INTERVJU

MILAN RAKOVAC, ugledni pisac i novinar, o općoj pošasti koronavirusa: "Na mižeriju smo, barem mi stari, naučili. Tote smo navadni pomoći jieni drugima, i to delamo, POMALO, BEZ PATETIKE I DRAMATIKE"

| Autor: Zoran ANGELESKI
Milan Rakovac (Milivoj MIJOŠEK)

Sada su tycoons samo prestravljena gazdinska grupa, kao feudalci pred dolazak industrijske i Francuske revolucije. Zar ne možemo svi opet zapjevati Marseljezu? Možemo i moramo! *Nema na obzoru društvene snage, partije, pokreta, ideje koje bi okupile, organizirale neki "New Brave New World"… ali valjda Trump zna bolje

"I vi i ja smo plaćenici, i teško je ostati čovjek, a biti plaćenik. Dobro, mene štiti moja pozicija, moje godine, pusti njega neka fura on svoje partizanske fore, anarho-komunističku utopiju; on je sin narodnog heroja. Ali stvarnost je bankarska distopija." Kazao je to pisac, pjesnik i novinar Milan Rakovac kolegi Davoru Mandiću nakon pulske promocije svojih "Izabranih djela" na Sajmu knjiga 2015. godine.

Rođen 1939. u Rakovcima kraj Baderne, 70-ih je dvije godine bio glavni urednik Glasa Istre, Rakovac je najpoznatiji po važnom romanu "Riva i druži ili, caco su nassa dizza" (1983.), a u četverotomnim "Izabranim djelima" u izdanju V.B.Z.-a, oko 30.000 kartica autorovog opusa sublimirano je na 1.800 kartica: stotinjak pjesama, nekoliko pripovjedaka, kolekcija priča iz "Istragrama"; te, uz "Rivu i druži" i "Slipariju", romani "Snovid" i "La Triestina" (koje autor smatra najboljim dvama romanima koje je napisao) te svojevrsna memoarska proza/poezija "Kvarnerski otočni lucidar".

Stvarnost je skoro četiri i pol godine nakon te promocije dobila nove znanstveno-fantastične okvire: pandemiju koronavirusa, a i potres koji je prodrmao i ovog našeg sugovornika sa zagrebačkom adresom i dugogodišnjim stažom HTV-ovog novinara i urednika. Razgovaramo dok se o posljedicama pandemije zasad samo nagađa, i to u prilično tamnim bojama.

U uvodu citiramo misao izraelskog pisca Davida Grossmana koji je neki dan ustvrdio i ovo: "Nešto u bezličnosti ove pošasti, njenoj nasilnoj praznini, naizgled prijeti našoj samoj biti. No, jednom kada prođe, možda će nova svjesnost o kratkoći i krhkosti života potaknuti ljude da iznova utvrde prioritete. Moguće je da će svjesnost o kratkoći i krhkosti života potaknuti muškarce i žene na stvaranje novog poretka prioriteta. Na razumijevanje da je vrijeme - ne novac - njihov najvrjedniji resurs".

Moramo, ab ovo, opet stvarati društvo!

- Vjerujete li u globalno resetiranje nabolje ili će ljudi, kad prođe strah i korona, nastaviti po starom - pohlepa, materijalizam, konzumerizam, otuđenost?

- Ne vjerujem ni u šta, ali se koječemu nadam, pa i tome da će pešekan liberalkapitalizma crknuti, uz pomoć ovog opasnog sićušnog bića, doduše i svekolika kapitalistička struktura, što znači mi, prekarijat, skupa s njom. Ali na mižeriju smo, barem mi stari, naučili. Ne želim to, naravno, ali šanse su, a ne prijetnja, da se desi 'Titanic postindustrijske postdemokracije'. Što se tiče korone, bezlične prijetnje, ona je samo sitno i opasno živo biće. Ali živo biće. Naš stric Miho ni puštija ni muhu ni črlinkuša ni zmiju ubiti: sve je to bojže blago: pismeni seljak koji bi seljanima čitao "Pučki prijatelj" i "Danicu", a meni "Ispovijed svete gospe Genoveve": mjera u odnosu prema prirodi, čiji smo dio, a ne nikako gospodari. A tycoons su samo prestravljena gazdinska grupa, kao feudalci pred dolazak industrijske i Francuske revolucije. Zar ne možemo svi opet zapjevati Marseljezu? Možemo i moramo.

