NEMA VIŠE KAŠNJENJA

Ugostitelj iz Medulina otkrio kako uz mrežu poslužiti goste ZA SAMO 30 SEKUNDI

| Autor: GI Native
Gjevalin Lekaj, dugogodišnji ugostitelj: "Brzi internet omogućuje nam servirati gostu piće za manje od 60 sekundi. Ponekad i za 30 sekundi’"

Gjevalin Lekaj, dugogodišnji ugostitelj: "Brzi internet omogućuje nam servirati gostu piće za manje od 60 sekundi. Ponekad i za 30 sekundi’"


Superbrz optički internet nije samo tehnologija. Na dosad nezamisliv način isprepleo se sa životima svih nas i naših obitelji. Neke od najvažnijih, najljepših i najuspješnijih trenutaka u životu doživjeli smo na vodećoj fiksnoj mreži, a naše navike i način na koji radimo, komuniciramo, zabavljamo se sada je drukčiji nego ikad prije. U dosad najsveobuhvatnijem specijalu istražujemo kako su najbrži, najstabilniji i najrašireniji optički internet Hrvatskog Telekoma u svakom kutku doma i najbolji WiFi promijenili život u Hrvatskoj

Hrvatski Telekom i Glas Istre vjeruju kako superbrz internet i korisna digitalna rješenja povezuju ljude, omogućavaju tvrtkama rast&inovacije, dobar život zajednice i veći životni standard. U serijalu "Kako je superbrz internet promijenio život u Hrvatskoj" upoznajte obitelji koje su doživjele važne obiteljske trenutke zahvaljujući brzoj optičkoj mreži, profesionalce u svome poslu koji na mreži rade čuda i biznise koji na mreži stvaraju inovacije…

"Zaista smo velika obitelj", kaže glava obitelji Gjevalin Lekaj. Pod istim krovom živi sa suprugom, dvojicom sinova Patrikom i Petritom, dvjema snahama Liridonom i Valbonom i četirima unučicama. Vlasnik je restorana i malog hotela u Medulinu, a dok predstavlja svoju obitelj, Gjevalin pomno prati što se događa u restoranu i čini se da mu ništa ne može promaknuti.

Nakratko prekida razgovor da bi jednom od konobara sugerirao čime da ponudi goste. Restoran je pun, predsezona je počela, a njihov lokal ima čak 280 mjesta. Iza Gjevalina je dugogodišnja karijera u ugostiteljstvu, zanat je pekao u Švicarskoj - od maloga od kuhinje koji je prao suđe do nadkonobara. Tamo je, kaže, naučio kako je u poslu bitna preciznost. Po povratku u Hrvatsku najprije otvaraju lokal u Premanturi, a 2009. godine restoran i mali hotel u Medulinu.

Njihov se svijet promijenio otkako je u njihov restoran i hotel uveden optički internet. "Kašnjenje je u restoranu smrt, a sada je kašnjenje prošlost. Uveli smo pomoću optike da svaki konobar ima svoj ordeman. Kada upiše narudžbu, istoga trena to vidi kuhinja i šank, pa piće može gostu biti posluženo na stolu za manje od 60 sekundi. Ponekad i za 30 sekundi", precizno mjeri Gjevalin. Bez toga, kaže, ne bi mogli više poslovati. Frustriralo bi ga i ranije kad bi se gosti koji odsjedaju u hotelu tužili zbog slabe veze, a sada je to, kaže, prošlost.

Gjevalin u džepu svoga sakoa drži malo stariji model mobitela, kako i priliči gospodi njegovih godina, ali je zato ostatak obitelji istodobno imao upaljenih osam pametnih telefona, uključena tri laptopa, dva televizora i jedan tablet. Liridona i Velbona svakodnevno barem dva puta videopozivom razgovaraju s njihovom majkom. "Mama je mama, nema šanse da propustimo dan da je ne vidimo i ne čujemo. Zato nam je važno da možemo komunicirati s njom čak i kad su svi ukućani i gosti online", govore nam dok su njihove kćeri na mobitelima.

