Najznačajnije novine koje su tijekom 1849.godine izlazile na području Austrijskog primorja bile su: Il Costituzionale, Il Diavoletto, L'eco dell Isonzo, Der Freihafen, La Gazetta di Trieste, Il Giornale di Trieste, Il Goriziano, Guardia nazionale, L'Istria, Il messaggiere dell' Adria, L'Osservatore Triestino, Slavjanski rodoljub, Telegrafo del mattino, Telegrafo della sera

Sloboda tiska bila je proglašena kao prva tečevina revolucije 1848. godine. Istovremeno s proglašenjem slobode tiska, najavljeno je donošenje zakona kojim je tu slobodu trebalo zaštititi, ali i sprječiti njezinu zlouporabu. Uz slobodu tiska neodvojivo se povezivao zahtjev za porotnim suđenjem. Nositelji liberalnog pokreta isticali su kako je sloboda tiska bez porotnih sudova samo polovična sloboda, a u mnogim slučajevima čak može biti opasnija od cenzure. Porotno suđenje trebalo je jamčiti objektivnost i nepristranost suđenja za tiskovne delikte koji su uglavnom bili političke naravi. Naredba ministarskog vijeća o postupku u tiskovnim predmetima, kojom je u austrijski pravni sustav prvi put uvedena porota, bila je kratkoga vijeka. Tiskovni sud nadležan za Istru, kao i za preostali dio Austrijskog primorja, nalazio se u Trstu i sve do siječnja 1849. nije bila održana niti jedna tiskovna porotna rasprava, iako je u tijeku bilo više istraga.

Dva tiskovna zakona Monarhije

Markgrofovija Istra u vrijeme   austrougarske vladavina 1849. godine dobiva dva nova tiskovna zakona: Zakon protiv zlouporabe tiska od 13. ožujka 1849. i Propis o postupku u predmetima tiskovnih prijestupa od 14. ožujka 1849. Zakon protiv zlouporabe tiska polazio je od načela da je sloboda tiska jedan od najvažnijih stupova ustavne države. Novine je mogao izdavati svatko, ali uz obvezu prethodne prijave državnom odvjetniku koji je imao sjedište u mjestu izdavanja. Prijava je morala sadržavati: naslov novina, učestalost izlaženja, očitovanje radi li se o političkom listu ili ne, ime i prebivalište odgovornog urednika i tiskare te dokaz o plaćenoj jamčevini u slučajevima u kojima je bila propisana. Odgovorni urednik morao je biti austrijski državljanin, s navršenih 24 godine i prebivalištem u mjestu izdavanja. Za sadržaj novina, zajedno s autorom, solidarno je odgovarao i svaki odgovorni urednik. Kada se radilo o novinama za koje se plaćala jamčevina, pored zakonite kazne, izricao se i gubitak jamčevine u razmjernom iznosu. Privremena obustava u trajanju do tri mjeseca mogla se izreći u slučaju ponovne osude tiskopisa koji je ranije već bio kažnjen zbog prijestupa iz ovoga zakona te ako su postojale posebno otegotne okolnosti. Presudom je bilo moguće odrediti i ukidanje ili uništenje tiskopisa. Ovim su zakonom bili propisani, među ostalim, ovi prijestupi: poticanje na nasilno odvajanje pojedinih dijelova države (zapriječeno kaznom teške tamnice od dvije do deset godina); nadalje, napad na nepovredivost i neodgovornost osobe vladara, s kaznom tamnice do dvije godine, psovke ili druge povrede dužnog poštovanja prema osobi vladara, s kaznom teške tamnice do tri godine, pozivi na neposlušnost, ustanak ili otpor protiv zakona, naredaba i sudskih odluka; poticanje na neprijateljstvo prema različitim narodnostima, vjerama, društvenim klasama i korporacijama carevine, s kaznom tamnice do dvije godine, uvrede protiv ustava carevine ili pojedinih država; pozivanje na pljačku i općenito djela koja su zabranjena kaznenim zakonom, također s kaznom tamnice do dvije godine; širenje glasina koje mogu ugroziti javnu sigurnost, zapriječeno oštrim zatvorom do tri mjeseca i sl. Propis o postupku u predmetima tiskovnih prijestupa od 14. ožujka 1849. normirao je način postupanja u slučaju zlouporabe tiska. Iako do 1850. godine svi veći gradovi u Hrvatskoj   imaju tiskare, početkom druge polovice 19. st. u Istri još nije djelovala nijedna tiskara.