- Hoće li u tom kontekstu nevidljivi virus Covid-19 imati 'revolucionarnu snagu' koju nije imao niti jedan pokret u povijesti?

- Da, korona je pokretač. Novi Robespierre ili Lenjin, doduše, nisu na vidiku, ali jest novi Roosevelt, koji je poslije krize kroz New Deal spasio Ameriku i svijet. Bravo Zoki, dakle i ti si u društvu nas sanjara, koji maštaju da će neporecivi novi Humanizam&Renesansa &Racionalizam i očovječenje čovjeka, roditi pokret dereguliranja Deregulacije, eliminirati svetu kravu Miltona Friedmana & Chicago Boys, & Regan&Iron Lady Thatcher koja reče da "nema društva, tu smo samo ti i ja". Moramo, ab ovo, opet stvarati društvo! Society, demos, agoru, građanstvo. To je možda moguće, ali bojim se samo ako nastane pomor milijarderske gamadi, hoću reći njihova financijska propast, bankrot. Jer nema ni na obzoru društvene snage, partije, pokreta, ideje koje bi okupile, organizirale neki "New Brave New World", neki "New New Deal"... Ali valjda Trump zna bolje: Tramperia (nov pojam, made in Italy); veli on da je veća opasnost propast ekonomije nego pandemija. A američki mediji boje se da bi moglo umrijeti između 750.000 i 1.500.000 Amera. To je bolje, nego propast nekoliko stotina grabežljivaca koji drže za muda stotinu milijuna građana.

- Kako vam se čini naš specifičan (regionalni) humor na društvenim mrežama? Mora se priznati da iz dana u dan ima sjajnih fora. Grossman tvrdi i: "Blagoslovljen bio humor, najbolji način da sve ovo prebrodimo. Dok se možemo smijati koronavirusu, zapravo pokazujemo da nas još nije u potpunosti paralizirao".

- Mlađi kolega s HTV-a ispalio je repliku trenutka: najprije korona, pa onda potres, ako sutra ujutro kad se probudim u Zagrebu nema Godzile, nešto nije u redu. Ili beogradski dramatičar Zupanc na odluku da stariji mogu iz kuće od 4 do 7: tako me budila zorom truba u pulskoj kasarni Rojc 1975., sad stavim buđenje pa s listom od deset artikala, plus kvasac u dućan: zatvoreno. Humor, zdrav razbor, pjesma - to je sigurno najbolje oružje protiv smrti. Tako osudilo na smrt meksikanskog bandita, pitaju ga posljednju želju: da odigra partiju preferansa. Može. A partija preferansa može nikada završiti, ako jedan od tri igrača stalno pada, gubi. I tako igrajmo preferans protiv glupe smrti.

Prošećem dvorištem, pa internetom, pišem

- Gdje ste i kako provodite dane?

- Trsim se biti dostojanstveni penzić agramerski, ne, kaj budu oni tu meni sim-tam. Masku preko nosa, ko svemirska budala, pa lista + kvasac, špeceraj radi, puštaju nas jednoga po jednoga, ima svega. Pa onda s maskom u auto, kapa na glavi i sunčane očale, da se ne vidi da imam osam banki, pa đir po gradu ko gluva kučka, nigdje nikog, pustinja, štono reče Aki... ma ništa od toga, prošećem dvorištem, pa prošećem internetom, pa pišem - možda i dovršim tri romana koja su mi work-in-progress već tri godine, i kusur...

- Kako se nosite sa stresom, medijskom i općedruštvenom psihozom? Kako se relaksirate?

- Baš kad se u depri i stresu zabuljim u svjetski pregled migracija, migriraju virusi slobodno. Ljudi migranti kao da su nestali u paralelni svemir; kad mi se stane tresti stolica a kuća se ljulja kao brod na 7 bofora mora, i u tren oka sam bodar i čio i ne gredu mi lune po glavi. A inače kao i uvijek, oštrija šetnja (propisana radi cirkulacije, čega li), prelistam novine, dupla turska, pasijans s laptopa, pa belot uživo s familijom, pa sat-dva čitanja u postelji...

- Jedinstveni frontmen Vatrenog poljupca Milić Vukašinović neki dan izjavio je da sumnja da je preležao koronavirus. Veli : "Dušu sam ispustio kašljući, a nisam smanjio cigarete, pušim dve kutije. Ja sam ugrožena grupa, imam 70 godina. Zvuči mnogo kad se izgovori taj broj i kad ga čujem, ne vjerujem da sam to ja. Osjećam se kao da imam najviše 40, a u dubini duše mi je stalno 18". Kako se vi osjećate?

- Ja fuman manje, ma cilega živlienja, ko Mujo kad se žali doktoru da ga boli grli, pa kašalj, pa nos... "Pušiš li?", "Ma pušim doktore dina mi već četeres' godina al ne pomaže. Za fat starosti, ja san deboto u pubertetu, možda jednom tamo i stignem, al me malo brine stvarnost koja ne vodi računa. Jer sa 13 sam znao da ću pisati bolje od Tolstoja, ali sam u 23. shvatio da me pokrao Bulgakov, jer je deset godina prije mog rođenja objavio moj roman "Maestro i Margerita". Samo ča je? Vero to da nis ugrožena grupa, nego uoni od 65 i 70, a ja iman 80 i fora me ciamo!

Važno je da ostane bogatstvo bogatima

- Osim straha od vlastitog kao i razboljenja bližnjih, plašite li se zbog vjerojatne veće ekonomske krize koje nas čeka?

- Ajoj, ma jasno da se plašim, ali kako navedoh malo prije, Trump me tješi, neka mi mone crknemo, važno je da ostane bogatstvo bogatima. Malo sarkazma ne škodi? A ozbiljno nam je rekao nobelovac Stiglitz i naš Ivo Jakovljević kad puče financijska kriza: ako imate sto, dvjesto kvadratnih metara zemlje - nema straha! Toliko imamo susjedi i mi u dvorištu: sij i sadi pa beri i kopaj i žanji... Osnivam OPG, jena liha radiča, jena zelja, jena kumpiri, jena pomidori, i ča mi fali…

- Premda će sada mnogi mediji senzacionalistički gurati tezu o gotovo kraju svijeta, ipak će izlječenje i pronalazak cjepiva u perspektivi vjerojatno označiti i potaknuti novi pozitivan općedruštveni, time pa i ekonomski pa i turistički uzlet. Kakvo je vaše mišljenje?

- Vjerojatnije je da ovo ipak nije kao kuga nekada, zar ne? Kina nam je svima to pokazala, ako djeluju mehanizmi serviranja javnosti, kao u Kini, svako zlo se može zaustaviti. Naravno da ćemo se, kad-tad, vratiti svojim poslovima, the show must go on... i sreća je što preteže mali gazda u Istri, nemamo velike zvjerke, znat ćemo dati ruku jedni drugima, živjeti i preživjeti. Pa i vraćajući arhajsko zadrugarstvo, san pita dida mi Juru, koji je psovao i Italiju i Jugoslaviju i veličao Austriju. Nerviralo me to: "A ča dide kuneš, ča je bila KundK?"

"Je bila to da bin z zlaton i sriebron u žiepu poša na samanj u Motovun kupiti kravu. A kad se ženiš, cila čurma duojde zidati, jedan ima kavu, drugi japlenicu, treti dube za grede, ki nima niš ima ruke, i u tri miseca hiža pod krovon. Ruka se plaćala z rukuon, žurnadu si plaća z žurnadon".

To je zastarjelo, zar ne? A suvremeno je poći u javnu kuhinju?

