PRVA ISTARSKA PLANTAŽA

U RAŠKOJ DOLINI KRENULA BERBA GOJI BOBICA: Htjeli smo zarađivati na zemlji, a ne u turizmu kao većina

Vedran i Lovro - prvi proizvođači goji bobica u Istri (B. PETROVIĆ)

Vedran i Lovro - prvi proizvođači goji bobica u Istri (B. PETROVIĆ)


Nakon što smo se prvih godina borili da očuvamo biljke i učili kako o njima brinuti, ove godine došao je napokon i prvi obilniji urod na red. Krenuli smo s prodajom po sajmovima diljem Istre i Rijeke, ali i dostavom bobica na kućne adrese, pojašnjavaju nam Lovro i Vedran

U potpićanskom Lugu, u dolini gornjeg toka rijeke Raše, upravo je krenula berba takozvanim "crvenih dijamanata" kako često zbog svojih vrijednosti nazivaju goji bobice. Tisućljećima poznate u tradicionalnoj tibetanskoj medicini, one su tek nedavno pronašle put do zapadnih tržišta pa tako i do nas, a u trgovinama zdrave hrane mogle su se kupiti jedino uvozne, u sušenom obliku.

To su prije tri godine odlučili promijeniti dugogodišnji prijatelji i susjedi, Vedran Hero i Lovro Uher iz Matulja.

Čudne bobice

- Prijatelji smo od djetinjstva i dugo smo razmišljali o tome da nešto počnemo raditi zajedno. Nismo, kao mnogi, htjeli otići vani, a nismo se htjeli baviti niti turizmom ili trgovinom, priča nam Lovro, dodajući da su uvijek sanjali o tome da nešto uzgajaju i "žive od zemlje". Na pitanje kako to da je odluka pala na ove, za naše prilike još uvijek čudne bobice, odgovaraju da su puno razmišljali o tome što mogu zasaditi, a da početna investicija nije velika te prinos mogu očekivati već iduće godine.

- Nismo imali novca da se bavimo "ozbiljnom" poljoprivredom, da kupujemo traktore i ostale strojeve, a nismo mogli ni zasaditi masline pa godinama čekati za ulje, šali se Vedran dodajući kako je, tragajući za najpovoljnijom kulturom, odluka pala upravo na goji bobice, mada su sami probali samo sušene! Odlučili su se za njih jer je ova poljoprivredna kultura u Hrvatskoj bila tek u začecima i tu su vidjeli svoju šansu, ali i radi toga što im naša klima odgovara.

Kupili su stoga 7.600 kvadrata zemljišta po povoljnoj cijeni u dolini Raše i iz Koprivnice nabavili prvih 1.100 sadnica. Prve sadnice posadili su u travnju 2016. godine na nešto više od pet hektara. Iduće godine, nažalost, nisu imali ploda jer im je poplava, kako nam prepričavaju, uništila sav očekivani urod. Iako su strahovali da se sadnice neće oporaviti, one su preživjele prvu godinu i već obilnije rodile. Nasad bi, vele nam, trebao puni rod doseći tek nakon četiri, pet godina i tada davati oko pet kilograma crvenih bobica po stabljici. Berba je ovogodišnjih bobica počela oko 10. srpnja i mogla bi trajati konstantno sve do studenog, jer goji biljka neprestano cvjeta, pa se u isto vrijeme na grmu nalaze i ljubičasti cvjetovi i mladi zeleni plodovi ali i zrele crvene bobice.

Ured na otvorenome

- Ove sezone očekujemo od 500 do tisuću kilograma uroda. Nismo sigurni koliko ćemo pobrati jer biljka cvijeta i rodi od početka sedmog mjeseca pa sve do prvog mraza, no velika količina kiše može daljnje cvjetanje prekinuti, kao što je to bilo lani, veli nam Vedran.

Uz riječi da nisu mogli ni sanjati da je poljoprivreda tako stresan posao veli da se njihov ured zapravo nalazi "na otvorenome" i uvelike ovise o vremenskim prilikama i neprilikama.

- Čudnjikav je to i stresan posao. Kad ne plijevimo ili ne okopavamo, konstanto gledamo u nebo i slušamo prognoze, vele nam mladi poljoprivrednici dodajući da je ovo ljeto za sada dosta nepovoljno, jer u dolini Raše svako toliko pada jaka kiša, koja za plod trenutno nije dobra. Sada zapravo žude za suncem kako bi plod sazrio i dobio slatkoću, veli nam Lovro.

