HRVATSKI EUROPARLAMENTARAC, ČLAN LIBERALNE GRUPACIJE RENEW EUROPE

VALTER FLEGO: Sustavno uništavanje planeta dovelo nas je pred egzistencijalnu prijetnju, a Europski zeleni plan jedino je rješenje. TO JE NAŠ ULTIMATIVNI CILJ, NAJAMBICIOZNIJI PLAN NA SVIJETU

Ogromna je odgovornost na državama članicama, svih 27 nacionalnih gospodarstava mora sustavno izvršavati svoju domaću zadaću i pridonositi cilju klimatske neutralnosti * Prelazak na obnovljive izvore zahtjevan je proces, a cijena takve tranzicije iznimno je visoka. Prvi su na udaru građani i poduzeća, i zato moramo tražiti alternative koje će maksimalno ublažiti udarac, istovremeno vodeći računa o okolišu

| Autor: Glas Istre
Valter Flego (Snimio Duško Marušić Čiči)

Valter Flego (Snimio Duško Marušić Čiči)


Europska unija u puno je navrata pokazala da želi služiti kao primjer u predvođenju svjetske borbe protiv klimatskih promjena. Tijekom godina u Europskom parlamentu su usvojeni neki od najnaprednijih zakonodavnih akata o okolišu na svijetu. Kao član liberalne grupacije Renew Europe u kreiranju te europske strategije aktivno sudjeluje i hrvatski europarlamentarac Valter Flego koji pojašnjava koji su njezini glavni ciljevi, ali i jesu li po njemu oni realno definirani i dohvatljivi

- Imamo povijesno velik proračun EU-a, ali i povijesno velik postotak novaca usmjeren u digitalnu i zelenu tranziciju, preko 50 posto. Europa je vrlo ozbiljno shvatila svoju borbu protiv klimatskih promjena. Sustavno uništavanje planeta dovelo nas je pred egzistencijalnu prijetnju, a Europski zeleni plan jedino je rješenje. Želimo li da nove generacije odrastaju na jedinom planetu kojeg imamo, moramo Europu učiniti prvim globalno neutralnim kontinentom do 2050. godine. To je naš ultimativni cilj, najambiciozniji plan na svijetu, nimalo jednostavan, ali svakako izvediv.

- Spomenuli ste kao glavni cilj postizanje klimatske neutralnosti EU do 2050. godine. Što to znači i kako ga EU namjerava ostvariti?

- Znači da imamo 28 godina da preobrazimo europsko društvo i gospodarstvo, od industrije i energetike do prometa, turizma, poljoprivrede i prehrane. 28 godina da odvojimo ekonomski rast od upotrebe resursa. Ogromna je odgovornost na državama članicama, svih 27 nacionalnih gospodarstava mora sustavno izvršavati svoju domaću zadaću i pridonositi cilju klimatske neutralnosti. Ulaganja u nove tehnologije, jer zelena tranzicija ide ruku pod ruku s digitalnom, održiv i čist prometni sektor, smanjivanje ovisnosti o energiji koja dolazi izvan EU-a. A to posljednje je, jasno, ovim stravičnim ratom u Ukrajini poprimilo sasvim novu dimenziju hitnosti.

Nepredvidive krize

- Koliko će rat u Ukrajini utjecati na te planove? Kao i činjenica da će u traženju alternative ruskim energentima neke zemlje potražiti spas u ugljenu i nekim drugim izvorima energije koji nisu baš tako zeleni?

- Ako smo nešto naučili u posljednje dvije godine, to je da krizu ne možemo predvidjeti. Rat u Ukrajini itekako je utjecao europske planove, ukazao na to koliko smo ovisni o vanjskom uvozu i koliko su krhki temelji cjelokupne ideje Zelenog plana. Koliko bismo god voljeli da nije tako - ovisni smo o ruskim energentima. Ne možemo ih se odreći preko noći!. Europa to radi, ali i države članice pojedinačno - talijanski premijer obilazi Afriku kako bi osigurao nove izvore plina, francuske i belgijske vlasti traže odgodu zatvaranja nuklearki, Bugarska i Češka već imaju velik udio ugljena u energetskom miksu i razmišljaju o njegovom povećanju. Krizna vremena zahtijevaju krizna rješenja. EU u svemu tome financijski pomaže i razmišlja o dodatnom zaduživanju.

Foto

- Cijene energenata počele su rasti još tijekom prošle godine, no doslovce su eksplodirale s izbijanjem rata. Čini se da je vaš stav izrečen nakon lanjskog Govora o stanju Unije o tome da EU mora pronaći mehanizme kojima će spriječiti energetsko siromaštvo i ekonomski udar na već posrnula gospodarstva danas aktualniji nego ikad?

- Upozoravao sam puno prije rata u Ukrajini što nas čeka, na energetsku krizu koja slijedi, tražio maksimalne pakete pomoći od strane Komisije i apelirao na Vladu da bude ukorak s energetskim ludilom porasta cijena. Također, kao što europski proračun nije vreća bez dna i potrebne su nužne preraspodjele, i nacionalni je proračun potrebno pametno preraspodijeliti. Prvo covid kriza, a onda i energetska - iscrpili su i gospodarstvo i građane. Država mora stat iza građana i pomagat zelenu tranziciju. Bavim se temom energetike od početka svog mandata, na europskom i nacionalnom nivou, gdje je veliki problem sustavno višegodišnje zanemarivanje energetskog siromaštva građana. Sad su sve države članice, neke više neke manje, u strahu od Putinovih ucjena, i Europa nema drugog izlaza nego ubrzati svoje energetsko osamostaljenje. Upravo su poremećaji u globalnom lancu opskrbe, jučer zbog nedostatka materija i nestašice robe zbog pandemije, danas zbog rata u Ukrajini, doveli do nekontroliranog rasta cijena. Puno se spočitava Europi zbog milijardi koje se i dalje uplaćuju Rusiji, ali moramo biti realni, koliko god to loše zvučalo - ne možemo preko noći napraviti čuda niti se otkačiti od ruskih energenata. Moramo temeljitim reformama podići kupovnu moć građana, regulirati cijene energenata, subvencionirati energetsku učinkovitost kroz energetsku obnovu zgrada, jer građani to ne mogu sami, da bismo u bliskoj budućnosti u konačnici mogli razgovarati i o obnovljivoj energiji u kućanstvima, kroz biomasu i male vjetroelektrane. Puno je odgovornosti na nacionalnim državama, na pametnim i detaljnim energetskim planovima.

- Ova situacija dodatno je naglasila nužnost jačanja vlastitih energetskih potencijala u zemljama Europske unije i postizanje što većeg stupnja energetske neovisnosti. Kojim alatima za to raspolažemo i kakvu bi ulogu u tome mogli i trebali imati obnovljivi izvori energije?

