Svake godine 2. veljače diljem svijeta obilježava se Svjetski dan vlažnih staništa! Ove godine obilježava se i jubilarna pedeseta godišnjica od potpisivanja popularno zvane Ramsarske konvencije. Zašto se uopće obilježava Svjetski dan vlažnih staništa? Davne 1971. godine na taj je danu iranskom gradu Ramsaru potpisana Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti. Plod je to zajedničkog rada uključenih država, raznih institucija i nevladinih organizacija, a iako je prvotno naglasak stavljen na zaštitu močvarnih područja kao važnih staništa za ptice močvarice, širi cilj bio je izraziti općenitu zabrinutost radi ubrzanog nestajanja i degradacije vlažnih staništa diljem svijeta.

Ramsarska konvencija predstavlja okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i održivom korištenju vlažnih staništa. Trenutno broji 171 zemlju potpisnicu, a od 25. lipnja 1991. godine i Republika Hrvatska je njezin dio. Time smo preuzeli obvezu očuvanja vlažnih staništa na vlastitom teritoriju, njihovo održivo korištenje i valoriziranje te aktivno uključivanje hrvatskih područja u svjetsku mrežu zaštite vlažnih staništa. Jedan od načina umrežavanja je i predlaganje i proglašavanje vlažnih staništa od međunarodne važnosti i upisivanje tih područja na Ramsarsku listu na kojoj se trenutno nalazi 2.414 vlažnih staništa (zaštićenih područja) raspoređenih na svim kontinentima izuzev Antarktike s ukupnom površinom od 254.543.972 hektara. Hrvatska trenutno ima pet ramsarskih područja - to su Park prirode Kopački rit, Park prirode Lonjsko polje, Park prirode Vransko jezero, posebni ornitološki rezervat Crna Mlaka kod Jastrebarskog te donji dio toka rijeke Neretve.

Konvencija se temelji na širem definiranju vlažnih staništa, pa se tako u ramsarska vlažna staništa ubrajaju razna slatkovodna ili boćata prirodna staništa poput jezera, rijeka, ušća rijeka, podzemnih vodonosnika, močvara, vlažnih travnjaka, pustinjskih oaza, cretova i tresetišta i ostalih. Tu se ubrajaju i antropogena staništa poput ribnjaka, rižinih polja, rezervoara pitke vode i solana. Čak se i livade morskih cvjetnica, koraljni grebeni i mikrostaništa unutar speleoloških objekata smatraju vlažnim staništima.

Svake godine postoji središnja tema Svjetskog dana vlažnih staništa prema kojoj se usmjeravaju sve aktivnosti i načini obilježavanja. Ove je godine tema "Vlažna staništa i voda". Ideja je da se potakne ljude na stalno kritičko razmišljanje o zalihama pitke vode i našem svakodnevnom odnosu prema prijeko potrebnom resursu kojeg na Zemlji imamo u ograničenim količinama.

Tijekom povijesti vrijednost vlažnih staništa nije bila adekvatno prepoznata pa su brojna vlažna staništa uništena ljudskim aktivnostima. Smatra se da je u zadnjih 300 godina na globalnoj razini izgubljeno gotovo 90 posto svjetskih vlažnih staništa, a najvažniji uzroci njihova nestajanja i degradacije su onečišćenje, isušivanje, prenamjena zemljišta i unos invazivnih stranih vrsta. U današnje vrijeme, zahvaljujući brojnim stručnim i znanstvenim istraživanjima te mnogobrojnim značajnim otkrićima, prepoznata je vrijednost vlažnih staništa. Svijest o njihovoj važnosti i potrebi očuvanja postoji na svim razinama. Od građana koji uglavnom djeluju na lokalnoj razini do donositelja odluka vezanih uz prirodu i okoliš na svim razinama.

Činjenica je da priroda ima neprocjenjivu unutrašnju vrijednost, odnosno vrijedna je sama po sebi i kao takvu ju treba očuvati.

Međutim, danas se sve veća pozornost posvećuje i uslugama ekosustava koje su preduvjet opstanka čovjeka na Zemlji. To su svi izravni i neizravni doprinosi nekog ekosustava za dobrobit i svakodnevni život ljudi. Upravo vlažna staništa pružaju brojne usluge - od presudne su važnosti za proizvodnju hrane, ublažavaju utjecaj vremenskih nepogoda i klimatskih promjena, brane velika naselja od poplava, doprinose nacionalnim gospodarstvima, važna su za turizam i osobito za biološku raznolikost Zemlje. Smatra se da je čak 40 posto svih vrsta na Zemlji vezano uz vlažna staništa! S druge strane, čak je milijun vrsta vezanih uz vlažna staništa suočeno s prijetnjom izumiranja uslijed lošeg upravljanja i gospodarenja.

Danas se svijet susreće s rastućim problemom i svjetskom krizom dostupnosti pitke vode. Koristimo više pitke vode nego što se prirodnim putem može nadomjestiti, a istovremeno olako shvaćamo upozorenja o ugroženosti vlažnih staništa. Samo 2,5 posto ukupne količine vode na Zemlji je slatka voda, a manje od 1 posto ukupne količine je pitka voda. U posljednjih 100 godina potrošnja vode porasla je za šest puta i raste za dodatnih 1 posto svake godine.