I tu dolazimo na pitanje kakav zapravo okus ima ova malena crvena bobica. Kako pojašnjava, ona je slatko-gorkog okusa s tim da se njen okus razlikuje od bobice do bobice, zavisno od toga koliko je sunca upila. Neke okus, pričaju nam, uspoređuju s mladim graškom, neke podsjeća na okus pomidora. Mene je konkretno podsjetio na murvu ili dud.

- Goji bobica ne jede se kao jagoda jer je slatka i jako ukusna. Nju se konzumira jer je dokazano zdrava, može poboljšati naše zdravlje i pomoći kod nekih zdravstvenih tegoba, pojašnjava Lovro i upravo je zbog toga promocija nešto na čemu, kako vele, još moraju raditi. Jer, navode nam, turisti su puno bolje informirani o tome što su ove bobice i rado ih kupuju dok "našima" još uvijek 99 posto vremena moraju pojašnjavati o čemu se radi.

Prodaja po sajmovima

- Nakon što smo se prvih godina borili da očuvamo biljke i učili kako o njima brinuti, ove godine došao je napokon i prvi obilniji urod na red te smo krenuli s prodajom po raznim sajmovima diljem Istre i Rijeke, ali i dostavom bobica na kućne adrese, pojašnjavaju nam Lovro i Vedran. Navode kako bi svoju proizvodnju voljeli unaprijediti na način da kupe "hladnjak šoker" da bi mogli veću količinu uroda odmah zamrznuti, a bobice dulje vremena plasirati na tržište, kako na domaće tako i europsko.

- Trenutno nam je glavna preokupacija plasman uroda jer se on u svježem stanju mora vrlo brzo prodati i potrošiti i zato trgovine nisu za njega pretjerano zainteresirane. Našu šansu vidimo u nekoliko stvari - prva je ta da mi, za razliku od Kineza, prodajemo svježe bobice u kojima je sačuvano puno više nutrijenata nego u sušenima te da, naše nisu nikako trenirane, navode nam mladi poljoprivrednici dodajući da su trenutno u fazi ishodovanja dozvole ekološkog certifikata.

- Imamo puno ideja, od ekološkog certificiranja do kupovine kombija-hladnjače i izvoza u Europu, no za sve su nam to potrebna dodatna sredstva kojih trenutno nemamo. Stoga ovisimo o tome kako će proći ova sezona i prodaja, vele nam dok Lovro dodaje da su se prijavili na neke europske fondove, no još čekaju rezultate.

Od Tibeta do Raše

Goji bobice su plod grmolike biljke Lycium barbarum koja potječe iz tibetanskih predjela gdje je smatraju svetom biljkom i konzumiraju više od tri tisuće godina. Nazivaju se i sretnim ili vučjim bobicama. Svježe se u hladnjaku mogu čuvati do desetak dana, a mogu se i smrznuti. Mogu se jesti, pojašnjavaju nam njihovi istarski proizvođači, svježe, ali najbolje su u smoothijima, od njih se može raditi sok ili džem, ali jesti se mogu i umjesto pomidorića sa zelenom salatom, začinjene limunovim sokom i maslinovim uljem.

Izvor mladosti

Nutricionisti tvrde i da su goji bobice izvor mladosti, a u Aziji ih konzumiraju generacijama u vjeri da će tako živjeti dulje. U tradicionalnoj kineskoj medicini imaju dugu tradiciju korištenja u zaštiti jetra, poboljšanju cirkulacije i vida, jačanju imuniteta, povećanju plodnosti. Za svoja svojstva mogu zahvaliti činjenici da su bogate antioksidansima, osobito karotenoidima. Stručnjaci tvrde i da su jedinstvene među voćem jer sadrže sve esencijalne aminokiseline, imaju veću koncentraciju proteina od bilo kojeg drugog voća, bogate su vlaknima i sadrže više od 20 minerala u tragovima. Imaju više vitamina C od naranče, više beta-karotena od mrkve, više željeza od odreska, a sadrže i brojne protuupalne, protubakterijske i protugljivične tvari. Među poklonicima goji bobica su i brojne poznate osobe poput Madonne, Elizabeth Hurley i Mische Barton.

Puno posla

Oko grmolikih biljaka goji bobica jako je puno posla i skoro se sav obavlja ručno, vele nam Lovro i Vedran. Tako se stalno moraju ručno uklanjati novi izdanci koje konstantno izbacuju, uklanjati korov i čistiti da bi sunce moglo doći do svake bobice. Velik je posao i kod berbe jer se svaka od njih bere ručno, a za jedan kilogram potrebno je nabrati čak tisuću i pol bobica! (Borka PETROVIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of