- EU je zajednica koja je ideju svog sudjelovanja zasnovala na energiji još davne 1951. Ponovit ću još jednom, energetska samodostatnost ne ostvaruje se preko noći. Međutim, EU je kroz   godine ograničila uporabu fosilnih goriva, okrenula se zelenoj tranziciji, povećala obvezne udjele obnovljivih izvora energije u prometu, kućanstvima, industriji. Paket čiste energije za sve Europljane najskuplji je paket mjera ikada usvojen u EU, vrijedan gotovo 177 milijardi eura. EU se obvezala da će do 2050. postići klimatsku neutralnost i ispuniti svoje obveze u okviru međunarodnog Pariškog sporazuma. Da bi to ostvarila, donijela je i paket Fit for 55, koji prati Zeleni plan i donosi skup prijedloga za reviziju zakonodavstva u području klime, energetike i prometa. EU predlaže revidiranje mjera, kad je u pitanju trgovanje emisijama CO2, postavljanje novih ciljeva kada je riječ o emisijama CO2 iz vozila, što će zahtijevati čišća vozila na hrvatskim cestama, reviziju direktive o energetskim svojstvima zgrada, reviziju direktive o energetskoj učinkovitosti. EU ima alate i zakone, ali sada će države članice to morati provesti! Svaki korak, poput energetske obnove zgrada, elektrifikacije prometa, ekološka proizvodnja - sve su to neophodni koraci u smjeru ostvarenja ciljeva o klimatski neutralnoj EU. Hrvatska ima tu ogroman potencijal. Primjerice, 400 000 hektara neobrađenog zemljišta daje priliku za bio proizvodnju hrane, ali i mogućnost da konačno razmislimo o proizvodnji treće generacije biogoriva! Hrvatska ima potencijala i za proizvodnju solarne energije, a i tu smo na samom začelju EU-a, iza nas su samo 4 zemlje sjevera s neusporedivo manje sunca! Ne budemo li se mi okrenuli vlastitoj proizvodnji zelene energije, EU zemlje sigurno hoće, a mi ćemo opet morati kupovati energiju od susjeda i plaćati penale za neostvarivanje energetskih ciljeva. Skupa i prljava energija nas je koštala u prošlosti, a puno veću cijenu bismo mogli platiti u budućnosti!

Istarski gradovi poput Labina shvatili su važnost energetske tranzicije pa maksimalno koriste europska sredstva za energetsku obnovu. Labin je tako europska sredstva iskoristio za izgradnju novog sustava za grijanje i hlađenje u dječjem vrtiću te je energetski obnovio dvije područne škole. Takvi su projekti od velikog značaja. Obnovom škola i vrtića šaljemo važnu poruku o nužnosti energetske tranzicije!

Nuklearna alternativa

- Kakav je vaš stav po pitanju nuklearne energije i svojevrsne rehabilitacije koje taj izvor energije u zadnje vrijeme doživljava na prostoru EU?

- Nuklearna energija je svakako nisko ugljična alternativa fosilnim gorivima. Međutim, zbog posljedica nesreće u Černobilu i nuklearne katastrofe u Fukushimi, nuklearna je energija s razlogom sporno pitanje za mnoge. Ono što je po meni ključno jest poboljšati sigurnosne standarde nuklearnih elektrana kako bi se jamčilo sigurno gospodarenje nuklearnim otpadom i njegovo odlaganje. Generalno smatram da nuklearna energija ima potencijala, uz dobro upravljanje i financijsko planiranje, posebno u ovim kriznim vremenima! I Europska komisija vidi plin i nuklearnu energiju kao potencijalno održiva ulaganja, što je i predstavila kroz novi nacrt o taksonomiji klimatski održivih djelatnosti radi ubrzanja dekarbonizacije! Međutim, u državama članicama situacija je drugačija! Da je pitanje nuklearne energije kompleksno, najbolje pokazuju primjeri Njemačke i Francuske. Dok Francuska razmišlja o jačanju svojih nuklearnih kapaciteta i izgradnji novih elektrana, Njemačka je zatvorila svoje tri nuklearne elektrane početkom godine i do kraja 2022. u planu je zatvaranje i preostale tri. Iako se u jeku ove krize to dovelo u pitanje, i sve više Nijemaca protiv je te ideje, njemačka vlada upravo zbog dugoročno ogromnih financijskih izdataka za održavanje postrojenja nuklearki smatra da nuklearna energija nema budućnosti. Na ovim primjerima vidimo ranjivost europskog energetskog sektora i nedostatak vizije o našoj energetskoj budućnosti.

- Gdje je u čitavoj toj priči Hrvatska i koji su po vašem mišljenju potencijali u koje bi trebali ulagati kako bi postigli što veću razinu energetske samodostatnosti?

