Nevjerojatna priča
PUNE TRI GODINE NEUMORNO TRAŽI SVOG PSA. Na tom putu stigao je do Istre. Donosimo priču o bezuvjetnoj ljubavi njegovog vlasnika koji ni ne pomišlja odustati
Boris Tesko
Boris Tesko sve je samo ne suhoparan sugovornik. Takva je i njegova supruga Ana Beatriz, Panamka koju je u "Lijepu našu" dovela ljubav. Kod Borisa ništa nije obično pa ni vjenčanje u Krapinskim Toplicama. Ana i on morali su prvo nabaviti, prevesti pa ovjeriti svu dokumentaciju, ona sa španjolskog, on s njemačkog na hrvatski. Kako bi drugačije i ilo kada se Hrvat rođen u Osijeku, ali s njemačkim državljanstvom, ženi za državljanku Paname, jedinu Panamku sa stalnim prebivalištem u Hrvatskoj
Rodezijski gonič lavova, Rhodesian Ridgeback, donedavno nadasve rijetka pasmina u Hrvatskoj, porijeklom je iz južne Afrike, a povijest mu seže do početka 16. stoljeća i veže se uz pleme Hottentota. Kažu da pokazuje iznimnu odanost i ljubav prema vlasniku i obitelji i tu činjenicu neće izmijeniti ni godine razdvojenosti. "Često se kaže da vlasnik ne posjeduje Ridgebacka, već Ridgeback posjeduje njega", priča nam sa sjetom u očima Boris Tesko, čiji je rodezijski gonič nestao jedne rujanske nedjelje 2017. godine, a on ga već pune tri godine neumorno traži. Na tom putu stigao je i do Istre.
Nevjerojatna otkrića
Toliku količinu bezuvjetne ljubavi kakvu Boris gaji prema Danteu teško je opisati riječima. Treba je doživjeti. U potrazi za nestalim psom stigao je u Istru. Dojava je bila da su Dantea vidjeli u Puli, a kako su mu kuće u unutrašnjoj Istri bile pristupačnije nego na njenom jugu, kupio je jednu u Roču, uz same gradske zidine i nazvao je Casa Dante. Ona mu je postala baza iz koje je odlazio u potragu. U međuvremenu ju je prenamijenio u kuću za odmor. Iznajmljuje je turistima i reklamira kao "komadić raja u srcu Istre". Čak je i registarska oznaka na Borisovom automobilu, treba li to uopće naglašavati, Dante!!!
- Čistim slučajem odlučili smo se nabaviti ga u jednoj zagrebačkoj uzgajivačnici, prvenstveno stoga što je riječ o pasmini koja ima jako dobar karakter. Ujedno je i čuvar. Ne izgleda tako opasno kao rotvajler ili pit bull, ali kada treba, onda je tu da vas zaštiti. Miroljubiv je i voli ljude. Ima za tu pasminu karakterističnu crtu na leđima, dlaka mu raste u suprotnom smjeru. Specifičan je to pas. Ako mu bacite lopticu neće je donijeti, naprosto zato što misli da, ako ste je bacili, onda vam ne treba. Krajem 2014. godine, kada je Dante imao godinu i pol dana, dobili smo na poklon od poznanika iz Trogira ženku Nalu. Draga je, dobra, poslušna, jedan izvrstan pas. Njezin otac je prvak svijeta, mama viceprvakinja, nisam vidio ljepšu žensku Ridgebacka od nje. Dante je bio prva klasa, ona je ekstra klasa. Možda on nije bio naj, naj, ali imao je savršen karakter, kaže Boris koji i dandanas, tri godine nakon Danteova nestanka, s nelagodom govori o tome. U toj potrazi za njim doznao je, kaže, neke stvari za koje bi volio da ih nije čuo. Primjerice da ima ljudi koji, kada im ugine pas, ukradu drugog i zamijene im čipove.
