Povjesničari vjeruju da su prve svijeće od pčelinjeg voska izrađene u drevnom Egiptu te, unatoč tisućama godina kontinuiranog tehnološkog napretka, pčelinji vosak i dalje spada među najbolje materijale za izradu svijeća. U cijelom svijetu još se uvijek mogu pronaći pročišćeni pčelinji vosak iz kalupa, pripremljen za osnove u zanatskim trgovinama i kod pčelara kao svijeću ili možda kao figuru za božićnu jelku.

Znalci upozoravaju da treba izbjegavati kupnju pčelinjeg voska u maloprodajnim trgovinama, osim ako nema oznaku 100 posto čisti pčelinji vosak. U cilju što veće i brže zarade najrazličitiji profili posrednika, prekupaca, dilera i prerađivača pčelinjeg voska miješaju parafin ili neke druge nepčelinje proizvode koji ne gore sporo kao pčelinji vosak, ne mirišu kao pčelinji vosak, niti imaju njegove osobine, ali često izgledaju kao pčelinji vosak.

U kontradi Arnolongo, iznad dugog morskog usjeka, 1878. godine rovinjska obitelj Artusi otvorila je tvornicu voska i svijeća “S. Eufemia“. Bio je to prvi i jedini primjer manufakturno-industrijskog pogona unutar bivše otočne starogradske jezgre. Od kraja 19. stoljeća tu je poslovala destilerija i tvornica likera obitelji Petrali, poznata po likeru „Amaro Istriano“, koja je na međunarodnoj izložbi prehrane u Parizu 1907. godine osvojila prvo mjesto u svojoj kategoriji. Potom obitelj Pavan ovdje otvara skladište i veleprodaju. Tijekom 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća na tom je prostoru djelovao legendarni noćni klub (diskoteka) “Lanterna“, prvi u ondašnjoj Jugoslaviji, od Vardara pa do Triglava, što ga je s prijateljem Silvijom Brunellije, 1966. godine otvorio nedavno preminuli, legendarni rovinjski ugostitelj Corrado Pellizer (10. svibnja 1937. - 11. studeni 2020.).

I proizvodi voštarnice Sinova Antona Artusija okitili su se odličjima u Beču, Grazu, Trstu i Torinu. Zanimljivo je da se rovinjska tvrtka, Prva istarska tvornica voska i svijeća, jedno vrijeme reklamirala u "Našoj slozi", prvom hrvatskom listu koji je počeo izlaziti u Trstu 1870. godine. List, koji je imao široki tematski spektar, od politike do poljoprivrede, sa sobom je donio i sastavni dio suvremenih časopisa - reklame. Pojava reklame u "Našoj slozi" označava prvi dodir istarskog seljaka s onim što danas nazivamo golemim promidžbenim aparatom.

Danas je takva reklama prava rijetkost, a u to vrijeme zauzimale su gotovo cijele stupce "Naše sloge", opisujući pritom način proizvodnje i uvjete pod kojima se moglo kupiti proizvode.

"Naša sloga" prenosi iz bečkih novina „Gemeinde Zeitung“ članak pod naslovom „Obrt voskom u Istri“ u kojem piše: „Znamenito mjesto zauzimala je u Gradskoj izložbi zbirka voska iz tvornice tvrdke Figli di Antonio Artusi iz Rovinja (Istra). Ista je doniela razne vrsti voska i vošćenicah vlastitog proizvoda tako izvanredno dobre vrsti da je isti pokrovitelj izložbe Nj. Ces. Visost Nadvojvoda Dragutin Ljudevit bio prinudjen izraziti svoje zadovoljstvo. U prvom redu ima se napomenuti razne vrsti voska prikladne za upotrebiti u sto obrtničkih svrhah. To su baš uzor proizvodi koji se mogu slobodno natjecati sa proizvodima naglasovitijig tvornicah inozemstva. Isto valja i za voštanice rečene tvornice koje su, može se reći, nenadmašive dobrote.

Rečena Tvornica si je, akoprem tek 1878. otvorena, pridobila takav glas da joj mogu mnogo starije firme zavidjeti. Nije nužno spomenuti da su za postignuti takav uspjeh nuždni preduvjeti: dobrota tvari i solidnost firme - na temelju takvih preduvjetah stoji rečena firma i mi se radujemo da je austrijski obrt njem tako znamenito obogaćen".

Znatno prije rovinjske voštarnice u „Našoj slozi“ uveliko se reklamirao svijećar iz Gorice, Alojz Badera, koji je nabrajao sva priznanja i medalje što su njegovi proizvodi dobili na međunarodnim izložbama, od srebrne medalje u Gorici do brončane u Parizu 1878. godine. Badera je osim toga dao do znanja da njegove proizvode nadzire nadbiskupska kurija u Gorici i jamči da u slučaju kad bi se uspjelo dokazati kako svijeće nisu od čistog pčelinjeg voska, odriče zarade i vraća novac.

I u reklamnom oglasu za Prvu istarsku tvornicu voska sinova Antona Artusija u Rovinju, nakon predstavljanja proizvoda od voska i njihovih cijena, na kraju se navodi: "Što se tiče vrstnoće mogle bi ju jamčit mnoge svjedočbe raznih častnih župnikah i crkvenih upraviteljah i razne pohvale različitih novinah Beča i drugih pokrajinah, nego protivni svakon nekoristnom blebetanju pripušćaju vlastnici svoje proizvode sudu onih, koji će iste rabiti, a plaćat će se kad bude naručba pronadjena, da odgovara obećanju; u protivnom slučaju primiti će vlastnici tvornice naručene proizvode na svoj trošak natrag ili pako će se platiti ciena najzadnje vrsti kao što kod III. vrsti" (Naša sloga, 10/1881.).

Nagrađena istarska Tvornica voska sinovah Antona Artusi iz Rovinja prvi se put oglasila u „Našoj slogi“ na blagdan Svih svetih, 1. studenoga 1880. godine. U oglasu piše: „Među mnogočastnim crkvam, bratovšićam i drugim pobožnim zadruga svoje proizvode u pravom pčelarskom vosku kao svieće, duplere, svieće bojadisane itd. Za takovu cienu i pod takvim uvjetimi da se nije bojati konkurencije. Svjedočbe glavnih župah, dnevno raširenje i nagrada dobivena na Gradskoj izložbi sa II. medaljam jesu dovoljni dokaz dobrote i ljepote proizvodah iste tvornice“.

Zaklade ima u Pazinu, Bujama, Kopru, Puli i Rijeci; tko odmah plati dobije skonto; roba je slobodna od vozarine do svake željezničke stanice; ne budu li kupci zadovoljni, robu mogu vratiti.

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam