Biti human znači biti u pravom dodiru sa samim sobom. Čak i kad teško podnosimo neke osobe valja nam ustrajati jer taj odnos otkriva i naše mane, pa si postavljamo pitanje je li ta osoba možda takva i zbog mene. To nas onda potakne da se mijenjamo, kaže Mirjana

"Božić znači dati prednost Božjem tihom glasu pred zaglušujućom bukom konzumerizma. Božić nije da tražimo blistava svjetla svijeta, da se zatrpavamo darovima, ručkovima i večerama, a ne pomognemo siromahu", izgovorio je nedavno papa Franjo. Nastojali smo Papine riječi potražiti u vlastitoj sredini kod osobe koja ih radosno živi i tvrdi da sva ljudska bića u dubini srca skrivaju dobrotu kao svoje prirodno stanje, ali pod teretom svakodnevice ne nalaze uvijek vremena darivati sebe drugima kroz dobra djela.

O toj bezuvjetnoj ljubavi prema bližnjem kao nesavršenom biću i svojoj nesebičnoj pomoći potrebitima razgovarali smo s Mirjanom Vidaković, odgajateljicom iz dječjeg vrtića Tičići i svestranom volonterkom iz Novigrada. Nedavno je na proslavi adventa, "Novigradskim božićnim radostima", Mirjana Vidaković dobila nagradu i pohvalu Gradske knjižnice Novigrad za svoj predani volonterski rad. To je bio trag koji nas je doveo k Mirjani koja živi svoj život za druge. Njezin čvrsti stisak ruke i živahan pogled iz kojega zrači vedrina otvorio je vrata nesputanom i toplom dijalogu. Prilikom razgovora dolazila je do izražaja njezina skromnost, jer je u više navrata zamolila da u pravi plan ne stavljamo njezinu osobnost, već novigradsku skladnu zajednicu na čelu s gradskom vlasti koja potiče razvoj solidarnosti kod ljudi, omogućivši joj da živi Božji blagoslov u svojim djelima.

Mirjana volontira u Gradskoj knjižnici Novigrad, udruzi Zdravi Novigrad, asistira glavnoj domaćici Mariji Krebel u župnoj crkvi Svetog Pelagija, pjeva u župnom pjevačkom zboru pod ravnanjem vjeroučitelja Darija Bassnesea i amaterskom mješovitom pjevačkom zboru Lavanda pod umjetničkim vodstvom maestra Branislava Ostojića.

Riba, škorpion…

- Po horoskopu sam riba, u podznaku rak, a mjesec mi je u škorpionu tako da moj astro portret govori o osobi koja u sebi sublimira najdublje emocije, od domoljublja, ljubavi prema obitelji, čovjeku... osobi sa snažnim strastima. U pomaganju ljudima sam najvještija i tu sam doma, dok mi je praktičan život ona lošija strana. Međutim, ne želim se eksponirati svojim djelima jer sebe stavljam u službu drugih zato što me to ispunjava i čini presretnom osobom, sa širokim osmijehom priča Mirjana Vidaković.

Razgovaramo o tom humanitarnom radu i malim dobrim djelima koja su potrebitima tako velika.

- Rođena sam u Puli i živjela sam u starom gradu okružena sa tri crkve. Bili smo velika obitelj s četvero djece, a s nama su živjeli još baka i djed. Iako je majka bila vjernica koja je primila sve sakramente do vjenčanja, otac je bio član Saveza komunista pa kao djeca nismo primili svete sakramente jer je to bilo nespojivo. No svejedno nas je majka vjerski odgajala pod kućnim krovom. Već tada kao dijete noge su me vukle u crkvu iz koje su me sa zidova gledale slike svetaca. Njihova su lica bila realistična i izražavala su sve emocije zbog kojih sam osjećala skrušenost pred njihovom svetinjom, ali i ljubav i zaštitu u tom Božjem domu, priča s poštovanjem Mirjana, nastavljajući iznositi fragmente o svom odrastanju i napuštanju rodnog grada.

- Kad sam stigla u Novigrad zaposlila sam se kao odgajateljica, a taj je poziv bio moja životna ljubav. Ušla sam u vrijednu radnu sredinu i kolektiv pun entuzijasta, gdje sam se od početka osjećala kao da mi je ovdje dom. Predanost poslu i odgoju kćeri Eme zaokupljao me godinama pa nisam imala vremena razmišljati o svom vjerničkom životu i poslanju. Shvativši da moje suosjećanje ne znači i da sam vjernica, odlučila sam svoj život dovesti u red i uključila se aktivnije u život naše crkve. Krenula sam na biblijske večeri koje vodi đakon Ivan Kisegi, rodom iz Vinkovaca, i uvidjela da mi to obogaćuje život i ispunjava me Božjom prisutnošću. Postala sam radosnija kao osoba. Svete sakramente primila sam 2013. godine. No vjera nije samo stvar osjećaja i potrebe za širenjem dobrote, ona duhovno ojača svakog čovjeka i osnažuje vjernički život iskrenih vjernika, kaže Mirjana. (Sanja BOSNIĆ)

Povezane vijesti

• BUZEĆANKA MAJA IVANČIĆ: "Volontiranje je misija koju kad jednom započneš traje zauvijek. Sreća je kad možeš unijeti sreću u živote drugih"
• Najvolonterka Udruge “Jak kao Jakov” za 2022. godinu dolazi iz Istre. U prošlog godini ostvarila je čak 911 sati volontiranja
• Volonterka koja pomaže palijativnim bolesnicima da što lakše napuste ovaj svijet