IN MEMORIAM

PREMINULA JE DORINA KNAPIĆ, vlasnica kultnog restorana "Dorina" u Plominu: Oproštaj od pionirke ugostiteljstva na Labinštini

Od prve "gostione sa sendvičima od pršuta", Dorina je u više od 60 godina prošla put do restorana s vrhunskom domaćom kuhinjom, za što ju je prije dvije godine nagradio istarski TZ

| Autor: Branko BIOČIĆ
Dorina Knapić (Snimio Milivoj Mijošek/Arhiva)

Dorina Knapić (Snimio Milivoj Mijošek/Arhiva)


U Plominu je u utorak u 81. godini u krugu obitelji sahranjena Dorina Knapić, pionir i doajen ugostiteljstva na Labinštini, vlasnica nadaleko poznatog restorana "Dorina" u Plominu s tradicijom duljom od 60 godina.

Vrhunska domaća kuhinja

Dok još nije bilo Tunela Učka pa se do Rijeke i Zagreba išlo starom cestom uz obalu, nije bilo autobusa ni automobila koji nije stao kod Dorine na kavu i legendarni sendvič s pršutom. Bilo je toliko posla da nije bilo ni dovoljno kruha pa se po kruh moralo u Lovran i Moščenićku Dragu. Dnevno su ovdje trošili tri do četiri cijela pršuta koje je Dorina nabavljala na području Lovrana i Brseča, a već do deset sati prodali bi stotinjak sendviča s pršutom.

Sve su u ta stara dobra vremena rezali ručno, pričala nam je nedavno Dorina koja je radila u gostioni od svoje 15. godine. Od te "gostione sa sendvičima od pršuta", Dorina je u više od 60 godina prošla put do restorana s vrhunskom domaćom kuhinjom za što je, kao jedan od začetnika istarskog ugostiteljstva, prije dvije godine nagrađena i priznanjem Turističke zajednice Istarske županije. No više od pismenih priznanja i diploma značila joj je lijepa riječ i povratak gostiju.

A sve je počelo još 1952. godine u Plomin Luci gdje je nona Tereza vodila gostionicu. Zatim je od Poljoprivredne zadruge, koju su tada vodili Anđelo Vozila i Anđelo Licul, Dorinina majka Tereza preuzela gostionicu u Plominu, a tada 15-godišnja Dorina pomagala je majci. Sve nakon toga je legenda jer ispred "Dorine" zaustavljali su se svi autobusi, kamioni i automobili.

Prva mašina za kavu

I prva mašina za kavu, marke Carimali, na ovom području došla je kod njih direktno iz Trsta 1967. godine. U Trstu su nabavljali i originalnu kavu Hausbrandt pa su, uz sendviče s pršutom, postali poznati i po odličnoj kavi. Otvaranje tunela Učka i istarskog ipsilona donijeli su pad prometa, ali ipak opstali su i otvorili kvalitetan restoran kojeg danas vodi sin Loris sa suprugom Sandrom koji su obiteljski posao proširili i na pizzeriju "Burra" u kojoj se, preko puta restorana, nude vrhunske pizze i hamburgeri. Međutim, mnogi su i dalje pitali za Dorinu i njezino zdravlje, željeli su je vidjeti i prisjećati se tih zlatnih vremena i sendviča s pršutom.

Pitat će i dalje za Dorinu ne znajući da je više nema, jer ona je, kao vrstan ugostitelj, ali prije svega dobroćudna žena, ostavila dubok i neizbrisiv trag na ovim prostorima.

Njezin put nastavili su sin Loris, nevjesta Sandra i njihove kćeri iz četvrte generacije Knapića koja se bavi ugostiteljstvom u Plominu, Matea i Stefania u obiteljskom projektu "Burri" s 15-ak zaposlenika, dok je Dorinin drugi sin Dino samo kratko proveo u ugostiteljstvu. Dorini i njezinim gostima nikada nije smetala termoelektrana i dimnjak jer su ovdje doživjeli više vrijednosti, zalazak sunca, kvalitetnu hranu, vrhunsku kapljicu, ugođaj u restoranu, ljubazno osoblje te Dorinin domaćinski pristup sa širokim osmjehom. Dorina, neka ti je laka istarska zemlja, počivaj u miru, zaslužila si!

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter