NE ODUSTAJU

PROSLAVILI 61. OBLJETNICU MATURE: Generacija pazinskih maturanata iz 1961. sastala se i ove godine

| Autor: Vladimir Filipović
Proslava 61. godišnjice mature

Proslava 61. godišnjice mature


I ove se godine uspjela okupiti generacija pazinskih maturanata '61. godine da zajednički proslavi 61. obljetnicu svoje mature u blizini svoje stare Gimnazije, nekada zvane "Otokar Keršovani" po jednom bivšem učeniku Gimnazije koji je svirepo ubijen za vrijeme fašističke okupacije Istre u Drugom svjetskom ratu.

Od cijele generacije koja je brojila 48 maturanata davne 1961. godine, trenutno su još 24 bivša učenika živa, a na ovogodišnje druženje u Pazinu odazvalo se njih 17, od kojih je čak osmero naknadno opravdalo svoj nedolazak radi trenutnih nastalih osobnih, zdravstvenih ili familijarnih problema.

Na ovogodišnju 61. godišnjicu proslave mature odazvali su se tako Livia Sloković-Tuđa, Marija Nemarnik-Zornada, Marija Uljanić-Homoki, Marija Gržinić-Krebel, Vinko Cerovac, Viktor Križanac, Marijan Marečić, Lučo Pavletić i Vladimir Filipović.

Prema dosad već ustaljenoj užanci, nakon što su se okupili svi preostali učesnici druženja proslave 61. godišnjice mature, uslijedio je simulirani školski sat na kojem je obavljena prozivka svih trenutno prisutnih i godišnji izvještaj o svim preostalim kolegama koji su opravdali svoje nedolaske na druženje te inventura statističkih podataka o generaciji, kao i o broju do sada preminulih i sveukupnom broju podmlatka cijele generacije maturanata (djece, unuka i praunuka) kojih danas ima čak 140, a zajedno sa preostalim živim maturantima, sveukupno 164. Od svih profesora danas je živo još samo njih dvoje, koji su bili i razrednici generacije oba razredna odjela u završnoj godini školovanja, a koji i danas, u poznim devedesetim godinama života, još uvijek kontaktiraju s ovom generacijom.

Zatim je uslijedio i kratki satirički vremeplov kroz dosadašnji život cijele generacije i podjela prigodnih spomen darova za ovaj domjenak.

Na kraju školskog sata minutom šutnje odana je počast svim do sada preminulim profesorima i kolegama, a zatim je uslijedio zajednički ručak i međusobno druženje prisutnih kroz razgovor, šale i prepričavanje po bog zna koji put, nama uvijek iznova zabavnih i interesantnih anegdota i pričica iz davno minulih đačkih dana.

Druženje generacije smo na kraju ovjekovječili zajedničkom fotografijom trenutno prisutnih sudionika druženja i obećanjem da ćemo se i dogodine opet sastati.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Trenutno na cestama