- Kako gledate na dilemu sloboda ili sigurnost? Mnogi su naglasili da nije isto disciplina građana u diktaturi Kini i liberalnim demokracijama Europe, a posebno uz temperament Balkana i Mediterana? A opet, Njemačka je demokracija a ima odlične rezultate borbe s koronom.

- To je najveća budalaština ovog trenutka, kineska "diktatura" ili ruska da je gora od populističko-suverenističnih demokratura po Europi i Americi? Orbanizam kao rješenje? Autokrati srednjeevropski i balkanski? Jedina politička gadna prijetnja je doktrina antitotalitarizma, koja je samo alibi za fašistoidne režime pod krinkom demokratskih protokola!

Obuzdali smo histeriju i paniku

- Kako ocjenjujete ponašanje naših građana u 'korona krizi' ovih par tjedana? Čini li vam se da smo bolji od Talijana ili ne?, s obzirom na slični mediteranski temperament, migracije, posebno Istra - Italija, te kulturnu i političku tradiciju?

- Dirnula me u srce donacija pomoći za Zagreb iz Friuli Venezia Giulia. To smo mi. A ako prelistamo pogranične medije, Glas, Express, La Voce, Primorske Novice, Primorski dnevnik, Il Piccolo, vide se jasno da smo obuzdali histeriju i paniku. A bojao sam se, nekoliko mojih zrmani i preteli dela u Italiji, u škveru, čuvajući bogate starce, ma ni straha ni preveć bonih: tote smo navadni pomoći jieni drugima, i to delamo, pomalo, bez patetike i dramatike.

I ovaj bezbožnik uvjeren je da nam je dr. Alemku Markotić i dr. Vilija Beroša poslao sam bog!

- Što osobno mislite o mjerama našeg nacionalnog stožera i Vlade? Neovisno o mjerama, čini se da nam je sam Bog poslao dr. Alemku Markotić i novog ministra zdravstva dr. Vilija Beroša. Em struka, em požrtvovnost za opće dobro, humanost i poštenje. To dugo nismo vidjeli na sceni.

- E i to je naš balkanski i mediteranski temperament, Alemka je Sarajka, a Vili je Hvaranin! Da slažem se, i ovaj bezbožnik uvjeren je da nam ih je sam bog poslao! Jasno, ništa višnjega tu nema, nešto temperamenta zacijelo, ali najviše profesionalne i etičke kompetencije tih osoba kao i zdravstva u cijelosti. A da još postoji Imunološki institut, u svoje vrijeme jedan od najboljih u svijetu? A da je Pliva naša? Možda nije nevažan ni politički krah krajnje desnice, u državi i unutar HDZ-a? Čini se da građansko republikanstvo potisnulo paramilitaristički patriotizam i da sada zbilja možemo graditi Hrvatsku.

Za čitanje preporučam dva Rotha

- Preporučite nam za kolektivnu izolaciju pokoju knjigu, film, seriju, album? Što vi sada čitate, slušate, gledate?

- Ne'š virovati, ma presice in diretta, Alemka i Vili e tutti quanti, su najbolji dokumentarac. Čitanje je najbolji lijek za sve. Neki moji favoriti? Lee Child i skandinavski pisci krimića, to je za me, otkad nema dobrog SF-a. Od naših - Josip Mlakić , Karakaš, Faruk Šehić, obvezno Mojca Kumerdej "Kronosava žetva", pa Giorgio Fontana... Ali najviše preporučam dva Rotha: Joseph Roth "Radetzky marš" o propasti KundK, i Philip Roth "Američka pastorala", o propadanju "američkog sna".

"Pištuola vajk blizu, osan balot u šaržeru, deveta u tubu"

- Kako vam izgledaju zalihe?

- Čovik valja škrbiti: 1991. san vrga u konobu tri vriće muke, vriću cukra, 10 litri ulja, deset kili soli, deset kili suhega mrsa, deset kili pašte, bačvicu 100 litri vode. Pištuola vajk blizu, osan balot u šaržeru, deveta u tubu... Sad čuda manje, dvajset kili muke, tri cukra i tri soli, pet litri ulja, malo mrsa, škatulete, pašteta, palenta, špageti...


Podijeli: Facebook Twiter








Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom