NAJVEĆE ARHEOLOŠKO NALAZIŠTE NA POREŠTINI

NOVI DETALJI O LORONU, LOKALITETU SVJETSKOG ZNAČAJA: Vila sagrađena za rimskog senatora imala je uljaru, veliku cisternu, skladište i urede...

Arheološki lokalitet Loron na Poreštini poznat je po tome što se ondje od 1. do 5. stoljeća nalazilo najveće postrojenje za manufakturnu proizvodnju keramike na području Istre, pa i šire

| Autor: Doria MOHOROVIĆ
Arheološko nalazište/Stube su vodile su s morske strane prema velikom dvorištu – peristilu (Foto Grad Poreč)

Arheološko nalazište/Stube su vodile su s morske strane prema velikom dvorištu – peristilu (Foto Grad Poreč)


Nove detalje o jednom od najvažnijih arheoloških otkrića, maritimnoj vili na prostoru Loron - Santa Marina, jučer su ravnateljica Elena Uljančić, te kustosi Gaetano Benčić i Davor Munda iz Zavičajnog muzeja Poreštine, kao i Corinne Rousse iz Centra Camille Jullian iz francuske Provanse predstavili gradonačelniku Poreča Lorisu Peršuriću, načelniku Općine Tar-Vabriga Niviju Stojniću te direktorici tamošnjeg TZ-a Sanji Žužić koji sufinanciraju istraživanja.

Arheološki lokalitet Loron na Poreštini poznat je po tome što se ondje od 1. do 5. stoljeća nalazilo najveće postrojenje za manufakturnu proizvodnju keramike na području Istre, pa i šire, a brojnim arheološkim istraživanjima otkriva se sve više detalja o značaju ovoga lokaliteta.

Kako je napomenula ravnateljica Uljančić, Muzej je na Loronu prisutan još od 1994. godine.
- Radi se o iznimnom lokalitetu svjetske vrijednosti koji uz druge lokalitete predstavlja srž našega rada, istaknula je Uljančić i pritom dodala da su tijekom gotovo 30 godina istraživanja na ovome lokalitetu pronađeni najsačuvanija peć za proizvodnju amfora na području Hrvatske, antička cisterna, na stotine tisuća fragmenata keramike, amfora i još mnogo drugih rimskih ostataka.

Želja je muzealaca da cijelo područje u budućnosti postane arheološki park.

- Sve je važno što tražimo, ali nam je posebna želja otkriti freske i mozaike jer će dati dodatnu ljepotu ovoj vili. Tu su bili i uredi koji su bili potrebni kako bi se administrirao rad velikog imanja, a tu je postojala i tzv. "pars fructuaria", velika uljara s dva ili tri torkulara i s velikim bazenom za skupljanje ulja. Vila je još bila opremljena velikom cisternom, kao i skladištem, a sve je funkcioniralo negdje do 4. stoljeća, kada je ciljano stavljeno van funkcije, pojasnio je Benčić.

Munda je napomenuo da je vrijednost Lorona i u tome što se brojni studenti arheologije iz cijele Europe ovdje dolaze educirati.  

- Na ovakvim se iskopima istražuje, ali i uči. Područje Poreštine u rimsko doba bilo je puno bogatije nego što smo prvotno mislili. Zato nam istraživanja svake godine daju nadu da ćemo naučiti još više toga o našoj povijesti, rekao je Munda.

Načelnik Stojnić, kao i direktorica Žužić, pohvalili su odličnu suradnju koju imaju s arheolozima i Muzejom.
- Ovo je jedno od najvećih bogatstava naše općine koje želimo povezati s budućim cestama i Muzejom maslinarstva koji će se nalaziti u Kaštelu u Taru, te da u turizmu povežemo našu povijest i sadašnjost. Uz turiste, želimo te projekte promovirati i našim mještanima, rekao je Stojnić, dok je Žužić naglasila da se posebno želi educirati učenike.

- Prvo smo tijekom uređenja gradske rive otkrili stari rimski brod Porečanku koji je od tada „u obradi“, te će se po dovršetku vratiti u naš grad kako bi bio izložen javnosti. To je svakako najveće arheološko otkriće zadnjih tridesetak godina u našem gradu, ali veseli da na Loronu kontinuirano traju arheološka istraživanja, koja rado podržavamo. Ovdje se radi o velikom i zahtjevnom poslu koji možda nije toliko vidljiv našim sugrađanima, ali je od iznimne vrijednosti jer otkriva slojeve naše povijesti, i ostaje nam u trajno nasljeđe, rekao je porečki gradonačelnik Peršurić.

Kompleks izgrađen oko 10. godine poslije Krista

Vila se nalazila uz samo more, a danas već i pod morem jer se ono podignulo. Najnovije otkrivene velike stube vodile su s morske strane prema velikom dvorištu – peristilu. Rezidencijalni dio sastojao se od dva krila koja su sigurno bila oslikana freskama i ukrašena mozaicima. Cijeli kompleks izgrađen je oko 10. godine poslije Krista za rimskog senatora Sisenna Statilije Taurusa, čiji je otac bio jako blizak suradnik cara Augusta, a potom je prešao u vlasništvo Kalvije Krispinile, jedne od skandaloznih žena na Neronovu dvoru koja je u doba cara Domicijana dospjela u carski fiscus. Istodobno je cijelo područje od Lorona do Vabrige i Tara tada bilo dijelom carskoga poljoprivrednog dobra, na kojem su se uzgajale masline i vinova loza, temelj proizvodnje ulja i vina koje se prevozilo u amforama s Poreštine.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter