Otvoreno je govorio devedesetih godina o traženju ostavke predsjednika Tuđmana, raskolu s Draženom Budišom, o kradljivoj privatizaciji u ratno doba i svim drugim temama o kojima mainstream političari nisu imali petlje kazati ni riječi

Vlado Gotovac nije osoba koju je lako opisati. Gotovo dvadeset godina nakon njegove smrti i uz devedesetu godišnjicu rođenja, novinaru koji ga je često susretao i kojem je otvarao vrata svog doma na zagrebačkom Prilazu lako se prisjetiti njegova gostoljubiva osmijeha, snažnog stiska ruke i intervjua koji bi znali potrajati satima. Gotovac je bio novinar – i kao takav sjajno je odgovarao na novinarska pitanja – ali i pjesnik čije su stilske figure često zapanjile sugovornika koji bi ga pomno slušao. Last but not least, bio je i političar, prvak liberalne stranke najprije kroz HSLS, a potom i kroz Liberalnu stranku. Kritičan do krajnosti, iskren u priznanju vlastite nemoćnosti o djelatnosti u režimima o kojima smo pričali.

Razočaran tuđmanizmom

Kad se govorilo o socijalizmu, Gotovac nije skrivao karijeru koju je tamo ostvario, ali i represiju što ju je u tom režimu doživio. Isto je vrijedilo i za razdoblje prve hrvatske demokratske decenije, za razdoblje rata za slobodu i tuđmanizma koji ga je razočarao nedostatkom željene demokratičnosti, slobode tiska i javnog govora. Umro je u Rimu, shrvan teškom bolešću u prosincu 2000. godine. Nažalost, Gotovac nije dočekao europsku hrvatsku i rezultate demokratičnije vlasti koju je i njegova Liberalna stranka u sklopu višestranačke vlade „šestorke“ Ivice Račana uspostavila nakon izborne pobjede u siječnju 2000. godine. Posljednjih mjeseci, za vlasti premijera Račana i predsjednika Stipe Mesića, Gotovac je vodio svoju posljednju borbu za život. Borbu za demokraciju i Hrvatsku ostavio je onima kojima je vjerovao.

Nije bilo jednostavno parirati u intervjuima, izjavama ili općenito medijskim prepiranjima Vladi Gotovcu. Kada je, još u veljači 1992. godine tjednik „Globus“ objavio da i Gotovac razmišlja o kandidaturi na prvim predsjedničkim izborima, intervjuirao sam ga, zajedno s kolegom Davorom Butkovićem, u prostorijama Matice Hrvatske kojoj je predsjedao. Bio je zatečen „medijskom kandidaturom,“ ali je nije odmah odbacio. Nije se ni kandidirao. U ime HSLS-a kandidat je bio Dražen Budiša koji je bio, iza dr. Tuđmana, na drugom mjestu, no kandidirao se 1997. i bio je treći. Iza Tuđmana i dr. Zdravka Tomca.

Povezane vijesti

• "Političar" na Kaštelu
• SLAVKO SOBIN: Ja uživam, publika uživa
• UMRLA MANI GOTOVAC