Prva moderna tiskara u Istri

Prvi pokušaji osnivanja tiskare u Istri vežu se uz 1848. kada istarski zastupnik u Carevinskome vijeću u Beču Michele Fachinetti ukazuje na potrebu osnivanja tiskare u Istri koja bi trajno tiskala novine i časopise posvećene životnim problemima istarskog poluotoka. Do realizacije toga prijedloga ipak nije došlo. Od 1850. uslijedilo je desetogodišnje razdoblje Bachova apsolutizama tijekom kojeg je onemogućena slobodna publicistička djelatnost na cijelom području Monarhije. Pad apsolutizma 1860. označio je i u Istri novo doba. U eri opće liberalizacije društva utemeljuju se u Istri prve tiskare koje djeluju u najrazvijenijim gradovima, Rovinju, Puli i Poreču. Prva moderna tiskara u Istri, pod nazivom Tipografia Istriana, otvorena je proradila je 5. ožujka 1859. u Rovinju; utemeljili su je braća Antonio i Gaspare Coana koji su te godine doselili iz Venecije, donijevši sa sobom sve potrebne tiskarske strojeve. Tiskara je svoje prostorije imala u Ulici Valdibora, na broju 28. (Nedavno je na zgradi postavljena spomenploča). Rovinj je odabran jer je gospodarski uznapredovao i postaje sjedište industrijske i trgovačke komore. Tjednik L’Istriano prve su novine koje su izlazile u Rovinju od 15. veljače 1860. do srpnja 1861. godine. List je uređivao ljekarnik Federico Spongia, a zastupao je ekonomske i druge građanske interese pokrajine. Iako kratkog trajanja, ovaj tjednik smatra se prvim nakladničkim pothvatom u Istri. Rovinj je ubrzo postao jako tiskarsko središte s razvijenim nakladništvom: sedamdesetih godina 19. st. ovdje je izlazilo čak četrnaest periodičkih publikacija na talijanskom jeziku. Rovinjska Tipografia Istriana bila je u vlasništvu triju naraštaja obitelji Coana; naziv tiskare mijenja se nekoliko puta: Stabilimento Tipografico – Cartoleria e legatoria Antonio Coana; Tipografia Coana-Bartoli, a od 1936. postaje Tipografia Antonio Gerini koja je radila do 1947. godine.

Tiskare i tiskovine u Poreču i Puli

U drugoj polovici 19. st. Poreč postaje važno političko središte, 1861. godine imenovan je glavnim gradom markgrofovije Istre te sjedištem Istarskoga sabora i ureda pokrajinske vlasti. Svoju djelatnost obitelj Coana širi u Poreču. Tu se doselio 1875. stariji sin rovinjskog tiskara Antonia Coane, Gaetano Coana, koji je godinu kasnije utemeljio tiskaru Tipografia Gaetano Coana. Tiskara je intenzivno djelovala do 1945. kada djelatnost tiskare nastavlja u Trstu. Tipografija Gaetano Coana svoje je djelovanje počela tiskanjem tjednika La sveglia, namijenjen pulskom čitateljstvu. Prvu tiskaru u Puli utemeljuje 1869. tiskar iz Rovinja Gregorio Seraschin. Svoju tiskarsku djelatnost počeo je tiskanjem prvih pulskih novina na talijanskom jeziku, L’Arena. Tiskara Bontempo druga je tiskara u Puli koja je djelovala od osamdesetih godina. U razdoblju između dva svjetska rata, osim tiskara u Rovinju i Poreču, aktivno je djelovala i pulska tiskara Francesco Rocco; prvotno je bila u vlasništvu Josipa Krmpotić}a, a krajem Prvoga svjetskog rata vlasništvo preuzima Antonio Rocco. Do osnivanja tiskare u Istri periodičke su publikacije uglavnom pristizale iz Trsta koji je predstavljao tiskarsko središte pokrajine Austrijskog primorja. Revolucionarne 1848. godine, do proglašenja slobode tiska, u Trstu su izlazila samo tri značajnija lista: Ľ Osservatore Triestino, službeni list pokrajine; Il Giornale di Lloyd Austriaco, te povijesno-znanstveni časopis Ľ Istria, kojeg je izdavao tršćanski odvjetnik i povjesničar dr. Pietro Kandler. Izlazio je svakih tjedan dana od 1846. do 1852. godine.

Nakladnici Cafelati i Fachinetti

Uzme li se u obzir i slovenski dio Istre, tada se prvom periodičnom publikacijom u Istri smatra tjednik Foglio Periodico Istriano, koji je za vrijeme francuske vladavine izlazio u Kopru od 1807. do 1810. godine. Utemeljio ga je prefekt Istarskog departmana Angelo Calafati, rodom iz Staroga Grada na Hvaru. Kad je 1810. godine preseljen u Trst, novo upravno sjedište Istre, promijenio je ime u Foglio Periodico Triestino. Od ožujka 1850. Slavjansko društvo je počelo s izdavanjem lista Jadranski Slavjan; tiskan je u šest brojeva, do nastupa Bachova apsolutizma. Prvi istarski talijanski list koji je izlazio u Trstu bio je Il popolano delľ Istria. Pokretač i urednik bio je već spomenuti Michele Fachinetti, rodom iz Vižinade. Izlazio je svakih petnaest dana, od listopada 1850. do rujna 1851. godine. Zastupao je liberalna stajališta pa su ga austrijske vlasti ometale cenzurom te su zahtijevale plaćanje visoke jamčevine koja je bila predviđena za političke tiskovine. Zbog toga je list ubrzo prestao izlaziti. Najznačajnije novine koje su tijekom 1849.godine izlazile na području Austrijskog primorja bile su: Il Costituzionale, Il Diavoletto, L'eco dell Isonzo, Der Freihafen, La Gazetta di Trieste, Il Giornale di Trieste, Il Goriziano, Guardia nazionale, L'Istria, Il messaggiere dell' Adria, L'Osservatore Triestino, Slavjanski rodoljub, Telegrafo del mattino, Telegrafo della sera. (Za pisanje ovoga teksta koristio sam, među ostalim, znanstvene radove dr. Dunje Pastović, Sloboda tiska i porotna sudbenost u Istri 1848./1849., te Nadije Bužleta, Tiskarstvo i nakladništvo u Istri 1859.-1941.).

Povezane vijesti

• Stvaranje novoga grada na Brionima, mjesta odmora i zabave
• Neprirodna cestovna trasa Trst-Pula politički nametnuta
• 29. PROSINCA 1993. PROGLAŠEN MEĐUNARODNI DAN BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI: Posljednjih 150 godina u Istri izumrlo petnaest vrsta biljaka