- Već sam spomenuo potencijale Hrvatske kada govorimo o energetskoj samodostatnosti! Imamo mnoge prednosti, zemlja smo bez teške industrije, što nam daje prednost u prijelazu na obnovljive izvore energije. I kada govorimo o ovisnosti o ruskom plinu, Hrvatska je tu odličnoj poziciji. Velik dio domaće potrošnje namirujemo iz naših hidroelektrana, kao i iz nuklearke Krško. Uz sve to, imamo za samodostatnost ogromne potencijale. Hrvatska ima potencijal razvoja solarne energije, neobrađeno zemljište u Lici koje bi se moglo iskoristiti za proizvodnju biomase. Ono što je ključno, 2020. smo usvojili Strategiju energetskog razvoja RH do 2030., koja mora odrediti naš energetski put. Ona predviđa smanjenje emisija CO2 za 35% do 2030., povećanje udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji za 35%, povećanje udjela električnih vozila, itd. Ono što mene osobno brine jest - imamo ciljeve, ali nemamo jasnu viziju kako ćemo ostvariti te ciljeve. Stoga je pravi trenutak da iskoristimo naše prednosti, razvijemo naše potencijale i uz već postojeće kapacitete osiguramo samodostatnost u energetskom smislu! Spomenut ću još jednom grad Labin, koji je jedan od predvodnika energetske tranzicije u RH, s četiri fotonaponske elektrane i izuzetno sam ponosan da je tako.

- Anketa koju je prije godinu dana provela HGK u gotovo 200 hrvatskih tvrtki u osam različitih sektora pokazala je da u više od polovice njih zelenu tranziciju nisu doživljavali kao izazov i priliku za poslovanje i razvoj, već naprotiv kao prijetnju. Što bi po vama mogli biti razlozi takvog otpora koje u našem društvu imamo prema ovoj, ali i mnogim drugim nužnim promjenama?

- Zelena je tranzicija složena i skupa, zato razumijem da je donedavno bila shvaćena kao prijetnja. Namjerno sam rekao donedavno, jer vjerujem da je danas svima jasno da bez zelene i digitalne tranzicije, nema uspješne budućnosti ni poslovanja, posebice za ona poduzeća koja djeluju i van našeg tržišta. Zelene su politike još do prije koju godinu mogle biti pitanje izbora, ali danas su one pitanje vremena i opstanka na tržištu. Investicijska spremnost tvrtki u vidu financiranja zelene tranzicije najveća je prepreka tome, ali benefiti su neupitni, i tu EU još jednom ima značajnu ulogu. Korištenje EU fondova za dvostruku tranziciju nudi nebrojene prilike, ali za uspjeh je potrebno imati jasne nacionalne planove, razrađene projekte te čvrstu sinergiju javnog i privatnog sektora.

Nužne promjene

- Mislite li da bi takav stav mogla promijeniti činjenica da je Europska unija jasno komunicirala svoj stav o tom pitanju i na način da je za zelenu tranziciju osigurala ogromna sredstva u planu oporavka EU, iz instrumenta NextGeneration EU?

- Svakako da da. Kao što sam rekao, danas je svima jasno da zelena i digitalna tranzicija nemaju alternative, bilo da se radi o privatnom, bilo o javnom sektoru. Europska sredstva koja se mogu povlačiti zaista jesu ogromna, ali je loptica sada na nama. Potrebno je sustavno mijenjati poslovnu kulturu u RH i način na koji vladajući postupaju prema poduzećima. Imperativ je na stvaranju RH poslovnog okruženja koje je zanimljivo i isplativo za strane investicije.

Foto

- Kao član Odbora za promet i turizam Europskog parlamenta kako vidite proces zelene tranzicije u ta dva sektora? Nedavno ste izrazili nezadovoljstvo neispunjavanjem cilja da do 2020. godine u prometu bude zastupljeno najmanje 10 posto obnovljivih izvora energije. Zbog čega ta tranzicija ide tako teško i sporo?

