"Naš kanat (ni)je lip"
Unikatan i sažet pogled na razvoj istarske tradicijske glazbe
(Snimio Zoran Oljača)
Istarska etnomuzikologija obogaćena je još jednim kvalitetnim djelom. Knjiga "Naš kanat (ni)je lip - Tradicije tradicijskog glazbovanja u Istri" autora Noela Šurana, doktora etnologije i kustosa u Etnografskom muzeju Istre u Pazinu, predstavlja unikatan i sažet pogled na višestoljetni razvoj istarske tradicijske glazbe i generacijsko mijenjanje percepcije prema njoj. Kroz vlastito dugogodišnje iskustvo kao glazbenik i pjevač i uz znanstvenu ekspertizu kao doktor etnologije, autor je fokus knjige usmjerio na detaljnu analizu istarske tradicijske glazbe s jačim naglaskom na dvoglasju tijesnih intervala, ističući višestruke različite kontekste iz kojih je glazba nastala, njezin razvoj kroz povijest i kako danas opstaje.
Identiteti
Knjiga započinje predgovorom cijenjenog tradicijskog glazbenika i velikog poznavatelja tradicijske glazbe Istre, Darija Marušića, koji upozorava čitatelje da su identiteti, kao i sama tradicijska glazba, vrlo kompleksne činjenice koje su se u prošlosti često pogrešno ili površno interpretirale. Prava posebnost ove knjige, ističe Dario, jest da je konačno autor jednog etnomuzikološkog djela ne samo stručnjak, već također i "insajder", posjedujući iskustva i vještine putem kojih čitateljima ove knjige predstavlja posebni cjeloviti prikaz istarske tradicijske glazbe.
Autor otkriva da njegov interes za istraživanje tradicijske glazbe leži u njezinom utjecaju na društvo, u njezinom utjecaju na konstruiranje vrijednosti, mišljenja i djelovanja u svakodnevnom životu ljudi. Kako glazba utječe na naš svjetonazor i kako može biti simbol identiteta. Iza autora je više od 20 godina aktivnog prakticiranja tradicijske glazbe, koja mu je od početka prirasla srcu.
Tradicijska glazba Istre počinje se pratiti u povijesnim zapisima još od 17. stoljeća, no tek je od druge polovice 20. stoljeća, zahvaljujući razvoju audiovizualnih alata zapisivanja (mikrofoni, kamere itd.) i stvaranju dobre dokumentacije, glazbu i njezin razvoj moguće detaljno istražiti. U knjizi je velika pažnja posvećena promjeni glazbenih oblika kroz vrijeme, razvijanju raznolikih lokalnih glazbenih specifičnosti te današnja simbolika regionalnog identiteta glazbe. Istraživanje je temeljeno na proučavanju povijesnih izvora, starih audio i video-zapisa, autoetnografskih iskustava te najviše kroz dugogodišnja terenska istraživanja s aktivnim sudjelovanjem i provođenjem intervjua s mnogim tradicijskim glazbenicima i pjevačima. Prethodno autorovo poznavanje glazbe i dijalekta omogućilo je kazivačima da s njime lakše podijele glazbena iskustva, što dodatno pridonosi bogatstvu ovog djela. Kroz knjigu su, osim autoetnografskih iskustava, predstavljene mnoge zanimljive priče i zgode kako je autor upoznao mnoge glazbenike i pjevače, te zajedno s njima kroz desetljeća svirao, pjevao i nastupao.
Klasifikacija
U početku, kako bi se čitatelju razjasnio kontekst istraživanja glazbe, predstavljeni su prijašnji rezultati znanstvenika, folklorista i kulturnih društava koja su već od kraja 19. stoljeća, pa nadalje kroz cijelo 20. stoljeće krenula radi raznih osobnih, akademskih ili političkih motivacija detaljno zapisivati i bilježiti tradicijsku glazbu Istre.
U knjizi se potom vješto razrađuje kompleksna etnomuzikološka klasifikacija prema tonskim obilježjima. Autor glazbu Istre dijeli ovisno o glazbenim tradicijama gdje glazba Prve tradicije počiva na dvoglasju tijesnih intervala uz koje se vežu četiri skupine: kanat, tarankanje, bugarenje i diskantno dvoglasje koje se dijele na starije i novije glazbene oblike. Ova tradicija zaštićena je pod UNESCO-om od 2009. godine kao dio svjetske nematerijalne baštine.
Glazba Druge tradicije veže se uz glazbene oblike starijih i novijih oblika koji tendiraju duru, a vežu se uz bitinade, arie da nuoto, arie de contrada i starogradske pjesme. Na kraju, autor izdvaja Hibridne stilove koji se razlikuju od prijašnjih tradicija, a čine ih Perojsko pojanje i Rovinjske butunade. Percepcija o glazbi Istre mijenjala se kroz desetljeća, a autor čitatelju kroz tekst skreće pažnju na samu promjenjivu prirodu tradicijske glazbe koju se ne smije doživljavati monolitnom i nepromjenjivom, već živim organizmom u procesu konstantne promjene, bilo pod utjecajem izvana radi "mode" ili razvijanjem novih lokalnih stilova glazbe, pjevanja i izražavanja. Pažnja je također posvećena jeziku i raznolikosti lokalnih vokabulara dijalekata raznih jezika Istre u nazivlju glazbe i instrumenata.
Kako je glazba "živa", veliko poglavlje je posvećeno o uporabi same glazbe i kada se ona koristila u svakodnevnom životu. Od svakodnevice do organiziranih plesova, svadbi, koleda, poklada i crkvenog pjevanja. Naglašen je i utjecaj smotri folklora i mnogih festivala tradicijske glazbe od druge polovice 20. stoljeća i njihov utjecaj na izvođenje i estetiku različitih tradicija tradicijskog glazbovanja.
Sljedeće veliko poglavlje detaljno opisuje sva glazbala koja su se koristila u tradicijskoj glazbi Istre. Od reprezentativnih velikih sopela ili roženica i miha, popularnih harmonika i na kraju svih ostalih manje poznatih svirala koje je su glazbenici koristili. Za svaki je tradicijski glazbeni instrument prikazano kako, kada, zašto, gdje i s kojim drugim instrumentima se oni koriste u raznim glazbenim prigodama.
Posljednje poglavlje posvećeno je suvremenim i identitetskim obilježjima tradicijske glazbe. Nadprosječno veliki broj specijaliziranih smotri, festivala i susreta svirača prava je specifičnost za Istru. Također, mnogi moderni i suvremeni etno glazbeni sastavi dodatno doprinose popularnosti istarske regionalne kulture. Svi ti elementi proučavani su kao čimbenici u današnjoj izgradnji identiteta Istre.
Knjiga "Naš kanat (ni)je lip" radi svoje sažetosti cijele tradicijske glazbe Istre i unikatnog kombiniranog akademskog i autoetnografskog pogleda na tradicijsku glazbu daje novi značajan doprinos istarskoj etnomuzikologiji. Autor je ovim kompleksnim i znanstvenim, a ujedno vrlo zanimljivim i "pitkim" štivom vješto približio istarsku tradicijsku glazbu znatiželjnim čitateljima i glazbenim entuzijastima.
Na samome kraju, knjiga o glazbi ne bi imala smisla ako čitatelji tu istu glazbu ne bi imali prilike sami poslušati, stoga je u tu svrhu na platformi Youtube objavljen istoimeni film "Naš kanat (ni)je lip" koji prikazuje sve glazbene oblike koji se spominju u knjizi.
O knjizi
Impressum: dr. sc. Noel Šuran NAŠ KANAT (NI)JE LIP Tradicije tradicijskog glazbovanja u Istri
Izdavač Etnografski muzej Istre – Museo etnografico dell' Istria, Pazin
Za Izdavača - dr. sc. Ivona Orlić
Urednica – dr. sc. Ivona Orlić
Recenzenti – dr. sc. Tvrtko Zebec, dr. sc. Joško Ćaleta
Lektura – Mirjana Doblanović Pekica
Prijevod na talijanski jezik – Dario Marušić
Dizajn i grafička priprema – Rajko Ban
Fotografije – Luciano Kleva, Marino Kranjac, Zlatko Mileusnić, Josip miličević, Mario Ranieri Cossar, nadan Rojnić, Isa Skoko, Noel Šuran.
Tisak – Grafomark d.o.o., Zagreb
Godina izdanja – 2025.
Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Istarske županije - Regione Istriana, Upravni odjel za kulturu i zavičajnost, - Assessorato cultura e territorialita', Općine Svetvinčenat, općine Tinjan, Općine Kršan, KUD-a Ivan Fonović Zlatela – Kršan i Hrvatskog društva skladatelja
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