Rijeke, jezera, močvare i ostala vlažna staništa ključna su i nezamjenjiva područja za opskrbu pitkom vodom. Želimo li u budućnosti nesmetan pristup pitkoj vodi i normalnim životnim uvjetima, moramo ih očuvati! Unatoč svim naporima i napretku znanosti i tehnologije, oko 2,2 milijarde ljudi u svijetu još nema redovan pristup pitkoj vodi koja zadovoljava higijenske standarde. Vlažna staništa imaju ulogu besplatnog i uspješnog prirodnog filtera koji odstranjuje onečišćenja iz vode. Upravo zbog svega navedenog, ove godine se svjetski Dan vlažnih staništa odvija pod temom „Vlažna staništa i voda“ kako bi se naglasilo ključnu ulogu tih područja za ljude i Zemlju.

Iako se Istra uglavnom nalazi na karbonatnoj geološkoj podlozi koju karakterizira propusnost i razvijen krški reljef, postoje i područja na kojima je nataložen geološki mlađi nepropusni sediment što dovodi do pojave površinskih vodenih staništa. Možda i najočitiji primjer vlažnog staništa koje nas okružuje je more i staništa direktno vezana uz more poput livada morskih cvjetnica, obalne zone koja je pod utjecajem plime i oseke te saline sa specifičnim životnim uvjetima kojima se prilagodio manji dio vrsta. Na kontaktu kopna i mora vrijedna su vlažna staništa ušća većih tekućica, a posebno se izdvaja ušće Mirne kao vrlo zanimljivo područje za promatrače ptica, ribiče i rekreativce. Važni su također tokovi i ušća drugih rijeka - Raše i Dragonje, kao i povremeni manji potoci. Što se kopnenog dijela tiče, najočitija vlažna staništa su ona većih tokova te akumulacija Butoniga, koja ima veliku gospodarsku funkciju i važnost za stanovnike Istre, ali i krajobrazne i ekološke vrijednosti zbog čega je i uključena u ekološku mrežu Republike Hrvatske zajedno s glavnim tokom Mirne i okolnim manjim pritocima.

Posebna vrijednost Istre je Palud - močvarno područje između Bala i Rovinja koje osim specifičnih hidroloških obilježja ima i veliku biološku vrijednost, pa je 2001. proglašen Posebnim ornitološkim rezervatom. Smješten je na zapadnoj obali Istre, između Bala i Rovinja, i jedino je takvo područje kod nas. Središnji dio rezervata zauzima vlažno stanište s boćatom vodom. Ovisno o udaljenosti od morske obale i izdašnosti slatkovodnog područja, salinitet se mijenja pa ima gotovo u potpunosti slatkovodni dio na sjeveru, boćati u središnjem dijelu i dio s izrazito slanom vodom na jugu. Povišenom salinitetu doprinosi i umjetno prokopan 150-metarski kanal koji močvaru izravno spaja s morem, a prokopan je 1916. za vrijeme vladavine Austro – Ugarske monarhije. Osim kanalom, močvara je i prirodnim putem povezana s morem kroz podzemne kanale kojima morska voda ulazi i miješa se sa slatkom vodom. Zahvaljujući utjecaju mora, na tom dijelu močvare nalaze se halofilne vrste biljaka (koje "vole" sol). Veće vodene površine na kršu su rijetkost, pa svaka takva površina za odmor i hranjenje predstavlja veliku vrijednost za ptice vodarice, osobito prilikom seoba. Prema sadašnjim podacima praćenja stanja i istraživanjima na Paludu je zabilježeno oko 240 vrsta ptica, što čini oko dvije trećine ukupne hrvatske ornitofaune. Kako bi dodatno istražili područje Paluda i stvorili potrebne preduvjete za kvalitetnu i održivu valorizaciju tog područja, JU Natura Histrica uključila se kao partner u međunarodnom projektu "CREW - koordinirano upravljanje vlažnim područjima u prekograničnom području Italije i Hrvatske". Odvija se kao dio programa INTERREG Italija-Hrvatska, a cilj mu je zajedno s talijanskim partnerima očuvati vrijednosti obalnih močvara uz Jadran, uspostaviti sustav njihova praćenja i održivog upravljanja.

Iako najmanja, nimalo manje vrijedna vlažna staništa su lokve, kali, kalići, pući… kako ih zovu lokalni stanovnici. To su osebujna, mala i zatvorena vlažna staništa prirodnog, poluprirodnog ili umjetnog nastanka koja uključuju prijelaze između stalnih vodenih i suhih površina, a više ili manje prekriva ih močvarna ili vodena vegetacija. Nastanak i izgled takvih staništa odraz su klimatskih, hidroloških i geoloških čimbenika, ali i ljudskog prisustva na ovim prostorima. Zato lokve imaju veliku važnost za bioraznolikost, ali i krajobraznu raznolikost te kulturno-povijesno nasljeđe. Ponekad su lokve bile jedine zalihe pitke vode na istarskom kršu pa su se stanovnici prema njima odnosili s posebnom pažnjom i brinuli o stanju lokvi. Koristile su se kao izvori pitke vode za ljude i stoku, za gašenje eventualnih požara, kao i za pranje rublja. Zimi, ako bi se lokva zaledila, služila je kao klizalište ili se led čuvao za hlađenje namirnica. Smatra se da danas u Istri imamo oko 1.000 do 1.500 lokvi, koje su nastale prirodnim putem ili ljudskim intervencijama u prostoru. Bez obzira na postanak, lokve su bile vrlo važan dio istarske svakodnevice, a razvojem vodovodne mreže i napuštanjem tradicionalne poljoprivrede, nestala je i potreba za akumuliranjem vode. Na taj način postupno se smanjivao i broj lokvi pa nažalost sve češće možemo svjedočiti i njihovom zatrpavanju i isušivanju što predstavlja veliki gubitak za prirodu i čovjeka. Lokva, lago, kal, kalić ili puč, kako god ih zvali, vrijedni su nam i moramo ih sačuvati i zaustaviti trend propadanja.