Siječanj je prvi mjesec u godini po gregorijanskom kalendaru i u načelu obilježavaju ga hladnoća, snijeg i jaki mrazovi. Kažu da se zove siječanj, jer je u siječnju najbolje sjeći drva za lis, ratilo i za kuću... Drugi kažu, nije istina. Sičanj se ne zove zato što se u njemu siku drva, nego što u sičnju čeljad od leda siku (cvokoću) zubima. Treći vele, nije ni to, nego sičanj kako zasiče, tako i odsiče. Kakvim vremenom počne, takvim i svrši.

Stariji nazivi za ovaj mjesec u nekim hrvatskim krajevima bili su malobožićnjak (prema blagdanu Bogojavljenja), pavlovščak (po blagdanu obraćenja sv. Pavla), antošćak, prezimec, ozimec, jenar, svečan, sičan, svičen.

Siječanj je u čakavskim i kajkavskim narječjima uglavnom antošnjak (antošćak, antonščak, antuonšćak i sl.) po Antonji, tj. blagdanu sv. Antona opata, koji se obilježava 17. siječnja, te jenar, đenaj i slično, po januaru, ali ima i krajeva u kojima ga zovu imenima uobičajenim za susjedne mjesece - prosinac i sičanj. Češki jezik, primjerice, mjesec siječanj naziva leden, a u bugarskome jeziku, i slovenskome arhaičnome, prosinac je zapravo naziv za naš mjesec siječanj. A kada slovenski narodni jezik kaže svečan, a bugarski sečenj, to je zapravo drugi po redu mjesec u godini ili u hrvatskome - veljača.

Latinsko ime Ianuarius dolazi od grčke riječi Ιανουαριος. Nazvan je po rimskom bogu Janusu, obično prikazivan s dva lica koja gledaju na dvije suprotne strane. Siječanj i veljača su posljednja dva dodana mjeseca i nema ih u Rimskom kalendaru.

O postanku imena mjeseca siječnja, meteorolog Milan Sijerković zaključuje: "Da li zbog toga što hladnoća 'siječe' dah ili zato što pri jakim mrazovima nebrižni gospodari moraju odlaziti u šumu radi siječe drva za ogrjev - nije bitno. Siječanj je u našem podneblju srce zime, carstvo mrazova".

Tri župe u porečkoj i pulskoj biskupiji slave u siječnju imendane svojih zaštitnika: Sv. Antuna opata 17. siječnja slave u Kršanu i u Rovinjskom Selo; Sv. Agnezu 21. siječnja u Medulinu, a Sv. Vinka 22. siječnja slave u Svetvinčentu.

Dvobrodna župna crkva sv. Antuna opata u Kršanu potječe iz 17. stoljeća. Zvonik, odvojen od crkve, podignut 1803. godine, visok je 22 metra. Uz ovu crkvu, na groblju, nalazi se crkva sv. Jakova apostola iz 15. stoljeća. U podu crkve su nadgrobne ploče; ploča Julija Kršanskog nosi latinski epitaf ispisan grčkim slovima i godinu 1415. Vješto obrađeni gotički reljef prikazuje obiteljski grb kršanskih gospodara.

Općina Kršan ima čak dvadeset i četiri naselja. Nalazi se na rubu nekadašnjeg Čepićkog jezera koji je isušen, odnosno čija je voda potekla kanalom prema moru u Plominskom zaljevu 11. prosinca 1932. godine. Tijekom stoljeća mijenjao je gospodare, a među posljednjim vlasnicima spominje se plemić Tonetti iz Plomina. Giovanni Tonetti nazvan je crveni barun, kada je 1921. godine u čuvenom štrajku stao na stranu labinskih rudara. Kršan je bio središte glagoljaške kulturne i liturgijske tradicije. U mjestu je polovicom 19. stoljeća pronađen jedan od prijepisa Istarskoga razvoda, glagoljičkoga pravnog spomenika koji svjedoči o pismenosti i životu na tom prostoru. O trajnosti glagoljaške tradicije svjedoče i glagoljični natpisi iz unutrašnjosti crkve sv. Antuna opata, pronađeni prigodom njezine obnove 1991. godine.

