goruća pitanja
Nermin Botonjić, rođeni Puljanin i tajnik Islamske zajednice u Hrvatskoj "U HRVATSKOJ MUSLIMANSKOJ ZAJEDNICI MILITANTNI RADIKALI, HVALA BOGU, NE POSTOJE"
To je rezultat predanog rada na odgoju i obrazovanju, kako najmlađih tako i svih ostalih članova i pripadnika naše zajednice, i u ovaj proces su uključene i obitelji i naši zaposlenici. Sinergija koja je postignuta daje iznimne rezultate u smislu razumijevanja vjere u njenoj punini. Na koncu, put poslanika Muhameda je bio put mira i blagosti, slobode i uvažavanja drugih. I u Kur'anu se navodi da kada bismo osorni i grubi bili svi bi se od nas razbježali, a to vrijedi uvijek i svugdje. Nitko se ne osjeća ugodno u društvu nasilnih ili isključivih osoba i tko god se osjeća muslimanom ne može gajiti ni na koji način takve osobine, kaže Botonjić
Nermin Botonjić
Ponukani trenutnim događajima i unutarnjim sukobima u Afganistanu, nadiranjem Talibana i stvaranjem novog poretka u toj zemlji, u javnosti se nameću mnoga pitanja i stvara se neminovna konfuzija mišljenja, pa se samim time pojavljuju i svakojake dezinformacije.
Odgovore na neka goruća pitanja potražili smo kod jednog od hrvatskih muslimanskih vjerskih vođa. Nermin Botonjić rođeni je Puljanin koji je nakon osnovne škole svoj životni put nastavio u Zagrebu, a sada je u samom vrhu hijerarhije Islamske zajednice u Hrvatskoj. Bilo je govora o situaciji u Afganistanu, Talibanima, odnosu Zapada i islama, ravnopravnosti spolova, šerijatu i sličnim tekućim događajima i temama. Botonjić se usput osvrnuo i na skoru gradnju islamskog centra u Puli.
- Kako gledate na trenutnu situaciju u Afganistanu? Zašto je zapadna politika, a posljedično i vojne snage, napustila taj prostor i prestala se aktivno baviti nation-buildingom te zemlje, odnosno ujedinjenjem ljudi unutar države, tako da ona dugoročno ostane politički stabilna i održiva?
- Trenutna situacija u Afganistanu je vrlo kompleksna i ponuditi čitateljima jednoznačno viđenje razloga koji su do nje doveli ne usuđuju se ni oni koji se aktivno bave događajima u Afganistanu proteklih desetljeća. Međutim, imamo neke činjenice poput one, koja je i ponajviše zatekla mnoge, da su državna vlast i njene institucije koje su građene od intervencije savezničkih snaga do nedavno, nakon njihova povlačenja nestale vrlo brzo. Bilo bi vrlo nezahvalno, a to znaju svi koji su i malo upućeni u prilike u Afganistanu, pogotovo ako uzmete u obzir događaje od 1979. i sovjetske invazije pa do danas, prognozirati da bi bilo što izgledalo drukčije za godinu, dvije ili deset, upravo uzimajući u obzir ekspresno zauzimanje jednog grada za drugim i kolaps državnih institucija pred nadiranjem talibana.
- Sukobi u Afganistanu, dakle, nisu od jučer.
- Više od četiri desetljeća sukobi se smjenjuju i razlikuju u intenzitetu i sudionicima, međutim možemo li samo zamisliti koje su posljedice toga? Na tom području tradicionalno žive različiti narodi. Njihova nevolja je u tome što su nerijetko upotrijebljeni za razne ciljeve u zamjenu za kakvu takvu sigurnost i zaštitu. Što je dovelo do toga da ni u gotovo dva desetljeća prisustva, investicija, obuke i raznih napora zapadnih zemalja, nije došlo do toga da država postane samoodrživa, pitanje je koje će vjerojatno tek pobuditi detaljnije rasprave i analize. Da li su svemu doprinijele pogrešne odluke, neadekvatan pristup stanovništvu, koliko je bilo volje i želje stanovništva da sudjeluju u promjenama, da li je postojao uopće neki kohezivni faktor koji bi snažnije povezao stanovništvo koje pripada različitim etničkim skupinama, ili je strani faktor koji postoji na tlu njihove zemlje jednostavno doživljen kao uljez, a ne kao netko tko im želi pomoći - samo su neka od pitanja koja bi mogla pomoći u sagledavanju šire slike.
Riječi biskupa Uzinića
- Strana intervencija je, dakle, bila uzaludna?
- Činjenica koja je jedino sigurna je da bez obzira tko bio, ne može trajno ostati i upravljati u tuđoj zemlji i prije ili kasnije će trebati otići. Poslije svega može zvučati licemjerno, ali bit će onako kako bude željela većina u Afganistanu, jer dugoročno bez podrške naroda ni jedna vlast, bilo nametnuta ili izabrana, nije opstala, ma koliko dugo trajala.
- Što općenito mislite o utjecaju Zapada na zemlje u kojima prevladava islamska populacija?