Unučice Gjevalina Lekaja

Obitelj se ubrzano priprema za sezonu, nadaju se dobrim mjesecima i punoj terasi restorana. "Prva je godina pandemije bila slaba, ali je zato prošle bilo izvrsno", kaže Petrit. "Lockdown smo preživjeli, a uz brzi internet mogli smo sudjelovati na turniru Soccer Manager, i to s osmero bratića koji žive u Njemačkoj, Švicarskoj i na Kosovu. To je bilo zabavno." Sada vremena za igru više nema, restoran se sprema za ljetne mjesece.

OPTIČKI INTERNET HRVATSKOG TELEKOMA: Najveće brzine i najbolja pokrivenost

Optički internet Hrvatskog Telekoma dostupan je za više od milijun korisnika u 85 gradova i mjesta. Provjeri da li je dostupan i na tvojoj adresi

RIJEČKA TVRTKA BUDUĆNOSTI na mreži osvaja svijet

U skladištu je potpun mrak, čuje se samo kretanje robota koji preuzimaju robu. Palete proizvoda za kožu, nos i oči klize do polica. Kamion koji je stigao s proizvodne lokacije JGL Pharma Valley u kratkom se vremenu doslovno sam iskrcao. Tako se inovativni preparati JGL-a iz pogona za sterilnu farmaceutsku proizvodnju na Svilnom, koji se nalazi na samom ulazu u grad Rijeku, dovoze u skladište automatiziranoga logističko-distribucijskog centra, a onda put +60 tržišta kreće više od 45 milijuna komada proizvoda, koliko se na godišnjoj razini proizvede u riječkom farmaceutskom čudu. Cijela ova operacija odvija se u stvarnom vremenu zahvaljujući superbrzom optičkom internetu. Logističko-distribucijski centar, koji se nalazi u Kukuljanovu, povezan je fiksnom optičkom mrežom s centralom i njime se upravlja na daljinu.

Moćno izgleda riječka pharma dolina u kojoj se na gotovo 100 tisuća metara četvornih prostire kompleks JGL-a, čije moderno arhitektonsko rješenje izgledom zrcali DNK strukturu. Sve su lokacije, od proizvodne do logističke, povezane jedinstvenim sustavom videonadzora, a većina je proizvodnih procesa automatizirana. "Za sve to nam je potreban optički internet", govori nam Marijo Volarević, CDO i direktor digitalne izvrsnosti u JGL-u i objašnjava: "Optički internet nam omogućava da na više od 60 tržišta funkcioniramo kao jedna tvrtka i jedno tržište na jednoj virtualnoj lokaciji, uz različite preferencije i zahtjeve naših pacijenata, kupaca i partnera. Osigurali smo snažan protok podataka i informacija od kupaca do menadžmenta te natrag do R&D-a, kao i visokoautomatizirane proizvodnje i logistike. Takva nam infrastruktura pruža mogućnosti brzog donošenja odluka i kvalitetne reakcije na iznimnu dinamiku poslovnog okruženja".

na mrezi

HNG je riječki JGL, zbog primjene tehnologije četvrte industrijske revolucije, uvrstio u tvrtke budućnosti