Rovinjsko Selo nastalo je u srednjem vijeku. Osnovala ga je, godine 1525., skupina doseljenika, nazvanih Morlaci, ali sasvim sigurno, prema nazivima u ispravama (Branković, Zorzić, Vratović, Starić) - Slaveni, organizirani u seosku instituciju na čelu koje je bio župan. To su bili hrvatski doseljenici iz zadarskog područja, koji su, bježeći pred navalama Turaka, a uz dozvolu Venecije, nastanili ovo područje. Iz starih zapisa saznajemo da su vodili česte sporove s rovinjskim Kaptolom, bilo po pitanjima obveza davanja gradu ili počinjenih šteta koje je napravila njihova stoka, ili po pitanju postavljanja svećenika koji poznaje jezik i ilirsko pismo te obavlja crkvene obrede na slavenskom jeziku. Župan se birao između najsposobnijih i najuglednijih mještana, u početku na tri mjeseca, a kasnije na godinu dana.

Župa je osnovana 1596. godine odvajanjem od rovinjske župe, a jednobrodna župna crkva građena je od 1593. do 1595. godine. Treba spomenuti da je 1876. godine u Selo došao mladi učitelj Stjepan Žiža, rodom iz sela Kosinožići kraj Nove Vasi na Poreštini. Taj velikan istarskog narodnog preporoda, sakupljač narodnog blaga, običaja i narodnih pjesama, uveo je u školu poduku na hrvatskom jeziku (1844. otvorena hrvatska osnovna škola), te uveliko doprinio općem prosvjećivanju Sela i osnivanju kulturnih društava. Njegovom je zaslugom, 1898. godine ovdje otvorena Narodna čitaonica, a uskoro i knjižnica. U Selu je u 14. stoljeću sagrađena crkva Gospe od Snijega, vlasništvo obitelji Radovan.

Crkve u Istri posvećene Antunu opatu: Gornji Kras (Oprtalj) sagrađena 1902. godine; Roč, uz župnu crkvu sv. Bartolomeja, iz 12. stoljeća; Višnjan, sagrađena u 15. stoljeća; Vodnjan, vjerojatno iz 13. stoljeća, 1894. godine obnovljena za potrebe doma za starije osobe; Vrh na Buzeštini, 1894. godine; Slavčići (Zarečje) 15. stoljeće; Žminj, sagrađena 1381. godine, kupio je 1911. godine u ime nadvojvode Franje Ferdinanda konzervator carsko-kraljevskog Središnjeg povjerenstva za zaštitu spomenika Anton Gnirs (1873.-1933.); Bale, groblje, 15. stoljeće; Barban 15. stoljeće; Galižana gotička iz 14. stoljeća. Lozari (Grožnjan), sagrađena 1919. godine; Draga (Kanfanar) 16. stoljeće. Kringa, iz 16. stoljeća; Novigrad, sagrađena u 15. stoljeću.

Trobrodna župna crkva Sv. Agneze u Medulinu sagrađena je 1893. godine na mjestu ranije grobljanske, a godinu dana kasnije posvetio ju je biskup Giambattista Flapp. Dva usporedna zvonika, visoki 33 metara, podignuti su 1912. godine. U Istri dva usporedna zvonika ima još jedino crkva Sv. Pelagija, izgrađena 1908. godine, u sklopu rovinjske bolnice. Visoki su 20 metara.

Uz ovu u Medulinu, još je samo jedna crkva u Istri posvećena sv. Agnezi, ona u Raklju, koja je nekoć bila župna crkva s vlastitim župnikom. Nalazi se na brežuljku pokraj kaštela, a na gotičkim vratima uklesana je godina 1495. Rakljanci crkvu nazivaju Sv. Agnija. Izvedenice imena Agneza, zaštitnice mladih djevojaka, jesu Agnes, Agne, Agneta, Anežka, Janja, Ines, Nježa.

Župa Svetvinčenat posvećena je sv. Vinku, đakonu i mučeniku (San Vicente de Zaragoza), zaštitniku vinara i vinogradara, a župna crkva Uznesenju BDM. Grobljanska crkva posvećena je sv. Vincenciju (Vinku), nekada opatijska crkva, romanička jednobrodna građevina.

Povezane vijesti

• Novo pročelje crkve gotovo do Vidove
• Neotvoreni sarkofag čuvao je i kost svetog Valentina, zaštitnika zaljubljenih
• Iz crkve ukrao milodar