- Među brojnim izazovima s kojima se susreću vjerske zajednice općenito je pitanje sposobnosti uklapanja u promjene koje se događaju u svijetu. Prisjetio bih se riječi biskupa Mate Uzinića za jednog predavanja o različitostima vjerskih zajednica i međusobnom ugrožavanju zbog pukog prisustva jednih pored drugih, a u kontekstu migracija i migrantske krize i povećanja broja "onih drugih", gdje je on istaknuo, da parafraziram, da kršćanstvo i katolici nisu ugroženi zbog drugih, već da jedina ugroza dolazi iznutra, odnosno koliko smo i sami čvrsto u svojoj vjeri. Isto je i s islamom i bio kojom drugom vjerom. Utjecaji su postojali i uvijek će postojati, međutim dosljednost u poštivanju onoga što je Bog odredio i propisao i da je to temeljeno na dobročinstvu, poštivanju, slobodi te svim ostalim vrijednostima, jamstvo je da neka vjerska zajednica neće propasti. Onog trenutka kada vjera postane rekvizit za postizanje političkih i drugih ciljeva i kada se udalji od dobročinstva, brige za drugoga, poštovanja različitosti, kada netko pomisli da silom može nekoga tjerati da bude vjernik ili vjeruje u nešto, onda od te vjere nema ništa.
- Može li islam kao takav "preživjeti" u okruženju zapadnjačkog načina života?
- Što se tiče samog utjecaja kako kažete Zapada na zemlje s većinski muslimanskim stanovništvom, on je prisutan u raznim sferama života, jednostavno to je današnjica koja nosi promjene. Stječe se dojam da je islam nazadna religija zbog nerazumijevanja temeljnih postulata. Jedan od njih je "uči", koji potiče svakog da usvaja nova korisna znanja koja će olakšati posljedično traženje rješenja za vjerska pitanja i razumijevanje vjere uopće. Sve dok bude onih koji su spremni tražiti rješenja u okviru vjerskih postulata, a islamski postulati odgovaraju svakom vremenu i prostoru, nema bojazni za njegov opstanak, sve je do muslimana, hoće li željeti razumjeti svoju vjeru ili neće.
Šijiti i suniti
- Možete li objasniti tko su talibani?
- Teško je precizno definirati tko su talibani, ali i shvatiti ljudima sve ono što se povezuje s njima. Godinama pristižu brojni negativni izvještaji o najgorim događajima u kojima su sudjelovali ili s kojima ih se povezivalo diljem svijeta. Onog trenutka kada pomiješate godine patnje i stradanja uzrokovanog ratovima, protjerivanja, ubojstva, nesigurnost, te kada razumijevanje vjerskih postulata začinite običajima i isključivošću na način da oni prevladavaju nad osnovom, dodate neizostavan utjecaj različitih interesa, te sve to zajedno pokušate upotrijebiti za nasilno "rješenje" problema na način kako to oni vide da bi trebalo, dobijete otprilike jedan takav pokret. Višedesetljetna patnja Afganistanaca i nerazumijevanje njihovih želja i potreba, nekada i nevoljkost da se adekvatno pomogne, ostavilo je prazan prostor koji je popunjen i sami vidimo kako. Sve napisano naravno nije opravdanje za postupke niti može doprinijeti razumijevanju istih.
- Jesu li oni pozitivni ili negativni za svoje, današnje okruženje, ali i općenito za islam?
- Predstavljalo ih se na razne načine, od toga da su nastali u izbjegličkim kampovima kao polaznici vjerskih škola (otuda i naziv talibani u smislu učenika/studenata), s iznimno ograničenim, rigidnim i pogrešnim tumačenjem islama, do kvalifikacija da se radi o ekstremistima koji surađuju i s terorističkim organizacijama. Međutim, kroz njihove postupke o kojima govore brojni izvještaji, posebno za vrijeme njihove vladavine od 1996. do 2001. u Afganistanu pa i kasnije, može se vidjeti kako oni razumijevaju vjeru, što je uvelike podređeno njihovim uvjerenjima snažno povezanima s elementima običajnog prava koje u mnogim segmentima odudara od onog što nalazimo u temeljnim izvorima vjere.
- Možete li pojasniti?
- Vjera je tu umnogome zloupotrijebljena kao paravan za nedjela i kroz razne pogrešne interpretacije za mobilizaciju. Listom su kršena i zanemarena brojna prava, pogotovo žena, ali i svih drugih koji se nisu uklapali u njihove planove. I nakon svega što smo svi mogli vidjeti i čuti, postavlja se jedino pitanje na koje svaki čitatelj može dati odgovor, da li biste vi htjeli da vas netko takav predstavlja ili da drugi formiraju sliku o vama na postupcima i nedjelima takvih osoba? Odgovor je sigurno ne, a na nedjelima takvih nastojala se formirati i slika o islamu, što je još jedna od loših posljedica svega.
- Mislite li da će Talibani ponoviti obrazac njihove prijašnje vladavine od 1996. do 2001.?
- Ono što će možda činiti razliku, a to će vrijeme pokazati, su nedavne izjave njihova rukovodstva koje obećava promjenu u odnosu prema pravima žena i jednu opću promjenu u odnosu na razdoblje između 1996. i 2001. godine.
- Možete li objasniti ogranke islama, šijite, sunite. Kome pripadaju talibani?
- Podjela na sunite i šijite je nastala još u sedmom stoljeću, a najjednostavnije rečeno je političke prirode, odnosno raskol se dogodio na pitanju vlasti, na koji način će se ona prenositi - izborom ili nasljedstvom. Jedna grupa, ona većinska, smatrala je da se vladar bira dogovorno izborom i ta grupacija se danas nazivaju suniti koji čine oko 90 posto muslimanske populacije. Druga skupina je smatrala da bi se vlast trebala prenositi nasljedstvom na krvne srodnike, potomke poslanika Muhameda, i od njih su nastale šije. Kasnije će te podjele donijeti i razlike u tumačenju nekih vjerskih propisa.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