Potjernica je i dalje aktivna
- Dante je bio posebno vezan za mene i u cijeloj ovoj situaciji najteže mi je to što ja stalno razmišljam kako je njemu. Nestao je u večernjim satima 17. rujna 2017. godine. Supruga Ana Beatriz i ja bili smo zajedno u rutinskoj nedjeljnoj šetnji ispod bazena u Krapinskim Toplicama, uz obližnji potok, gdje bi se Dante i Nala istrčali. Jednostavno je nestao i od tada mu se gubi svaki trag. Nakon svih potraga, a na stotine ljudi nam se pridružilo u njima prolazeći krug od pedeset kilometara, uvjereni smo da je na neki način spriječen. Nešto mu se dogodilo. Netko ga je strpao u auto i odvezao daleko. Ukrao. Policija u Zaboku izuzetno se angažirala u potrazi. Potjernica je još uvijek aktivna. Konačno, takav pas vrijedan je oko tisuću i pol do dvije tisuće eura. Na facebooku najmanje milijun ljudi zna da ga tražim. Konkretno, objava jedne poznanice bila je u roku od par dana podijeljena 14.500 puta, prisjeća se Boris.
O nestanku psa, Boris je te 2017. godine obavijestio novine, radio postaje, portale, nalazniku nudio nagradu, a zbog sumnje da je Dante u Sloveniji uputio se i preko granice. Nekoliko dana nakon nestanka javljeno je da je viđen u Trakošćanu. Prema nekim dojavama vidjeli su ga u Zagrebu, kod fontana u blizini Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Bilo je i poziva da je isti takav pas, s metalnom ogrlicom kakvu ima i Dante, viđen kod Domovinskog mosta no nisu ga uspjeli naći. Boris od potrage dandanas ne odustaje, a nalazniku nudi i nagradu. Dao bi odmah pet tisuća eura samo da mu javi gdje je Dante. Išao bi po njega na kraj svijeta. Doslovno.
- Meni se u trenutku njegovog nestanka srušio svijet. Možda glupo zvuči, ali srce će mi biti na mjestu samo da ga još jednom zagrlim. Bio sam mu sve, a i on meni, kaže Boris i nastavlja svoju neobičnu priču koja ga je dovela do Istre.
- Imao sam ozbiljnu dojavu da je Dante u Puli. S prijateljicom iz Rijeke Tanjom Grivičić otišli smo u Pulu. Ugostila me Sanja Pecirep, besplatno ustupila svoj apartman i sa mnom tražila Dantea po Puli. Našli smo jednog Ridgebacka, ali to nije bio Dante. Prodao sam stan u Zagrebu i zbog Dantea kupio ovu kuću u Roču kao istarsku bazu. Istra mi je u srcu, godinama sam kao dijete ljetovao u Rovinju, imam i rodbinu u Istri, no da nije Dantea ne bi bilo Borisa Teska u Roču, povjerit će nam naš sugovornik.
Ljubav Panamke i Istre
Borisova supruga Ana Beatriz uključila se u razgovor i kroz smiješak potvrdila razmjere ove nevjerojatne ljubavi između čovjeka i psa te kaže kako je Borisu Dante na prvom mjestu, na drugom je nogomet, a na trećem ona. "Niste frustrirani time što ste na trećem mjestu", pitam je u šali, a ona uzvraća - "Nisam. Važno je da sam na pobjedničkom postolju!"
No, ni oku slučajnog promatrača ne može pobjeći ljubav koja ih povezuje, a kako u Borisovom životu ništa nije suhoparno, tako nije ni romantična priča koja je spojila Borisa i Anu iz Paname, najjužnije države Srednje Amerike. Imala je 31 godinu kada je prije desetak godina došla u Hrvatsku, kod Borisa. Bilo je to uoči Nove godine. Prvi puta u životu na tako niskim temperaturama, teško se prehladila. Tri je puta promijenila lijekove, ništa nije djelovalo. Pomogao je stari bakin recept, rakija, med i preznojavanje. Ostala je neplanirano desetak dana duže, a po povratku u Panamu odradila otkazni rok i vratila se u Hrvatsku. Danas živi na relaciji Krapinske Toplice - Roč i kaže da voli Zagorje, ali se zaljubila u Istru. Bila je to ljubav na prvi pogled.
- Boris me vodio po cijeloj Hrvatskoj, obišli smo gradove od Zagreba do Dubrovnika, priobalje, otoke, ali kada sam prvi puta prošla kroz tunel Učku zaljubila sam se u Istru na prvi pogled. Bio je početak jeseni, sve puno boja, u kontrastu s plavim nebom. Moram reći da dok sam živjela i radila u Panami dosta sam poslovno putovala, po Aziji, južnoj Americi, SAD-u… Vidjela sam prekrasnih mjesta, velikih gradova, ali ništa me nije tako taknulo kao Istra. Nevjerojatno, ali istinito, čovjek se može zaljubiti u prirodu i meni se to desilo s Istrom. Dan, danas mi je najljepši trenutak kada izađem iz tunela Učka. Kao da sam došla u neku bajku, priča nam Ana.
Rođena je u Panami. Panama City ili španjolski Ciudad de Panamá, političko je i upravno središte države, ali i jedno od središta međunarodne trgovine i bankarstva, u kojem živi više od milijun stanovnika, no kaže da joj dolazak u Krapinske Toplice, mjesta od oko tisuću stanovnika pa čak ni u Roč u kojem ih živi tek oko 150, nije bio kulturološki šok.
Kod Borisa ništa nije obično pa ni vjenčanje u Krapinskim Toplicama. Boris je Hrvat s njemačkim državljanstvom, četrnaest godina živio je i radio u Njemačkoj. Dobio je posao u državnoj instituciji i uvjet je bio da uzme njemačko državljanstvo. Ana Beatriz i on morali su prvo nabaviti, prevesti pa ovjeriti svu dokumentaciju, ona sa španjolskog, on s njemačkog na hrvatski. Kako bi drugačije bilo kada se Hrvat rođen u Osijeku, ali s njemačkim državljanstvom, u Hrvatskoj ženi za državljanku Paname, trenutno jedinu Panamku sa stalnim boravkom u Hrvatskoj.
Kako su se uopće upoznali? Pa, preko interneta. Industrijska inženjerka Ana radila je kao brand manager u privatnoj firmi u Panami, a Boris, tada voditelj prodaje i marketinga jedne građevinske firme kod Zagreba, nabavljao je porculanske i keramičke pločice, kupaonsku i sanitarnu opremu.
- Slučajno sam joj poslao mejl, zanimale su me cijene nekih proizvoda i tako je počela naša prepiska. U tom trenutku bio sam slobodan, već sam se rastao od bivše supruge. Ana i ja smo poslovno vrlo kratko komunicirali kada sam je dodao na facebook. Počelo je s porukama, sretan rođendan, sretna Nova godina, sretan Božić, Uskrs… Dvije godine smo komunicirali vrlo površno, u jednom trenutku našli se zajedno online i počeli češće kontaktirati. Sve dok Ana nije rekla da ide na godišnji u jedan resort u Kolumbiju, a ja joj sugerirao da kupi kartu i dođe u Hrvatsku, prisjeća se Boris. Ana dodaje kako ju je mama pitala gdje je Hrvatska, da li je to u Rusiji. Iako je imala 30 godina bila je skeptična hoće li ju mama pustiti. No Boris ju je posve neočekivano pridobio razgovorom preko skypa.
Kao da je došla na Mars
- Rekla mi je 'Ana, ja vidim osmijeh na tvome licu. Vidim da si vesela. Neću biti sebična da te zadržim', prepričava nam Ana majčinu reakciju kada joj je rekla da ide na drugi kraj svijeta kod Borisa. Bila je treći čovjek u firmi od 300 ljudi, došla do menadžerske pozicije, imala je milijunski budžet, gradila je kvalitetnu poslovnu budućnost u Panami i onda se pojavio Boris Tesko. Pustila je sve iza sebe i došla zbog njega u Hrvatsku.
