"Da imam AIDS, ne bi razgovarali. Ja sam zaražen HIV-om, to je enorma razlika. AIDS dobiju oni koji se ne liječe, ne reagiraju na vrijeme i onda HIV razara organizam", veli naš sugovornik koji je zaražen HIV-om. Razgovor vodimo uoči Svjetskog dana borbe protiv AIDS-a koji se na inicijativu Svjetske zdravstvene organizacije od 1988. godine obilježava 1. prosinca. Dan je to kad se ljudi diljem svijeta ujedinjavaju kako bi odali počast osobama koje su izgubile bitku protiv ove bolesti i kako bi podsjetili na potrebu suzbijanja diskriminacije i stigmatizacije oboljelih.

Upravo ispovijest našeg sugovornika, nazvat ćemo ga Ante, govori kako je kod HIV-a kao i kod svake druge bolesti, pa i korone, važno rano detektiranje, testiranje i liječenje koje je danas i više nego efikasno. "S terapijom sam krenuo odmah nakon što su mi otkrili bolest. Uzimam je godinama i funkcioniram kao i svi ostali ljudi. Najnormalnije. Ovo će možda zvučati ludo, ali bolje da imam HIV nego dijabetes. Ne moram se pikati, paziti što jedem, moj život je u potpunosti pod kontrolom", objašnjava naš sugovornik.

Gotovo do jučer spomen HIV-a ledio je krv u žilama. No, znanost i medicina napreduju, liječe i suzbijaju bolesti. Živjeti s HIV-om više nije bauk. Ako se na vrijeme detektira i krene s liječenjem, kronična je to bolest s kojom se može živjeti "normalno" kao i sa svakom kroničnom bolešću.

Ali za prosječnog čovjeka HIV je još uvijek nešto što se događa drugima, neopreznima, onima na rubu. Stigma je još uvijek prevelika da bi naš sugovornik otkrio identitet. Naš sugovornik izrazito je uspješan menadžer u srednjim 40-ima. Vrlo njegovan, pazi na izgled, hranu. Pravi kozmopolit kojeg je karijera vodila s jedne strane svijeta na drugu. Homoseksualac je, zbog čega također želi ostati anoniman, jer hrvatsko društvo još uvijek ima problema s drugačijima. Iako, veli , situacija se popravlja.

Danas više nije problem živjeti ili preživjeti s HIV-om ili AIDS-om, već kao takav, "obilježen" kao HIV pozitivan, živjeti s drugim ljudima. Srećom, više nema slučajeva poput onih od prije 15 godina kad u Slatini članove obitelji oboljelog od AIDS-a sugrađani nisu puštali ni u pekaru, već su im kruh bacali kroz prozor. No, još uvijek ima slučajeva da HIV pozitivne osobe dobivaju otkaze, da ih obitelj izbacuje iz kuće, a prijatelji napuštaju, da im stomatolog ili ginekolog odbijaju pružiti uslugu.

To, srećom, nije Antin slučaj. On se zarazio prije pet godina.

"Cijeli život putujem, što poslovno što privatno. Svaki slobodni trenutak koristim da negdje odem. Tako sam jedan produženi vikend s društvom otišao u jednu europsku metropolu, više u cilju kulturnog turizma odnosno razgledavanja znamenitosti, nego neke zabave. Dogodilo se da sam jednu večer u jednom gej baru "zabrijao" s jednim simpatičnim tipom. Bilo je to onako, na brzinu. Imali smo samo oralni seks koji je inače vrlo siguran, no u mom slučaju to nije bilo tako. Sjetio sam se tek kasnije, kad sam si u glavi vrtio film gdje sam to mogao pobrati. Napravio sam jednu kardinalnu grešku: trljajući oči vjerojatno sam unio njegovu spermu u sluznicu oka.

Napominjem, oduvijek sam bio "condom nazi" i znam da su sluznice prozor mikroorganizmima u naše tijelo. Ali moramo biti svjesni da stopostotna sigurnost u bilo čemu ne postoji, nemoguće je u životu biti oprezan i racionalan u svako vrijeme i na svakom mjestu. Pa i ljudima koji striktno poštuju prometna pravila i voze sporije od dopuštenog događaju se prometne nesreće, zar ne? Tip vjerojatno nije znao da je HIV-pozitivan, nije još bio na terapiji, pa je stoga imao visoku razinu virusa u krvi i bio je iznimno zarazan", detaljno nam Ante prepričava put zaraze.

Povezane vijesti

• Jedna osoba preminula od virusa Zapadnog Nila
• JEDINA ZARAŽENA OSOBA OZDRAVILA, Istrani se ne moraju bojati GROZNICE ZAPADNOG NILA
• Potvrđen virus gripe kod četvero bolesnika iz Zagreba, Zaboka i Rijeke