Prava je rijetkost imati mogućnost pješke prošetati po trasi buduće ceste po kojoj će se za nešto više od godinu dana jedino kretati automobili, kamioni i autobusi, po gotovo pravocrtnoj trasi kojom vas nikad put ne bi naveo da nisu građevinski inženjeri baš tu provukli koridor. Trenutno se to može iskusiti na dionici Rogovići-Lindarski Križ. Naime, ondje se, niti tri kilometara dalje od središnjeg pazinskog trga, gradi južna obilaznica grada.

Probijena je čitava trasa duga 6,5 kilometara, a većim sam je dijelom prošao pješke. Sada, u nekom građevinskom intermezzu, ondje nema mehanizacije pa je trasa pravi egzemplar prije svega za one koje vole proučavati tlo, površinski dio Zemljine opne. Ondje se smjenjuju sivkasti flišni sedimenti s reliktnom crvenicom, zapadnoistarskom terrom rossom, kamen i plodna zemlja, i ne samo to, u istom se fifty-fifty omjeru smjenjuju poljoprivredne površine, obrađene ili zapuštene, sa šumama i šumarcima. Na mnogim su mjestima presječeni drevni poljski putovi, koje će građevinarci ponovo pokušati povezati, a može se vidjeti i dosta lokava, zapuštenih i suhih, ali i funkcionalnih, koje su nekad služile za napoj stoke. Ima i mnogo vrtača, ponikva, odnosno dolaca kako ih ovdje zovu ljudi u kojima se tokom milenija sakupilo nešto plodne zemlje koja se uslijed kiše otkotrljala u podnožje.

Prilikom samog obilaska trase naišli smo i na potencijalni arheološki nalaz. Prema pravilima, ograđen je i čeka da ga neki konzervator dođe pogledati. Na prvu radi se o dva kamena. Da li je na njima kakav otisak prethodnih bića na ovom planetu, da li se ispod njih nalazi nekakva grobnica ili nema ničeg od toga, tek će se vidjeti. Ako nekome pada na pamet da sam ide istražiti o čemu je riječ i da dira nalaz, moramo ga upozoriti da se ondje do pred 20 godina nalazilo vojno taborište Lindar pa bi moglo biti neugodnih iznenađenja u vidu zaostale mine. Tako da bolje da nitko ne dira.

U neposrednoj blizini, južno od mjesta Bertoši, nalazi se i brončanodobna gradina Gradišće koja nikad, nažalost, nije arheološki istražena. Otužno, s obzirom da je još 1886. tršćanski arheolog Andrea Amoroso pisao da se ondje nalazi nekropola. Pronađeni su i suhozidni bedemi i fragmenti keramike kao i na svakoj takvoj gradini na istarskom poluotoku (a ima ih oko 500-injak).

No, vratimo se današnjici odnosno okrenimo se budućnosti, kako se kaže. Pošto se radi o brežuljkastom terenu na budućoj obilaznici čije se otvorenje očekuje početkom 2021. godine bit će nešto usjeka i nasipa i dva veća raskrižja. Propisana će bit brzina od 80 kilometara na sat, a njome će se istočna Istra spojiti sa zapadnom bez potrebe da vozila ulaze u središte Pazina. Je li se mogla napraviti brza cesta, vjerojatno da, ali to je standard investitora Hrvatskih cesta pa ne treba "poklonjenom konju gledati u zube".

Povezane vijesti

• Moj prijatelj mobitel
• Shoping centri zatvaraju kvartovske dućane
• Tri dana oktana i narušenog komoditeta