Zbog primjene tehnologije četvrte industrijske revolucije HNB je JGL uvrstio u tvrtke budućnosti, a Volarević ističe kako je razlog taj što u istraživačkim i proizvodnim pogonima implementiraju ekološki pametna tehnološka rješenja s ciljem postizanja maksimalne uštede energije - od fotonaponskih panela za proizvodnju struje, solarnih vakuumskih panela za dogrijavanje vode, sve do uporabe čistih tehnoloških voda za zalijevanje zelenih površina te korištenja hibridnih vozila. Inovativna tehnologija pomaže im i u R&D-u pa su zato proizvodi JGL-a mahom bez konzervansa, a uz to, zahvaljujući posebnom pakiranju i dozatoru, dugo mogu ostati sterilni - na primjer kapi za oči - čak 3 do 6 mjeseci. "Sve to ne bi bilo moguće bez inovativne tehnologije i kontinuiranog razvoja sve boljih rješenja i u dijelu unapređenja formulacija i u dijelu zaštite okoliša, a sve u skladu s vrlo strogim zahtjevima regulative farmaceutske industrije", kaže Volarević. Upravo nastavkom ulaganja u digitalizaciju, robotizaciju i automatizaciju JGL planira povećati konkurentnost na +60 postojećih tržišta te izaći na nova tržišta. Pojašnjava što u takvom ekosustavu znači optički internet: "Da biste u volatilnom poslovnom okruženju rasli, morate brzo donositi odluke, a da biste ih mogli donositi brzo, morate brzo raspolagati podatcima. Sva naša tržišta dobivaju važne informacije zahvaljujući tehnologiji koja omogućava komunikaciju i prijenos velikih količina podataka u stvarnome vremenu. Na taj način svi možemo brzo donositi odluke temeljene na podacima."

Iako je prvi lockdown na proljeće 2020. godine došao iznenada, u JGL-u su strelovito reagirali i izvukli iz toga ključne lekcije. Odmah su pokrenuli program koji su nazvali Fast and Furious. "U trenutku lockdowna suočili smo se s time da je potpuna pasivnost, dakako, jedno vrijeme moguća, ali nakon nekog vremena nestalo bi i lijekova i sredstava za daljnji rad. Zato smo aktivno odgovorili na takvu prijetnju i u mjesec dana prebacili značajan dio funkcija online, Teamsi su postali standard u našem radu, promptno smo osigurali dodatnu zaštitu za zaposlenike uz snažne mjere protiv zaraze virusom te osigurali da proizvodni pogoni nastave s radom", govori Volarević. Za JGL, ponavlja, brzina je reakcije ključna. "Za nas je sve važnija brzina razmjene podataka, s krajnjim ciljem što učinkovitije suradnje različitih timova i brzih donošenja odluka na svim našim tržištima", kaže Volarević i napominje: "Uz optički internet sve su vrste komunikacije i razmjene podataka dobile praktički neograničene resurse".

"O fotografiji nisam ništa znala, a sada radim s najvećim svjetskim fotografima. Evo zašto je mreža bila ključna"

Lana Polić, talentirana fotografkinja: "Da nije bilo optičkog interneta, ostala bih i dalje u svojoj maloj sobi u kojoj nikog nisam poznavala i u kojoj nitko nije poznavao moj rad"

U prostranom stanu elegantne secesijske zgrade u Rijeci Lana se uključuje u sastanak na Zoomu s američkim fotografom Robertom Valenzuelom. U Rijeci je 17 sati, na Mediteranu se već polako kreće prema mirnoj večeri, no na Beverly Hillsu je osam ujutro i Lanin glavni radni dio dana tek počinje. Razgovor je dinamičan; izmjena informacija i uputa vrlo brza jer Lana ima optički internet u kući. Dvoje profesionalaca dobro se razumiju, Lana i Roberto govore pomalo šifriranim frazama, kako je već uobičajeno u uigranim ekipama. Daje joj upute na što bi trebala obratiti pozornost pri retuširanju fotografija koje mora obraditi. "Zbog ovog mi je brz internet iznimno bitan; zbog dogovora, ali i težine fotografija u velikim rezolucijama koje sada downloadam, a nakon obrade uploadam", kaže Lana. Na rasporedu su ove večeri još dva prekoatlanska razgovora na Zoomu sa sponzorima. Ništa neuobičajeno za Lanin ritam jer ponekad - kada se klijentima jako žuri - radni će joj se dan produžiti do kasnih noćnih sati. 

