Heki se nalaze na prostoru nekadašnje Pazinske grofovije, u srcu istarske glagoljaške tradicije. Brazde na prastarom deblu sliče na arhetipna glagoljaška slova. Kada su početkom sedamnaestog stoljeća svećenici - glagoljaši zapisivali događaje na tlu grofovije naš je kesten već imao oko petsto godina života. Valja na to promisliti!

Na jednoj livadi u selu Heki nedaleko Pazina stoji kesten. Kažu da je star oko tisuću godina. Po nagovoru prijatelja agronoma Željka Prgometa otišao sam ga vidjeti. Opseg stabla može obuhvatiti deset ljudi ako se uhvate za ruke. S obzirom da nisam bio u stanju izvršiti provjeru prihvatio sam podatak ali, s izvjesnom dozom skepse jer mi se čini da je kesten daleko širi. Ovakvo stablo je rijetkost, vjerujem da je to čudo prirode koji nadilazi istarske okvire, možda u cijeloj Europi ne postoji nešto slično.

Tisuću godina života nataloženo je u ogromno deblo stabla, svaka je brazda u njemu poput stranice knjige, priroda je u Hekima napisala nevjerojatni roman. S nama je bio i prijatelj zaljubljenik u prirodu Vlado Majerić koji je, čim je izašao iz auta, potrčao do stabla i zagrlio ga. Vlado kaže da stablo sadrži energiju koja, uz dobru volju i koncentraciju, prelazi u ljudsko tijelo te ga okrjepljuje. U doba mitova, kada su stari Grci počeli odgonetavati tajne svijeta, živio je slijepi vidovnjak Tirezija. Bogovi su mu oduzeli vid, ali ne i sposobnost odgonetavanja ljudskih sudbina. Tirezijn mrak podsjeća me na stanje korijenja velikog, raskošnog stabla koje crpi plodni sok iz utrobe zemlje da bi ljude osvježio, okrijepio i hranio kako bi dočekali novi dan s manjom dozom depresije i stresa.

Kesten nije u stanju predvidjeti budućnost, ali može ublažiti nemir prolaznosti. Prgomet je pitomom kestenu (Castanea sativa Mill.) posvetio lijepu i zanimljivu knjigu.

 Funkcionalna veza

"Korijen pitomog kestena je dosta jak i vigorozan, posebno onaj razvijen iz sjemena (generativni). Tada žila srčanica prodire duboko u tlo (do šest metara ovisno o profilu tla) i daje mogućnost vrlo brzog razvoja same biljke koja vrlo dobro podnosi sušu", piše u odlomku posvećen botaničkim svojstvima europskog pitomog kestena.

Između korijenja i krošnji postoji funkcionalna veza što potvrđuje odnos između zemlje i neba. I najokorjeliji ateist morao bi priznati da kad su biljke u pitanju tama i svjetlost su neraskidivo povezani, svako je proljeće vrijeme uskrsnuća. Ispod debelih naslaga kore i dalje teče životni sok, mlado lišće preplavilo je krošnje, vrijeme je obnove.

Željko Prgomet je 2016. godine rukovodio iscrpnim zahvatom koji je izgleda, urodio plodom: obavljena je sanitarna sječa i zaštita protiv nametnika i bolesti.

Pitomi kesten, danas u svijetu ima dva problema, rak kore i osu šiškaricu, a kod starog diva bile su prisutne oboje. Nakon oštre rezidbe uslijedila je dezinfekcija nastalih rana otopinom bakra (protiv gljivica) i mineralnog ulja (protiv biljaka koje rastu na stablu). U vrijeme spašavanja kestena Prgomet je izjavio: "Za dvije godine kada se regenerira, kostanj će biti u punom cvatu, a temeljem dosadašnjeg iskustva s regeneracijama kestena u Lovranu garantiram da će nakon tri godine biti puni urod, što prema riječima mještana znači 200-tinjak kilograma kestena".

Novo granje koji se diže u visini poput stupova katedrale potvrđuje predviđanja, tek niknulo novo lišće nagoviješta novi uzlet. Na livadi pokraj starog mudraca - vidovnjaka zatekao sam mještanina Vladu Baračića koji je kosio travu. Sve su livade u Hekima lijepo uređene, svaki se žitelj brine za svoj posjed, a kad je javna površina u pitanju mještani se udružuju i svaki preuzima dio obaveza održavanja reda i sklada.

"Kesteni u Hekima počeli su bolovati prije šesnaest godina. Evo, vidite na vrhu onog brežuljka: dva visoka stabla osušila su se tek koja grana još daje plodove. Prije nego što se bolest pojavila naš je prastari kesten bio duplo viši, davao je nekoliko stotina kilograma plodova", veli nam Baračić.

Pred prizorom ogromnog diva bilo bi najlakše zaključiti kako se radi o prvorazrednoj turističkoj atrakciji, ali to prepuštam promotorima teritorija. Pored širokog debla pokušavam odgonetnuti moguću vezu između biljke i čovjeka jer je empatija između biljnog i ljudskog svijeta rijetkost. Kesten govori svojim jezikom, funkcionalnom vezom između tame korijena i svjetlosti krošnji, lišća i plodova. S obzirom da nemam korijenja i da me nebo nije podarilo vjerom nije mi ništa drugo preostalo nego, nakon puta u Hekima, leći u krevet, upaliti noćnu lampu, staviti naočale i otvoriti knjigu. Čitanje je poput tihog, sporog i temeljitog prodiranja korijena u mračnoj utrobi zemlje. Heki se nalaze na prostoru nekadašnje Pazinske grofovije, u srcu istarske glagoljaške tradicije. Brazde na prastarom deblu sliče na arhetipna glagoljaška slova. Kada su početkom sedamnaestog stoljeća svećenici - glagoljaši zapisivali događaje na tlu grofovije naš je kesten već imao oko petsto godina života. Valja na to promisliti! Dakle, u prvom desetljeću tog dalekog stoljeća boljunski plovan Ivan Križmanić u detalje opisuje veliko nevrijeme koje ja zahvatilo carsko područje. Na glagoljici zapisuje:

Za dni ča e na viliju Vseh Svetih da beše velik daž

kakav ni bil za pametara da e se učinila valika

voda da po vsakoi dražice

tečaše kako najveća reka i pride voda v reku i

v potok da vsi malini ki su okoli

reki vsi beho va vode da malinari esu morali

van bežat. I ta dan se je

zaprl slap poli malina Kontuševega i voda

beše nastupila po vseh

sinožetah Letajskeh i Boljunskeh da i braidi v

lugu poli Svete Marii i do same

crekvi staše, da se ljudi bahu da oće bit potop

i poli Guštaca bačvi

plavahu i pole boljunsko kako more se

belaše. I to zapisah ja pop Ivan Križmanić.

1615. je godina, na poluotoku bjesni uskočki rat između Benečana i Kraljevaca, odnosno između Mletačke republike i bečkog dvora. Istra je okrvavila, nema mjesta duž granice koji nije zahvaćen teškim borbama, paležima, ubijanjima nedužnih seljaka. Boljunski plovan opisuje djelić krvavih sukoba:

Meseca sektembra n dan 12.

pridoše neverni Arbanasi pod Boljun

i požgaše vse mesto da malo hiš osta i

arvaše pod forticu

i ne mogaše ništar opravit i beše nih dosti

ubieneh i ranenih bez konca

i ki od nih beše raneni malo ki od nih

zdrav osta a oni ubiše naših

ludi malo ma ki beše ranen niedan ne

mogoše ustat i tada neverniki

ubiše plovana boljunskega i beše stala

velika nenavist meju komun

boljunskem.

 Palili i ubijali

Nevjerni Arbanasi pale i ubijaju, strah su i trepet carskih podanika. Albanci u službi venecijanske republike stigli su u Istru nedugo nakon pada Bara, mletački Antivari, pred udarom Osmanlija 1571. godine. Potječu iz prostora između crnogorskog primorja i Skadarskog jezera.

Naš kesten je i to proživio, tada mu je bilo petsto ili šesto godina, pratio je sezonske mijene i u jesen hranio prestrašeno stanovništvo. Brazde na deblu su poput bora na licu starca koji je puno toga vidio i proživio. Prijatelj Majerić je uvjeren da stablo širi oko sebe vitalnu energiju, a meni ne preostaje ništa drugo nego mu vjerovati. Zato sam se dan kasnije vratio s knjigom i u Hekima ispod kestena pročitao u tišini glagoljske zapise, onako da bih starog diva podsjetio na vrijeme prošlo, njegovo i moje.

Povezane vijesti

• Kostanj star tisuću godina bit će opet pun črnih maruna
• Bela karta - črno slovo
• U ponedjeljak započinje 25.  Mala glagoljska akademija "Juri žakan"