Riječ je o zbirci zabilježenih i dokumentiranih povijesnih trenutaka, istina, činjenica, svjedočanstava o stradavanju Istre i Istrana u Drugom svjetskom ratu, ali i o događanjima neposredno nakon rata, koje je David M. Fištrović sam prikupljao i vrijedno obrađivao. U materijalima je dokumentirano razdoblje od 1941. - 1945. godine, a sve to praćeno je i fotografijama iz toga doba koje je Fištrović prikupljao od sugovornika ili pak sam fotografirao obilazeći Istru uzduž i popreko, zalazeći u potrazi za istinom u najskrivenija sela i zaseoke

Životno djelo Davida Marijana Fištrovića, pokojnog novinara Glasa Istre, osebujne ličnosti, ali prije svega vrijednog kroničara života u Istri, po svemu sudeći ugledat će svijetlo dana. O tom, dosad neotkrivenom, ali značajnom povijesnom materijalu, pisali smo unatrag mjesec dana.

Naime, David M. Fištrović, duže od dva desetljeća, pa gotovo do pred svoju smrt prije šest godina, radio je na dijelu kojeg je u konačnici nazvao "Rastrelamenat", a zapravo je riječ o zbiru povijesnih trenutaka, istina, činjenica, svjedočanstava o stradavanju Istre i Istrana u Drugom svjetskom ratu, ali i o događanjima neposredno nakon rata, koje je sam prikupljao i vrijedno obrađivao. U materijalima je tako dokumentirano razdoblje od 1941. pa sve do 1945. godine, a sve to praćeno je i fotografijama iz toga doba koje je prikupljao od sugovornika ili pak sam fotografirao obilazeći Istru uzduž i popreko, pritom zalazeći i u najskrivenija sela i zaseoke.

Potreban je timski rad

Tako je, nakon dvadesetogodišnjeg rada, stigao i do zadnje stranice svog dijela u kojem ga je posvetio svojoj obitelji, "svojoj ženi i djeci", ali na žalost, nikada ga nije stigao i otisnuti i barem na trenutak uživati u onome što je tako minuciozno, s puno ljubavi tijekom života stvarao. Sve to ostalo je posloženo i netaknuto u njegovoj radnoj sobi, i tako već šest godina, u stanu na pulskom Vidikovcu, koju je obitelj jednostavno zatvorila želeći pronaći način da se to publicira, ali uvijek u strahu da bi se svi ti vrijedni zapisi, fotografije i dokumenti mogli i nepovratno zagubiti.

Interes za ovu obimnu i po riječima pojedinih stručnjaka, jedinstvenu građu o povijesti Istre, pokazali su dosad i članovi udruga antifašista i brojni drugi prijatelji i suradnici Davida M. Fištrovića, ali obitelj nije željela olako prepustiti ijednom od njih da te papire uzmu bez kontrole. No, ovih su dana za tu ostavštinu interes pokazali pulski povjesničari, prof. dr. Slaven Bertoša, Igor Jovanović i Igor Šaponja te pregledali tu obimnu građu.

- Ovdje ima doista puno podataka, zanimljivih događaja i ljudi koji su navedeni imenom i prezimenom. Doista bi bilo šteta da ovo propadne i da ne ugleda svjetlo dana. Ono što na prvu mogu reći je da je riječ o vrlo obimnom dokumentu kojeg bi trebalo detaljno pregledati, ali bi najbolje bilo kada bi na tome radio tim jer bi jedan čovjek to mogao raditi godinama, a s pet, šest uključenih osoba, možda studenata, ali i svježe diplomiranih povjesničara, išlo bi puno brže i posao se ne bi otegnuo unedogled, rekao je prof. Bertoša pregledavajući materijal.

Ostavština Davida M. Fištrovića

Savjetovao je da bi tim trebao napraviti plan rada, potom pročitati sve i ubaciti u računalo kako bi materijal imao i digitalni oblik, a tada bi lakše bilo i ubacivati fotografije, za koje je mjesta unutar teksta točno naznačio već i sam Fištrović, pa zabune i nedoumica ne bi trebalo biti, a materijal bi konačno dobio pravi format.

- Imamo dosta studenata i među njima ima zasigurno i onih koji svoj interes usmjeravaju upravo na 20. stoljeće i događaje u Drugom svjetskom ratu. Evo, baš u materijalima čitam naslove i točno je razrađen uvod, potom događaji iz Drugog svjetskog rata, iskapanje zatrpanih, pa su pojedinačna svjedočanstva preživjelih, potresne priče svjedoka s točno navedenim mjestima, čitam: Trošti, Kašćerga, Zarečje, Drandići… Ima dio o žrtvama Blajburga… Jako zanimljivo, jako! Sve to treba pregledati, pročitati, složiti i onda objaviti. Ako bi se ovo objavilo kao znanstvena knjiga, trebalo bi malo nadopuniti bilješke s korištenom literaturom i izvorima. Negdje je to i navedeno, ali nije svugdje, pa bi to malo trebalo razlučiti. Ipak predlažem da se to objavi kao ostavština Davida M. Fištrovića, s predgovorom, komentarima, biografijom Davida M. Fištrovića i da se onda nađe izdavač, a pritom glavnu riječ kod financiranja imaju Grad Pula i Istarska županija, dok su, ukoliko bi se tiskala kao znanstveni rad, nadležna ministarstva kulture ili znanosti. Vjerujem da bi, kada bi se ovaj obimni posao napravio kako treba, bilo interesa da se to konačno i publicira, rekao je prof. Bertoša izrazivši želju da i sam bude dio tima kao supervizor, koordinator i recenzent.

Poznati ljudi i događaji

I Jovanović i Šaponja, pregledavši materijale, pogotovo bogatu zbirku fotografija, istaknuli su da će im biti čast sudjelovati u radu. I oni su se složili da bi cijeli taj obimni uradak trebalo iščitati, obraditi, ubaciti fusnote tamo gdje nedostaju, inkorporirati fotografije, i onda će to, smatraju, biti jedno cjelovito i vrijedno djelo za sve buduće generacije.

- Čitajući ovaj materijal, mi kao da smo došli doma. Neki ljudi i događaji poznati su nam iz našeg, sada već 15-godišnjeg rada tijekom kojeg, u sklopu projekta Istarskog povijesnog društva, prikupljamo i snimamo svjedočanstva ljudi upravo iz tog razdoblja i tih događanja u Istri koja se i ovdje spominju. Ovo je kao da sjedimo za stolom sa dragim prijateljima, kaže Jovanović spominjući pritom svjedočanstva poput onog Blaža Matijaša koji je preživio s dva metka u glavi; tragediju obitelji u malom selu Slavičići blizu Pazina, gdje su ubijene majka i dvije kćeri, a preživjela je, i svjedočila o događaju, treća kćerka; tragediju u selu Kresini zbog koje je, kaže Jovanović, i sam pustio suzu…

- Veliki dio tih zločina smo i mi zabilježili u obliku video materijala i zato je dobro da mi u ovome sudjelujemo jer, ne samo da nam je, kao povjesničarima, poznata povijest XX. stoljeća, već smo upoznati s konkretnim događanjima i ljudima u Istri. Naš je zadatak, a vjerujem da je bio i pokojnog Davida M. Fištrovića, vratiti u život osobe koje su stradale, a nisu možda imale nikog svog, da im kroz jednu priču, jednu ljudsku sudbinu, damo značaj u povijesti. Jer, nas ne zanimaju generali i carevi, nas zanima povijest koju čine mali ljudi i njihove sudbine u nekom vremenu i na nekom prostoru. Kada imate neki broj logoraša na ruci, to je samo broj. Međutim, kada znate da taj broj pripada točno određenoj osobi, kada joj date identitet, kada ispričate njen život, njene emocije, što je radila i što su joj radili, tada je to ta mikro povijest koja je nama važna. Dakle, važan nam je mali čovjek u Istri kroz tri razdoblja: fašizma, nacizma i ranog komunizma, a to je suština i ovog dijela Davida M. Fištrovića, gotovo u dahu rekao nam je Jovanović.

Već odranije su, kaže, bili upoznati s postojanjem ovih materijala; knjigu o stradavaju u selu Šajini koriste i u svom radu s učenicima, a sada će imati još bolji uvid i u širu tematiku. Smatraju i da ovo djelo Davida M. Fištrovića ne bi trebalo uopće kratiti.

- Tu je riječ o tri dijela: svjetskoj politici, politici prema Istri i životu istarskog naroda. Ovdje je obrađen materijal od "velikih" poput događanja u Berlinu, Zagrebu i Rimu pa se spušta do "najmanjih", recimo sela Šajina i Čabrunića i tu je najveći značaj ovog dijela, rekao nam je na kraju Jovanović.

S obzirom da se 27. siječnja obilježava Dan holokausta, Istarsko povijesno društvo ima pune ruke posla, čeka ih i zajednički sastanak, ali je s obitelji Fištrović dogovoreno da s poslom, u kojem će im pomagati još četiri studenta, ipak krenu već početkom veljače.

Pravilo od sto godina!

Jedno od pravila u povijesnoj struci, a o kojem bi trebalo voditi računa jest pravilo od sto godina, istaknuo je prof. Bertoša te pojasnio da to znači kako bi se od svih osoba ili članova njihovih obitelji koje se spominju u knjizi, a rođene su unutar sto godina trebalo zatražiti suglasnost za objavljivanje. U konkretnom slučaju za sve mlađe od 1920. godine.

- Za sve rođene prije 1920. godine problema nema, ali za ostale bi trebalo provjeriti postoje li nasljednici i zatražiti može li se njihove pokojnike navesti. To pravilo ne vrijedi ako je to već negdje objavljeno jer se tada može pozvati na objavljeni tekst, rekao je prof. Bertoša.

Povezane vijesti

• "RASTRELAMENAT": Životno djelo preminulog novinara Glasa Istre Davida Marjana Fištrovića o Drugom svjetskom ratu i poraću u Istri