Najmlađi su istarski vinari najstarije vinarske obitelji u Istri. Vinarija Rossi smještena je u mjestu Bajkini kraj Vižinade, a Luka (28), Marko (26) i Filip (20) peto su koljeno koje nastavlja obiteljsku tradiciju proizvodnje vina i destilata koja seže još u davnu 1885. godinu!

Od malih nogu uključeni su u sve procese koji se vezuju za njihovu djelatnost, pa se ljubav prema vinarstvu stvarala još od djetinjstva. Za njih bi se zaista moglo reći kako su im prvi koraci napravljeni upravo u vinogradu na brežuljku plodne zemlje ponad rijeke Mirne.

Luka (28) je najstariji od trojice braće, a bavi se prodajom, marketingom, nabavom i proizvodnjom u destileriji. Marko (26) se najviše brine za proizvodnju vina, vinograde i podrum, dok je najmlađi Filip (20) trenutno na studiju gastronomije u Mariboru, što će u budućnosti doprinijeti upotpunjavanju obiteljskog gospodarstva i u gastronomskom smislu.

Puno je radnih godina i izazova ispred njih. Iako su tek u dvadesetima, polako, ali sigurno, preuzimaju sve veću odgovornost oko vođenja poslovanja.

- Jedan drugog nadopunjujemo. Glavna vodilja nam je da proizvodimo elegantna vina sa stavom i karakterom jer smo i sami takvi, kaže Luka.

Nema sumnje da je svaka generacija imala velik i pozitivan utjecaj na kvalitetu vina koje danas proizvode. Uz njih sve to prate i njihovi roditelji: tata Marino, koji je zadužen za vinograde i mehanizaciju i mama Ines, glavni enolog za vrijeme berbe i osoba koja vodi cijelo kućanstvo.

Vođeni motom da "nije bitna kvantiteta već kvaliteta", svi zajedno rade na pozicioniranju njihovih vina i destilata u vrh, kako se to cehovski kaže, premium segmenta domaćeg i stranog tržišta te stvaranju brenda vinarije "Rossi".

Najmlađi brat Filip kaže da sve što se planira napraviti oko nekog vina počinje se primjenjivati od same obrade tla.

"Već u vinogradu se trudimo dobiti najbolje od onog što priroda u tom trenutku može dati. Pokušavamo na što jednostavniji način, uz minimalne intervencije i korekture prenijeti grožđe u bocu vina".

- Imamo 18 hektara zemljišta, od toga tri top pozicije - Babušea, Santa Lucia i Monte D'oro. Vinogradi su zasađeni na bijeloj, sivoj, crvenoj i crnoj vrsti tla, što je jako pogodno jer svaka zemlja daje drukčije profile okusa i mirisa koje popunjavaju i zaokružuju komponente vina, ističe Marko.

- To su stare loze i do 130 godina, imaju jako duboko korijenje i jako puno različitih minerala i komponenti koje se reflektiraju u vinu. Kvaliteta je jako dobra, ali se smanjuje rentabilnost. Ujedno je to vino donijelo i najveća svjetska priznanja, a proglašeno je i najboljim vinom u Hrvatskoj".

Da im je vrlo bitan i vizualni identitet dokazuje činjenica kako je njihova svježa Malvazija Templara 2019 kao etiketa šest godina za redom dobila zlatnu medalju na Vinistri, a osim vina šire asortiman i u destileriji gdje isto tako imaju vrhunsku tehnologiju i kreativno osmišljene nazive svakog proizvoda. Tako je, primjerice, njihov Pelinkovac dobio ime prema vladaru Epulonu, a legenda koja se veže za njegovu borbu za slobodu protiv moćnog rimskog carstva ogleda se u borbi slatkog s gorkim u okusu njihovog likera.

"Odlučili smo napraviti proizvode koje i sami volimo konzumirati, ali da budu napravljeni na naš način, dodaje Marko te navodi i ovo: prvi su proizveli istarski Gin, u asortiman su uveli i Amaro Istriano, a kao najekskluzivniji proizvod jakog alkoholnog pića i limitirano izdanje Šovran XO, od svega 300-tinjak boca godišnje"

Malvazija može odležavati godinama!

Praćenje trendova je bitno u svakoj vrsti posla, pa tako i u vinarstvu, a upravo su mlađi članovi obitelji Rossi na dobrom putu promjene trendova.

- Do sada je glavni trend bio da se malvazija pije svježa iz godine u godinu, a nakon što smo počeli sve više preuzimati obiteljski posao, prepoznali smo potencijal u malvaziji kao sorti koja može i odležavati. Sve kasnije puštamo na tržište svoju Malvaziju Templaru Riservu 2016, koja je na Vinistri osvojila zlatnu medalju, a na International Wine Challengeu (IWC) visokih 95 bodova od ukupno 100", navode braća Rossi.

Dijete dano u 'triještinski orfanotrofio'

Vinarska povijest obitelji Rossi, duga skoro stoljeće i pol, proteže se na pet generacija - Federica, Marca, opet Federica, Marina, i sada grupno braće Filipa Marka i Luke. Suvremenu obitelj Rossi, kako se predstavljaju na svojoj internetskoj stranici, čine otac Marino, gorljivi poljoprivrednik koji od malih nogu uživa u polju i vinogradima, majka Ines koja je inženjerka vinarstva i tri sina, od kojih je Luka završio studij vinarstva, Marko strojarstvo, a Filip pohađa studij gastronomije u Mariboru.

Uz njih je donedavno bio pokojni nono Federico, oličenje inspiracije i iskustva, koji je prije smrti sa svojih 87 godina, zaljubljeno njegovao svoje loze, dok nona Giovanna i teta Antonia i dalje brinu za kuću i ukućane.

Sve je započeo Federico Rossi, rođen 1865. godine u malom furlanskom mjestu između Udina i Tolmezza u obitelji s mnogo djece koja je živjela u velikom siromaštvu. Jedini spas od gladi bilo je dati maleno dijete u 'triještinski orfanotrofio', sirotište u Trstu. U to doba neimaštine sirotišta su bila prepuna napuštene djece. Tako je Federica Rossija odlučila usvojiti žena iz Vranjeg Sela koja je, postavši udovica, jedva podizala vlastito dijete, te joj je novac ponuđen za usvajanje Federica bio od velike pomoći. Još u doba Austrougarske monarhije, Federico se počeo baviti proizvodnjom rakije. Nakon Prvog svjetskog rata, za vrijeme vladavine Italije, proizvodnja žestokih alkoholnih pića je bila zabranjena, međutim, kako je bila dio tradicije ovih prostora, ta se proizvodnja nastavila skrivečki, u šumama, uz potoke. Ukratko, Rossiji rade rakije otkad rade i vina.

Povezane vijesti

• VIŽINADA: Zatvara se lokalna cesta Bajkini - Klis
• Najbolji koktel je "La Terra" vinarije Rossi. Ne čudi što je oduševio žiri obzirom na sastojke
• Mlade malvazije 10. veljače u zagrebačkom hotelu Esplanade