- Dosta sam puta čula pitanje od poznanika u Panami da li je Hrvatska sigurna, a Hrvatska je nevjerojatno sigurna. Vi nemate pojma koje prednosti imate. Kada sam došla zaključavala sam vrata, još ih nekada zaključavam. Kod nas svaka vrata, svaki prozor, imaju rešetke zbog sigurnosti. U Panami sam odradila otkazni rok i nakon tri mjeseca preselila se u Hrvatsku. Odluka nije bila nimalo laka, ali ja sam osoba koja stalno izlazi iz svoje konfort zone i na privatnom i profesionalnom planu. I moram još nešto reći. Nisam ostavila samo obitelj, nego i jezik. U Hrvatskoj nisam ništa razumjela. Kao da sam došla na Mars. Ljudi su drugačije odjeveni, ponašaju se drugačije, govore drugačije, vijesti na TV-u su drugačije. Najviše mi nedostaje lijepo vrijeme. Stalno mi je hladno. Jesen mi je pomalo depresivna, povjerila nam je ova lijepa Latinoamerikanka.
Od hrane joj kaže, najviše fali platano. Izgleda kao banana, a bio bi pravi hit u Hrvatskoj. Može se jesti za doručak, ručak, večeru, kuhan, pečen, u slanoj i slatkoj varijanti. Nedostaje joj i mango. U Hrvatskoj je jako skup. U Panami stabla manga rastu kao u Hrvatskoj stabla smokve. Svaka druga kuća ih ima. U Hrvatskoj se Ani, čudna li čuda, sviđaju tartufi. Na svemu, na tjestenini, na mesu, u čipsu, čokoladi, sladoledu pa čak i u žesticama.
Po dolasku u Hrvatsku Ana je našla posao u Krapinskim Toplicama kao prevoditeljica u centru za obuku pilota helikoptera. Sama se za njega izborila. Bila joj je to odskočna daska. Danas radi u globalnoj nabavi u farmaceutskoj tvrtki sa sjedištem u Zagrebu. Materinji jezik španjolski, izvrstan engleski, i solidan hrvatski, u tome joj zasigurno nisu odmogli. Vrlo je ambiciozna, u tri godine dvaput je napredovala. Voli svoj posao. Radni dan započne u 8 ujutro i završi u 22 sata navečer. To je "škola" iz Paname, kaže, tako se učila, tako je bila uspješna i gradila svoju poslovnu karijeru u rodnom kraju.
Koje su prednosti Paname, pitamo Anu, a ona odgovara - klima. I kada je najhladnije termometar ne pada ispod 28 stupnjeva. U Panami je toplo cijele godine, može se stalno hodati u japankama. Ne postoje veste, jakne, zimske cipele. Po dolasku u Hrvatsku nije imala niti čizme!
Ana radi od kuće online pa obitelj Tesko pola godine živi u Krapinskim Toplicama, a preostali dio u Roču gdje su 2018. godine kupili kuću, a od ove godine je iznajmljuju kao kuću za odmor, kategorizirali su je s četiri zvjezdice. Nisu baš pogodili sezonu jer ih je zakačila pandemija koronavirusa, ali su imali domaće turiste iz Splita i Zagreba.
Uz same gradske zidine, uređena u starinskom štihu, Casa Dante može primiti do šest ljudi. Kuća stara preko petsto godina, moderno je renovirana, a kombinacija kamena, cigle i drvenih greda vraća u povijest Roča koji se prvi put spominje još davne 1064. godine. Vrt se nalazi na prekrasnoj lokaciji neposredno uz glagoljaški Vidikovac Želimira Janeša kod Malih vrata u Roču, nezaobilaznog mjesta za svakog posjetitelja. Kuća je dobila naziv po rodezijskom goniču, pa je logično da je pet-friendly objekt, tako da gosti na odmor mogu povesti i svojeg četveronožnog ljubimca.
Pitamo Anu da li je ikada mislila da će živjeti u Hrvatskoj, desetak tisuća kilometara udaljenoj od Paname, zaposliti se u farmaceutskoj tvrtki, raditi online iz Roča i u slobodno vrijeme baviti se turizmom, a ona kaže: "Iskreno, kada gledam unazad ne mogu vjerovati što sam sve doživjela u mojih 40 godina. Uvijek govorim Borisu kako žalim samo za stvarima koje nisam učinila. Sve što sam učinila u životu, nikada nisam požalila."
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