Prije šest godina fotografija joj je bila samo hobi, velika želja, ali Lana Polić nije odustala. Ovu mladu Novljanku, koja je nakon završenog Studija hotelijersko-turističkog menadžmenta radila u struci, tjerala je strast prema fotografiji usprkos, kako kaže, lošim startnim pozicijama. "I tako sam, od klika do klika, od fotografiranja o kojem ništa nisam znala došla do toga da od te profesije živim", opisuje Lana nimalo lake početke svoje fotografske karijere. Nije htjela biti samo prosječan entuzijastični amater. Jako je željela biti dobra u onome čime se bavi. Srećom, kaže da je rođena u vrijeme kada je sve znanje dostupno online. "Generacija sam koja zapravo živi internetsku revoluciju i mislim da je danas sve dostupno, na par klikova od vas. Onaj tko danas kaže da nešto ne zna, samo pronalazi isprike", lekcija je koju je naučila pa je dijeli dalje. Na početku je pažljivo birala online radionice koje će upisati, provjeravala hoće li za novac dobiti znanje koje želi. Na prvim dvjema radionicama svladala je osnove kadriranja, svjetla i poziranja. "Prve radionice vodio je Roberto Valenzuela, fotograf koji pripada cijenjenoj grupi fotografa Canon Explorer of Light", govori mi dok sjedimo u njezinu stanu u Rijeci. U prvom lockdownu skupila je hrabrost i zamolila Valenzuelu da joj bude mentor. Recenzirajući njezine radove, bio je izravan i nije uljepšavao, a ona je tako kroz njihov online privatni mentorski program ubrzano učila. Dok razgovara, Lana već počinje lagano raditi i retuširati fotografije na Wacom tabletu jer rokovi su kratki. "Kvalitetna optička mreža mi je ključna. Na dnevnoj bazi imam nekoliko online sastanaka, retuširam fotografije koje su teške po 300 do 500 megabajta, treba ih najprije skinuti pa uploadati. I sama educiram online na fotografskim radionicama; bez jake veze ništa od ovoga ne bi bilo moguće." Kada Lana kaže da ništa ne bi bilo moguće, ne misli samo na dnevne narudžbe koje joj stižu sa zapadne američke obale. "Da nije bilo optičkog interneta, ostala bih i dalje u svojoj maloj sobi u kojoj nikoga nisam poznavala i u kojoj nitko nije poznavao moj rad. Danas sam ja ta koja drugima prenosi znanje." Već je bila predavač u Las Vegasu na WPPI konferenciji vjenčanih i portretnih fotografa te u Kanadi na Canadian Imagining Conference. Sprema se na novu, jednu u nizu, za koji mjesec: Lana će biti edukator na platformama Imaging USA, Photoshop World, AdobeMax te nekoliko europskih konferencija. "Kada sam prvi puta bila na konferenciji u Las Vegasu, nisam vjerovala da sam ja ta koja učim druge. Prije sam ja bila ta koja je klikala i tražila, sada sam ja ona koju klikaju." Tvrdi da bi ovakav scenarij poput njezina američkog sna koji živi u Rijeci bio nezamisliv prije 15 godina. A takve prilike, kaže, nitko ne bi trebao propuštati.

Kada u retrovizoru pogleda strelovitu karijeru od improviziranog studija u maloj kuhinji do suradnje s američkim klijentima, kaže da je put bio dug, ali da je važno graditi kontakte, vjerovati u sebe te ostati uporan.

Podrška na tom uzbudljivom putu bio joj je dugogodišnji partner Robert Franjković, inženjer iz Rijeke, koji radi kao cloud computing arhitekt za neke od najvećih njemačkih kompanija. "Meni optički internet omogućava da radim u Rijeci za njemačke klijente, da živim ovdje i imam plaću kao i ostali zaposlenici tvrtke, veću od europskog prosjeka te da mogu preuzeti odjednom tri gige podataka. Bez optike ne bih mogao raditi jer mi nije bitna samo brzina nego i latencija", govori mi. Odnedavno je Robert, povratnik iz Stuttgarta, počeo i intenzivirati rad svoje tvrtke Appon iz Hrvatske. "Cijeli se biznis promijenio, pogotovo u doba pandemije. Prije bi bilo nemoguće da se kao konzultant ne dođem u tvrtku predstaviti. Sada je to nepotrebno", kaže Robert, koji za svoju tvrtku organizira edukacije za buduće IT stručnjake, a u slobodno vrijeme proučava tržišta kapitala. "Danas sve možeš naučiti online. OK, ne možeš postati liječnik ili arhitekt, ali možeš se doškolovati, možeš pronaći posao, možeš ostvariti svoj san. Evo, Lana je najbolji primjer."

