Zbog (pre)velikog je interesa Ministarstvo rada i mirovinskog sustava zatvorilo nedavno natječaj za javni poziv "Zaželi - program zapošljavanja žena", ukupno vrijedan čak milijardu kuna, a preko kojeg se iz Europskog socijalnog fonda planira financirati zapošljavanje 7.500 nezaposlenih žena za poslove skrbi o starijim osobama kao i onima u nepovoljnom položaju. Naglasak je na zapošljavanju žena u nepovoljnom položaju na tržištu rada, primjerice dugotrajno nezaposlenih, onih starijih od 50 godina, s najviše završenom srednjom stručnom spremom, s invaliditetom, žena žrtva trgovanja ljudima, liječenih ovisnica, žrtava obiteljskog nasilja, beskućnica, a koje će skrbiti o starijima i nemoćnima u njihovim kućanstvima na teško dostupnim područjima, odnosno u ruralnim područjima i na otocima, kao i tamo gdje je stopa nezaposlenosti kao i dugotrajne nezaposlenosti viša od hrvatskog prosjeka. Dok je u nekim županijama ovaj EU poziv izazvao veliki interes, na istarskom poluotoku su ostali "ravnodušni", jedino Istra naime nije prijavila niti jedan projekt.

S obzirom da se na natječaj svojim projektima u trajanju od dvije i pol godine, prijavljuju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i neprofitne organizacije s partnerima, ima onih gradova u Istri koji su vagali mogućnost prijave, zainteresirani da prošire usluge pomoći u kući koje već duže vrijeme provode, ali su čak i oni koji odgovaraju ruralnom kriteriju odustali jer bi predviđena plaća gerontodomaćica koje bi radile u tom projektu za isti obim i vrstu poslova bila manja od postojećih. Žene kroz javni poziv "Zaželi" ostvaruju naime pravo na minimalnu plaću koja za ovu godinu primjerice iznosi 3.439 kuna bruto, odnosno 2.751 kuna neto.

No striktno definirani kriteriji ocjenjivanja prijava s obzirom na regionalne specifičnosti vezano uz stopu nezaposlenosti te indeks razvijenosti, kao i manja plaća tek su jedan dio problema dok se drugi odnose na prijevoz. Država doduše uz edukaciju, te sredstva za higijenske potrepštine u kućanstvima u kojima žene rade, osigurava i troškove prijevoza, kao i kupnju bicikla u vrijednosti do 1.500 kuna, no nije nužno da žene u nepovoljnom položaju na tržištu rada imaju vlastiti automobil, niti je isto osigurati bicikl kao prijevozno sredstvo u ravničarskom kraju ili brdsko planinskom području s udaljenim selima i zaseocima.

U Istri je više od desetljeća razvijena izvaninstitucionalna skrb, kroz program pomoći u kući starijim osobama. Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti sufinanciralo je 2006. godine primjerice Buzetu provedbu pilot programa međugeneracijske solidarnosti "Dnevni boravak i pomoć u kući starijim osobama". Bilo je to prvi puta da program međugeneracijske solidarnosti dolazi u Istru, odnosno Buzet je tada bio jedini istarski grad koji je dobio mogućnost njegove realizacije. U međuvremenu su i drugi razvili i provode vlastite modele socijalne usluge pomoći u kući starijima. Trenutno je u Istarskoj županiji 13 licenciranih pružatelja takvih usluga sa sjedištem na području 12 jedinica lokalne samouprave.

Potrebe za takvom vrstom pomoći i dalje su međutim velike, posebice, kažu, na pulskom području koje nema slobodnih kapaciteta u domovima pa bi pomoć gerontodomaćica itekako dobro došla. Tim više što je izvaninstitucionalna skrb o starijima i strateški cilj županije i države, a i same starije osobe, a to možemo potkrijepiti i iskustvima sa terena, žele biti u vlastitom domu što je duže moguće. Konačno jeftinije je plaćati gerontodomaćicu koja će obići tri, četiri osobe dnevno nego graditi staračke domove, samo i za to trebaju primjerene potpore.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961