PROJEKT TISKOMANIJA
O Pravima osoba s mentalnim poteškoćama: SVATKO JE VAŽAN I ZASLUŽUJE BITI NJEGOVAN
U toliko razvijenom društvu, još uvijek imamo situaciju u kojoj su osobe s mentalnim oštećenjima zatvorene i žive u patnji. Upravo nas je to stimuliralo da "Tiskomanijom" krenemo u smjeru senzibilizacije javnosti o pravima osoba s mentalnim poteškoćama, a sam projekt promovira solidarnost, ispričala nam je Jelena Petranović, vanjska suradnica na ovome projektu koja je, uz Laru Koraca, psihologinju u Domu Motovun, na njemu radila od ideje pa sve do realizacije
Osobe s mentalnim oštećenjima najobespravljenije su osobe u našem društvu, a time i najizoliranije. Njihov se glas ne čuje, o njima se ne piše, a kada je to slučaj, nerijetko ih prati loš glas. Zbog njihove stigme teško im se integrirati u društvo.
O navedenoj su problematici odlučili progovoriti iz Doma Motovun, i to projektom "Tiskomanija" koji je započeo još u veljači ove godine.
Tehnika sitotiska
- U toliko razvijenom društvu, još uvijek imamo situaciju u kojoj su osobe s mentalnim oštećenjima zatvorene i žive u patnji. Upravo nas je to stimuliralo da "Tiskomanijom" krenemo u smjeru senzibilizacije javnosti o pravima osoba s mentalnim poteškoćama, a sam projekt promovira solidarnost, ispričala nam je Jelena Petranović, vanjska suradnica na ovome projektu koja je, uz Laru Koraca, psihologinju u Domu Motovun, na njemu radila od ideje pa sve do realizacije.
Projekt "Tiskomanija" zasniva se na tehnici sitotiska. Ona je izabrana prvenstveno jer pruža grafički proizvod kojega je zatim lakše promovirati javnosti i učinkovitije prenosi željenu poruku.
Vizija je bila, pričaju Koraca i Petranović, pokrenuti radionice koje će razvijati motoričke i kreativne vještine kod korisnika Doma, a koje će trajati tijekom cijele godine. Razlika od, primjerice, postojeće, likovne terapije, jest to što ovaj projekt sa sobom nosi određenu poruku, a kao cilj ima utjecati na procese smanjivanja stigmatizacije i stereotipizacije osoba s psihičkim teškoćama u društvu, kao i jačanje inkluzijskih procesa.
Osim toga, projekt je drugačiji samim time što je u njegovoj implementaciji korišten horizontalni pristup. Korisnici su bili uključeni od samog početka, a svaki im je korak objašnjen kako bi mogli ravnopravno odlučivati o daljnjem tijeku razvoja ideje i njene provedbe.
Termo-preša
Vrijednost ovog projekta prepoznala je i Istarska županija koja je financirala troškove nabave opreme. Sve je tako započelo nabavom stola za sitotisak, termo-preše za sitotisak, stola za osvjetljavanje, okvira za sitotisak, boja, lakova i drugih potrepština.
Jednom kada su krenuli s projektom, stručni je kadar Doma Motovun, uz njegove korisnike, morao naučiti osnove tehnike sitotiska. U tome su im uvelike pomogli njihovi edukatori, Atelier ArtInSitu iz Motovuna, tijekom dvodnevne edukativne radionice.
Uslijedile su zatim četiri poludnevne radionice artikulacije vizualnih poruka. Polaznici su tako u prvom ciklusu radionice izrađivali tekstove i slike, što je rezultiralo izradom devet motiva na temu destigmatizacije, da bi zatim svoje radove otisnuli na majice, torbe i plakate.
Posljednji ciklus ovog projekta bio je izlaganje radova, s kojima su prvi put lokalnu zajednicu korisnici upoznali u kolovozu ove godine. Općina Motovun tom im je prilikom ustupila prostor na glavnom motovunskom trgu, a u izložbi su sudjelovali korisnici Doma, odnosno polaznici radionice, u pratnji suradnika. Tako su, između ostalog, i sami bili u doticaju s osobama koje je projekt zainteresirao.
Kako Motovun privlači brojne turiste diljem zemlje, korisnici Doma imali su priliku čuti i njihova mišljenja, te s njima komunicirati. Brojni su prolaznici svoje misli zabilježili u njihovu knjigu utisaka.
- Ovo je zaista dobar projekt! Dobar način da ljudi razmisle o temama poput invaliditeta i psihičke bolesti. Dobro je objašnjeno i sviđaju mi se printevi!, napisala je Ann iz Novog Zelanda.
- Svatko je važan i zaslužuje biti njegovan. Odličan projekt, neka im izmami osmijeh na lice, naveli su posjetitelji iz Kanade.
Jedan od njihovih radova, torba, otišla je i u Minnesotu, a njezini su novi vlasnici rekli kako će je s ponosom nositi gdjegod idu.
Važno je napomenuti kako je svatko našao dio u provedbi projekta koji mu najviše odgovara. Tako je u njemu sudjelovalo petnaestak korisnika Doma, neki su samo crtali, neki su sudjelovali isključivo u procesu sitotiska, neki u promidžbi, a neki pak u svim fazama.
Neovisno o tome u kojoj su se fazi priključili ovome projektu, u anketi provedenoj nakon njegova završenog ciklusa, kod svih su korisnika prevladavali isključivo pozitivni rezultati.
Nešto novo
Zaokruživši tako prvi ciklus, polaznici su zaključili kako su naučili nešto novo, razvili kreativnost, kao i komunikacijske vještine. Naveli su kako se osjećaju fizički spretnijima, odgovornijima i samostalnijima. Projekt im je pomogao da bolje upoznaju sebe, ali i da osjećaju veću pripadnost grupi. Postali su sigurniji u sebe i zadovoljniji sobom. Osjećaju se korisnijima, zdravijima i samim time boljeg su raspoloženja. Također, svi su se složili kako je projekt bio uspješan te kako smatraju da su prenijeli poruku i osjećaju se manje stigmatiziranima.
- Dobio sam priliku upoznati ljude iz cijeloga svijeta (…). Ponosan sam što će se poneki moj uradak naći na ulicama Bostona, Catanije i inih velikih svjetskih gradova. (…) U ovom projektu svatko ima priliku izraziti svoju osobnost i prenijeti poruku, koja može doprijeti i do najzabačenijeg kutka zemlje, o tome što je za njega značio ovaj projekt naveo je jedan od polaznika.
Jedni su pak naveli kako im projekt puno znači jer su imali priliku raditi nešto korisno za sebe i društvo, dok je drugima bilo važno zajednici prenijeti svoje ideje.
Kao najljepša iskustva izdvojili su, između ostalog, komunikaciju s ljudima koji su posjećivali njihovu izložbu. Svrha njihova izlaska iz Doma tog dana nije bio nikakav izlet, već su išli s misijom koja im je dala osjećaj pripadanja. Osim toga, ističu, ponosni su kada vide da osobe nose njihove radove.
- Uključivanjem u projekt ispunio sam dio slobodnog vremena kojeg je ovdje previše, naučio ponešto o tiskanju na tkanine, boravio na zanimljivom mjestu (izložbi), pomogao omogućavanju nekima da izraze što žele, zaključio je jedan od polaznika.
Zbog svega navedenog, polaznici su odlučili ohrabriti i ostale korisnike da se uključe u ovaj projekt.
- Savjetovao bih ostalim korisnicima da se uključe u projekt jer će intelektualno napredovati i promijeniti mentalni sklop ostalih ljudi; jer mi psihički bolesnici smo kao svi ostali ljudi, samo za razliku od njih teško pratimo, navodi jedan od korisnika kojega je ovaj projekt oduševio.
Također, dodaju kako je pozitivno raditi nešto korisno i lijepo, te kako ništa nije teško ako se radi s ljubavlju. Projektom ovi marljivi entuzijasti prepuni ideja zasigurno neće stati. Na redu je ponovno sljedeći ciklus, no ovoga su puta polaznici nešto spremniji. Znaju kako će njihova ideja izgledati kao završni proizvod, stoga možemo očekivati još veću profesionalnost ovih već izrazito talentiranih korisnika.
Također, dodaju Koraca i Petranović, želja im je u budućnosti napraviti pravu, veću izložbu uz eventualno predavanje o temi koja korisnicima Doma izuzetno puno znači jer, tek uključeni u zajednicu i imajući svoju svrhu, oni počinju živjeti punim plućima.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