Planiraju uskoro kupiti kuću, stan u centru više nije dovoljan za ovo dvoje profesionalaca. Iako, kad bi to poželjeli, cijeli bi svijet mogli obići iz malog kuta sobe, s dva računala i jednim ruterom uz brzi internet.

Balerina riječkog HNK-a u mirovini: "I na mreži vježbamo balet. Evo kako!"

Tanja Tišma, umirovljena riječka balerina: "Moj brzi, optički internet je poput druge štange: redovito gledam koreografije, vježbe te crpim ideje kad ostanem bez svojih"

Zamislite dva mjeseca na predivnom malom otoku sa 150 stanovnika, jednom trgovinom, poštom i pekarom usred lockdowna. To se dogodilo Tanji Tišmi i njezinoj obitelji. "Na početku lockdowna otišli smo na Ilovik u lošinjskom akvatoriju računajući kako bi bilo lijepo provesti tamo koji tjedan dok sin nema nastavu. Bio je to početak proljeća, ali nismo mogli ni pretpostaviti da će se naša županija u potpunosti zatvoriti i da ćemo morati provesti dva mjeseca na otoku u kojem ne rade dućani i u kojem se doslovce sve zatvorilo." Što je spasilo situaciju? "Internet", govori nam Tanja, koja živi u Rijeci. "To nam je bila jedina veza sa civilizacijom. Naručivali smo tako hranu i higijenske potrepštine koje su nam slali brodom, sin je pohađao online nastavu iako nismo ponijeli udžbenike ni knjige za lektiru. I da nije bilo interneta, sve bi bilo puno kompliciranije", opisuje svoje iskustvo.

Bio je to istodobno i neočekivani dvomjesečni odmor od svega za nekoga kome je disciplina utkana u profesiju. Tanja je balerina, trenutačno u mirovini nakon 20 godina staža u riječkome HNK-u Ivana Zajca, ali posljednjih desetak godina vodi plesne igraonice za djecu i rekreativni balet za odrasle. "Baletom se bavim otkad znam za sebe, točnije od svoje treće godine života, kada sam krenula na ritmiku. Rad u teatru značio je jutarnje i poslijepodnevne vježbe, večernje predstave ili probe."

Ritam joj je sada, kaže, samo malo lakši jer raspored može prilagođavati sebi. Dok priprema završnu predstavu za djevojčice, bira glazbu na YouTubeu, a tamo se redovito inspirira tražeći novu glazbu, koreografije ili vježbe. "Moj brzi, optički internet je poput druge štange: redovito gledam koreografije svjetskih baletnih trupa, vježbe koje osmišljavaju najugledniji baletni pedagozi… Crpim ideje kad ostanem bez svojih." U završnoj predstavi koju priprema s djevojčicama bit će klasična glazba iz Orašara, iz kojega je za ovogodišnju produkciju izabrala kineski, španjolski i arapski ples. "Naravno da mora biti klasika, ipak je to za balerinice. Želim naučiti djecu ljubavi prema umjetnosti i klasičnoj glazbi. Sada je ta glazba u različitim izvedbama dostupna." Za starije se grupe koristi također baletnom glazbom, ali kombinira sa soulom i jazzom, ovisno o vrsti treninga priprema. Baš kao i na otoku – internet spašava situaciju jer Tanja može online iz svoga doma u stvarnome vremenu pratiti napredak djevojčica.

Sadržaj donosi Glas Istre u suradnji s Hrvatskim Telekomom te u suradnji s agencijom za premium sadržaj i tehnologiju 01 Content&Technology – C3 Croatia.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter



Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater