Ljubica Gregurić ispred oštećene kuće
U razrušenoj kući obitelji Gregurić u selu Roviška nadomak Gline, vrijeme se zaustavilo u trenutku potresa. Pod krhotinama kuće ostalo je prašnjavo povrće za juhu i pečenje pokriveno alumijskom folijom. Bio je to tek jedan od onih dana između Božića i Nove godine. Majka Ljubica pripremala je ručak, sin se presvlačio za odlazak na posao, a njena je kćer postavljala stol. Obitelj se spremala objedovati.
Improvizirana kuhinja obitelji Gregurić taman je napravljena
- U trenutku potresa bili smo u kuhinji. Kćer je pripremala stol za blagdanski ručak. Svečano. Odjednom se sve zatreslo, počeo je padati strop, a s njim i čitav namještaj. Iako u šoku, odmah smo potrčali na otvoreno. Dan prije dogodila su se dva manja potresa. Bilo je nešto pukotina, ali ništa strašno. Od tog trećeg, najjačeg potresa, još nismo došli k sebi. Peć je izbacilo iz zida, sve se micalo i plesalo. Od tada, svaki dan tlo podrhtava po 5-6 puta. Već smo se i privikli. Zadnjih nekoliko noći spavamo u automobilu. Prije smo čak izlazili iz njih kada bi počelo tresti. Sada smo se privikli, ostajemo u autu. Vatrogasci su nam rekli da ne ulazimo u kuću, da mi trenutno ne smijemo boraviti u njoj, kazala je Ljubica u suzama.
Posljedice potresa u kuhuinji Gregurićevih
Kuća je po prvim analizama obojana crvenom oznakom, što u prijevodu znači da je neuporabljiva. Ne čini se da će i službena procjena biti iole drugačija – kuća bi se svakog trenutka mogla urušiti. Obilazimo i druge prostorije, dnevni boravak koji nalikuje gradilištu, prašnjavu sobu u kojoj se golemi ormar srušio na krevet gdje, na sreću, nije ležala njezina kćer. Unutrašnjost ormara, osobne stvari, donje rublje, sve se nasumično rasulo po podu. Obiteljska se intima postala je dio ruševine. Osjećamo se kao voajeri. Neugodno nam je, kao da nam ovdje nije mjesto. Ubrzanim korakom izlazimo van, pod sigurno okrilje otvorenog neba.
Jednom kad se obitelj Gregurić pribrala, prvo su nahranili stoku. Takav čin samo potvrđuje njihovu privrženost mnogobrojnim životinjama koje ovdje imaju, ali i ekonomsku ovisnost o njima. Oni od stoke žive. Alternativni smještaj za njih postoji, kažu nam, no upravo su zbog stoke primorani ostati. Pedesetak krava, peradi i svinja čine sveukupnost ovog malog obiteljskog gospodarstva. No, najjači potres nije prošao bez žrtve. Jedno je tele, nažalost, uginulo od posljedica urušavanja štale. Sin je morao otići na posao, a Ljubica i njena kćer ostale su same, bez muške pomoći u kući.
Naime, u ožujku ove godine preminula je glava obitelji, Ljubičin suprug.
Na dan najjačeg potresa, cijelo područje bilo je u šoku, tako da nitko nije ni dolazio. Na početku nije bilo ni signala.
- Stajali smo vani i držali se za glavu, gledajući kako crijepovi padaju. Gledaš kako ti dvadeset pet godina života nestaje za dvadeset pet sekundi, rezignirano govori Ljubica.