otpadom, napredak se vidi jer je postotak odvojenog prikupljanja otpada na razini Hrvatske u 2019. porastao za šest posto. Uz sve poteškoće u ovoj godini resorno ministarstvo na čelu s ministrom Ćorićem je osiguralo kontinuitet investicija u izgradnji infrastrukture, radi se i na novim kvalitetnim zakonskim rješenjima tako da mislim da će rezultati u sljedećim godinama biti u skladu s EU ciljevima“

Kroz vrijeme se pokazalo da postrojenje na Kaštijunu nije projektirano da prihvati enormne količine otpada do kojeg dolazi u pojedinim ljetnim danima kad je u Istri preko pola milijuna turista. Kako riješiti i taj problem pitali smo direktora Fonda. 

Dodatni angažman

„Sigurno će biti potreban dodatni angažman jedinica lokalne samouprave. I to u većoj stopi odvajanja prikupljenog otpada koji onda ni neće doći na obradu u Centar. Zato je Fond nabavio spremnike za odvojeno prikupljanje otpada za cijelu Hrvatsku. Istarskim gradovima i općinama isporučit ćemo preko 100 tisuća kanti u kojima će građani moći u svojim kućanstvima odvajati staklo, plastiku, metal, papir i biootpad. Neki dan smo imali isporuku za Pulu, a uskoro i za ostale jedinice lokalne samouprave. Upravo će spremnici, koji će biti distribuirani po kućanstvima, uz uvjet da se građani savjesno i odgovorno ponašaju i pravilno odvajaju otpad, omogućiti da se što veće količine otpada šalju na daljnju uporabu i recikliranje. Samo ono što se ne može uporabiti trebalo bi dolaziti na obradu u Kaštijun. Većina turista koja ljetuje u Istri dolaze iz zemalja u kojima je odvajanje otpada već odavno postala životna navika tako da sam siguran da će svi tu svoju naviku prakticirati i na ljetovanju. Jedino im treba omogućiti infrastrukturu, a to smo sad i napravili. Uz to na postrojenju u Kaštijunu su dograđena dva boksa kako bi se mogle zaprimiti i obraditi dodatne količine u ljetnoj sezoni, kaže Kukić.

Po svemu sudeći, postoji generalno mišljenje kako je cijena obrade otpada u Istri ovdašnjim građanima skuplja nego u ostatku Hrvatske. To je rezultat činjenice da je Istra sa ŽGCO-om otišla korak ispred svih, a to naprosto ima svoju cijenu. No kako tu situaciju s uglavnom opravdano većom cijenom objasniti građanima? Možda tako da se shvati kako Istra već sada radi ono što će ostatak Hrvatske tek započeti, možda tako da ekologija i zaštita okoliša koštaju, možda tako da se u Istri, za razliku od ostatka Hrvatske, nijedna kila otpada više ne odlaže na divlje čime se uništava priroda i stvaraju ozbiljni ekološki problemi, već je sve u zatvorenom sustavu Kaštijuna. Kratkoročno su Istrani u malo nepovoljnijoj situaciji zbog cijene zbrinjavanja otpada, no isto kratkoročno, a posebno srednjoročno i dugoročno u prednosti su pred ostatkom Hrvatske jer rješavaju jedno od najvećih pitanja – pitanje zbrinjavanja otpada.

„Sve što je navedeno točno je. Cijena koju plaćaju građani kada se otpad obrađuje ne može se uspoređivati s cijenom kada se prikupljeni otpad bacao na odlagalište. Europa je postavila ciljeve i način na koji treba postupati s otpadom. Hrvatsku od 2018. godine ima zabranu   odlaganja neobrađenog otpada. To što Istra, uz PGŽ jedina županija u Hrvatskoj, zadovoljava uvjete koje postavlja Europska unija može biti samo pozitivno, kako za okoliš tako i za imidž Istre. Ispunjavanje tih ciljeva ima svoju cijenu. Važno je reći da cijela Hrvatska u gospodarenju otpadom mora zadovoljiti uvjete Europske unije i od toga ne možemo pobjeći. Svi volimo govoriti o zaštiti okoliša, kružnoj ekonomiji ali nije lako uspostaviti učinkovite sustave. Nažalost ponekad moramo čuvati okoliš od samih sebe. Istra je, tako bih i zaključio, otišla dalje, daleko ispred svih“, rekao je Kukić.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini