Kao dio europskog projekta "Grue - očuvanje i promocija tradicionalnih drvenih dizalica za barke" predstavljena je stručna publikacija pod nazivom "U naručju - tradicijsko umijeće spremanja plovila pomoću drvenih dizalica - grua" autorice, etnologinje i kulturne antropologinje Sunčane Dežjot.

Biljana Bojić i Sunčana Dižjot

Projekt je, s ciljem promicanja kulturne baštine umaškog kraja te trajne zaštite, očuvanja i promocije umijeća izrade grua, počeo u studenom 2020. godine, a ukupna vrijednost projekta je 452.500 kuna, uz udio javne potpore 446.220 kuna u okviru provedbe Lokalne razvojne strategije u ribarstvu FLAG-a Pinna nobilis. Nositelj projekta je Grad Umag, a provodi ga u partnerstvu s Muzejom grada Umaga.

Koristila se akacija ili bagrem

O realizaciji tog vrijednog projekta na prezentaciji publikacije govorile su autorica Sunčana Dežjot i v.d. ravnateljice Muzeja Grada Umaga Biljana Bojić. Grue su danas prepoznatljiv dio naše ribarske, odnosno pomorske tradicije i baštine.

Znanje i vještina izrade dizalica za barke predstavljaju jedinstveno umijeće pouzdanog načina spremanja plovila, koje se razvijalo isključivo na obalama sjeverozapadne Istre. Umijeće je uvjetovano potrebom da se barke koje nemaju vez u sigurnoj luci, niti mogućnost prirodnog zaklona, zaštite od naleta vjetra, naročito vlažnog i neugodnog garbina. Prve takve drvene dizalice za barke mještani su počeli graditi na savudrijskom i umaškom području početkom 20. stoljeća, po uzoru na čelične dizalice s istom namjenom koje je gradila tadašnja austro-ugarska pomorska uprava na svjetionicima ili u većim lukama. Jedna takva željezna dizalica bila je postavljena ispred svjetionika u Savudriji, što ubrzo ribarima od Savudrije do Novigrada daje ideju za gradnju jednostavnijih, drvenih dizalica.

Domišljato su za gradnju upotrijebili drvo, materijal jeftin i lako dostupan u prirodi, u okolici Umaga. Za gradnju se najviše koristila akacija ili bagrem, drvo koje je brzo raslo, a iz iskustva su mještani znali da je tvrdo, trajno i otporno na vlagu i štetočine. Uz odabir drva, važno je bilo i umijeće postavljanja glavnih stupova u kamenu podlogu, tražeći morem izlokane otvore. Nije bilo jednostavno, ali na svaki način trebalo je zaštiti svoja plovila, posebno batanu od valova i mogućeg razbijanja o kamene obale. Ribarstvo je za mnoge bilo život.

Prve dizalice u uvali Lako

- Namjera ove knjige bila je identificirati, zabilježiti, valorizirati, promovirati i očuvati jedinstvenu baštinu umaškog kraja, drvene dizalice za spremanje plovila, poznate pod nazivom grue. Drvene dizalice za plovila domišljat su i pouzdan način sklanjanja plovila na kopnu, kako bi se zaštitila plovila koja nemaju vez u sigurnoj luci ni mogućnost prirodnog zaklona. Drvene dizalice za barke pojavljuju se isključivo u obalnim naseljima Bašaniji, Savudriji, Crvenom Vrhu, Zambratiji, Umagu, Križinama i Lovrečici, uz izuzetak nekoliko njih u Karigadoru i Dajli. Procjenjuje se da se prve drvene dizalice za barke pojavljuju u uvali Lako u naselju Bašanija, prenosi podatke autorica knjige Sunčana Dižjot.

Veći dio knjige posvećen je upravo tradicijskom umijeću spremanja plovila pomoću drvenih dizalica, njihovom razvoju, kao i širenju tog umijeća na susjedna naselja. Predstavljene su i tehničke značajke drvenih dizalica te cjelokupan proces njihove izrade, a posebno je zanimljiva tipologija dizalica koju definira autorica. Dizalice su se izrađivale od bagremova drva, a barke su se podizale i spuštale pomoću sustava koloturnika i užeta. U prvim je poglavljima knjige dan i povijesni pregled ribolovnih praksi sjeverozapadne Istre, uz navođenje najzastupljenijih tradicionalnih alata i ribarskih plovila. Podaci prezentirani u knjizi prvenstveno se temelje na iskazima kazivača, mještana, ribara i poznavatelja umijeća izrade dizalica pa autorica tu knjigu, uz zahvalu, posvećuje upravo njima. Mnogi od njih sudjelovali su i na promociji knjige.

Ovom su knjigom drvene dizalice za barke - grue izašle iz svojih lokalnih okvira te postale prepoznatljive i na nacionalnoj razini, što potvrđuje i njihovo nedavno uvrštenje u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, čime je Ministarstvo kulture i medija potvrdilo da znanja i vještine izrade dizalica za barke (grue, pai, stupovi) imaju svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra, što je svakako vrijednost koju treba njegovati.

U Registru kulturnih dobara

U tom cilju je i nastao projekt kroz koji Grad Umag nastavlja popularizirati i promovirati nematerijalno kulturno dobro i širiti svijest o znanju i vještinama izrade dizalica koje su, kao prepoznatljivost, posebno savudrijskog područja, česti motivi na razglednicama. U okviru projekta u proteklom je razdoblju organizirano i niz drugih aktivnosti, uz izradu promotivnih materijala kojima se duboko ukorijenjena tradicija oživljava i čuva za buduće generacije. I ovim izdanjem stvaraju se dodatne mogućnosti za očuvanje jedinstvene etnološke baštine umaškog područja te približavanje građanima i posjetiteljima.

Muzej grada Umaga je još 2016. godine započeo sa sustavnim istraživanjem grua. Provedeni su identifikacija, dokumentiranje, prikupljanje rezultata istraživanja na terenu i istraživanje arhivskih podataka o tim drvenim jedinstvenim dizalicama i spremištima za barke, koje su mnogo značile za stanovništvo koje se isključivo bavilo ribarenjem. O tim jedinstvenim dizalicama 2017. godine izrađen je i konzervatorski elaborat koji je predstavljao stručnu podlogu za utvrđivanje i za upis nematerijalnog kulturnog dobra u Registar kulturnih dobara RH te daljnje provođenje mjera nadležnih tijela, Konzervatorskog odjela u Puli, u cilju zaštite grua.

Način izrade grua prenosio se generacijama unutar lokalne ribarske zajednice na umaškom priobalju te se zadržao do danas. Danas su grue uglavnom prazne, jer su barke smještene u zaštićenim dijelovima luka i lučica. Batane i grue stoga su samo zaštićeni dio tradicije, slika prošlosti i života naraštaja ribarskih obitelji.

Vrijedna su bila svjedočenja izvornih poznavatelja gradnje grua

Povezane vijesti

• Knjiga Zorka Ziralda o životu na Ćićariji: Sačuvani tragovi prošlosti, djetinjstva i odrastanja
• Monografija Josipa Marasa o ATP turniru predstavljena u umaškoj Gradskoj knjižnici
• Grue su simbol ribarske tradicije: Znanje i vještina njihove izrade zaštićeni su kao nematerijalna kulturna baština