Kamo se otići zabaviti i možda zaplesati kao nekada? Odgovor nitko nije znao. Ne zato što ne izlaze više u ovim godinama u večernjim satima, već zato što ne postoji onaj bogati noćni život iz njihove mladosti kada je u vrijeme glavne turističke sezone Umag bio veliki plesni podij

Posljednja generacija bujske gimnazije SŠC-a "Vladimir Gortan" iz 1977./78., nakon koje su se pojavili Šuvarovi "reformisti", proslavila je 40. obljetnicu mature. U konobi Melon okupilo se 25 gimnazijalaca, na čelu s razrednicom Mirjanom Benjak koja je 1974. godine preuzela učenike i time svoje prvo razredništvo.

U razredu je bio 40 odlikaša koji su se u prvi razred gimnazije upisali iz osnovnih škola Umaga, Novigrada, Buja, Oprtlja i Poreča, a u četvrtom gimnazije im se pridružio i Josip Benčić, kao 41 učenik, premjestivši se iz beogradske Vojne gimnazije, ali nakon položene mature izgubio mu se svaki trag, pa je želja prisutnih bila da se oglasi pročita li ovaj članak. Jedna kompaktna i povezana generacija vrlo dobrim i odličnim uspjehom prelazila je iz razreda u razred i završila sve četiri školske godine, na ponos razrednice koja nije dopustila da se razred zbog brojnosti "prepolovi" na dva manja: A i B.

Gotovo svi učenici stekli su više i visoko obrazovanje, i titule profesora, liječnika, pravnika, a Zoran Pičuljan je u dva mandata obnašao i dužnost veleposlanika u Češkoj, dok je Slavko Juraga danas poznati glumac u HNK Zagreb. Proslava četiri desetljeća mature vratila ih je u školske klupe i oživjela nezaboravne uspomene, a tinejdžerski ih duh nije napuštao čitavu večer unatoč tomu što su na pametnim telefonima pokazivali fotke svojih unučića. U smijehu, šali i nježnom sjećanju na prerano preminule prijatelje iz razreda: Gordana, Miroslava, Sašku, Damira, Mariju i Milku večer je odjednom pomaknula kazaljke na dva sata iza ponoći i otvorila pitanje: "A kamo sada?". Doma se nikome nije odlazilo, a do sljedeće proslave godišnjice je predugo čekati... Netko je predložio: "Idemo u disco Kristal". Prasnuli su u smijeh i rekli: "Nema ga više". Zatim: "Idemo u disco Za-Za". Odgovor je bio isti: "Nema ga više". Redali su se prijedlozi: "Paviljon na Punti, pivnica u Mon Plaisiru, Acquarius u Novigradu, Night bar u Adriaticu..." Malo noćnog programa i čašica pjenušca bi svih oraspoložila. Kamo se otići zabaviti i možda zaplesati kao nekada? Odgovor nitko nije znao. Ne zato što ne izlaze više u ovim godinama u večernjim satima, već zato što ne postoji onaj bogati noćni život iz njihove mladosti kada je u vrijeme glavne turističke sezone Umag bio veliki plesni podij od Mojmira do Ladinog gaja. Zato su se na kišici ispred konobe posljednji bujski gimnazijalci iz ondašnje YU razišli uz obećanje: "Vidimo se dogodine". A dogodine je već sutra, jer vrijeme u nekim godinama još brže leti, govorio im je nekad, ne tako davno, prije četrdesetak godina, svima dragi pokojni profesor iz osnovne škole Ivan Brstilo. (S. Bo.)

Povezane vijesti

• Djeca ispaštaju zbog pogreške sustava
• Talijanski jezik piše se 29. lipnja
• Nakon riješavanja testa u pulskoj Gimnaziji učenici zadovoljni