- Prijelaz na obnovljive izvore energije u prometu je zahtjevan, prije svega zbog tradicionalne proizvodnje vozila u Europi i velikih divova koji su odbijali prelazak na čišće oblike energije. Međutim, sa Zelenim planom i ciljem većine europskih proizvođača vozila da do 2035. odbace proizvodnju vozila s unutarnjim izgaranjem, dizelski bi i benzinski motori vrlo brzo mogli postati stvar prošlosti. A hoće li to biti tako, vidjet ćemo. Činjenica je da udio obnovljive energije u prometu ide puževim korakom. Cilj od 10% do 2020. konačno je ostvaren, ali tek početkom ove godine. Cilj do 2030. je 14%, a Unija je tu jako ambiciozna i novi prijedlozi sežu i do 28%. Smatram da je to ipak nerealno, jer i za spomenutih 10% velike zasluge idu zemljama poput Švedske, dok je jedna Hrvatska daleko od toga. Trenutno smo jedva na polovici, na 5 posto, a iza nas su svega tri zemlje. Jesam za ambicioznost, ali postavljanje ciljeva koji nisu ostvarivi nema smisla. Moramo ubaciti u šestu brzinu. Električna vozila, veće subvencije za kupnju čišćih vozila, razvoj novih modela vožnje. Rimac tu radi odličan posao! Trebali bismo iskoristiti svoje potencijale jer, ponavljam, kašnjenje će itekako doći na naplatu. Moći ćemo mi prodati “svoje” emisije CO2, ali to će imati cijenu!

Što se tiče sektora turizma, sve se više okreće energetski učinkovitoj gradnji, solarnoj energiji. Ovaj sektor ima izrazite potencijale, jer se njegovi kapaciteti uglavnom nalaze u povoljnim okolišnim i klimatskim uvjetima. Zelena energija je budućnost, ali ponavljam - ona košta. Zemlje poput Nizozemske godinama grade svijest o važnosti “zelene energije” za društvo! To je dio njihove povijesti, tradicije i kulture! Kod nas to još nije slučaj! Mi još puno moramo raditi na izgradnji te svijesti!

Nove tehnologije

- Često ističete kako želite Europu koja će biti globalni digitalni lider, te digitalizaciji, obrazovanju i razvoju novih tehnologija posvećujete i značajan dio svog rada u Europskom parlamentu. Koliko su zapravo te dvije teme Zelene” i “digitalne” Europe isprepletene i uvjetuju jedna drugu?

- Vrlo isprepletene, povezane i neophodne. Zelena se tranzicija temelji na upotrebi novih tehnologija, a sigurnost novih energetskih rješenja također imaj svoj temelj u novim tehnologijama, kao i nuklearne elektrane.

- Prije nepunih godinu dana na jednoj ste konferenciji podsjetili ste da su "krize sastavni dio europske povijesti" te ukazali na činjenicu da, ukoliko želimo li biti globalni lider, "za iduću krizu moramo biti spremniji". Ta "iduća" kriza stigla je prije nego što joj se itko od nas nadao, je li je po vašem mišljenju Europska unija dočekala spremna?

- Nitko nije mogao predvidjeti rat na europskom tlu ni ove stravične prizore koji nas već tjednima šokiraju. Najveća humanitarna kriza od rata na Balkanu, a onda i najveća sigurnosna i energetska kriza u EU. Reakcija EU? Brza i ujedinjena. Od prvog dana postoji istinski zajednički koordinirani odgovor EU-a, a Europska je unija pokazala spremnost, koliko je to u ovakvoj situaciji moguće. Vidjeli smo u prijašnjim krizama, posebice u pandemiji covida, kako izgleda kada zemlje članice djeluju na svoju ruku i povlače velike poteze bez dogovora Unije. Zatvaranje granica najbolji je primjer tome. I danas se članice pokušavaju samostalno zaštititi, pronaći alternative ruskim energentima i slično, ali na kraju dana, Europa je ujedinjena.

Foto

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter


Trenutno na cestama