PAZINSKE 13. DANE MEDA OBIŠLO DESETAK TISUĆA POSJETITELJA
Medljikovac spasio pčelarsku sezonu u kojoj je bagrem podbacio
Zameteni putevi po središnjoj Hrvatskoj omeli su neke od izlagača pčelarske opreme iz unutrašnjosti da sudjeluju na 13. Danima meda u Pazinu. Kako su mnogi istarski pčelari od njih naručili opremu potrebnu za pripremu naredne sezone, mali se danak snježnim neprilikama u zemlji ipak osjetio i u Pazinu. Drugih smetnji nije bilo: lijepo vrijeme, iako prohladno, dovelo je u pazinsku gradsku sportsku dvoranu na 13. Dane meda čak desetak tisuća posjetitelja, kako procjenjuju organizatori, a od toga je 1.300 bilo djece u vrtićkim i školskim grupama. Pazinska je dvorana velika pa se gužva nije previše osjetila.
Medljikovac i medun
Vjerojatno je samo poznavateljima zapeo za uho jedan podatak izrečen na svečanoj dodjeli priznanja pčelarima za najbolje ocijenjene medove: pčelar Petar Banko dobio je zlatnu medalju za med od drače, jedini takav na ovogodišnjem i svim dosadašnjim sajmovima u Pazinu. Laici u dvorani najčešće su komentirali da su drača, bagrem i akacija isto, da su to sinonimi, ali očigledno nisu: kako nam je objašnjeno, u ovom kontekstu se dračom naziva sasvim druga biljka, više grmolikog i znatno nižeg rasta od bagrema, bodljikavija i izrazito žutih cvjetova. Za pčelare je najvažnije da drača cvjeta u lipnju, 15-ak dana nakon bagrema, tako da se med od te dvije biljke može sasvim jasno odijeliti, ali njegov ga proizvođač ipak nije deklarirao kao med od drače. Tek je prilikom laboratorijske peludne analize na zagrebačkom Agronomskom fakultetu utvrđeno da u medu Petra Banka prevladava pelud biljke koju stručnjaci zovu drača, pa se eto takvim stjecajem okolnosti prvi put u povijesti pazinskih Dana meda pojavio i med od drače, nedvojbeno dobar jer, uz 13 medljikovaca, to je jedina druga vrsta meda nagrađena zlatnom medaljom.
Još su jednu dilemu iz pčelarske terminologije laici imali prilike razbistriti na ovom sajmu. Naime, ako smo dosad mislili da su medljikovac i medun također sinonimi i da oba znače med od nektara lisnih ušiju koji pčele sakupljaju u šumama, i tu se varamo iako su mišljenja podijeljena. Kako su uz istarske pčelare na sajmu izlagali i pčelari s riječkog područja, poglavito Gorskog kotara, ispostavilo se da Gorani koriste naziv medljikovac za crnogorični šumski med, a medun za bjelogorični, a kako u Istri taj med dolazi pretežno iz bjelogoričnih šuma, Gorani će reći da mi u Istri imamo medun, a oni u Gorskom kotaru medljikovac. U pčelarskom žargonu neki te nazive razlikuju, neki ih poistovjećuju, a kako je komisija za ocjenjivanje prihvatila za istarski bjelogorični šumski med naziv medljikovac a ne medun, ovu dilemu smatrajmo još nerazriješenom.
Rakotule oaza bagrema
Na posebnom štandu za kušanje ponuđeni su najbolje ocijenjeni medovi, a među njima i šampionski medljikovac Zdenka Drmešića, od kojeg smo dobili i priču kako je nastao taj šampionski med. On se samostalno pčelarstvom bavi od 2004., ali godinama prije učio je od iskusnog rovinjskog pčelara Mate Jurčevića. Počeo je sa svega dvije košnice, danas ih ima 40-ak od čega dio seli, a ljubav prema pčelarstvu prenio je i na kćer Anu Baričević koja živi u Vranji. Tako Zdenko Drmešić dio svojih pčela napasa u Režancima gdje živi, a dio kod kćeri u Vranji podno Učke. Upravo ga je kćer uvjerila da oboje daju med na ocjenjivanje, on medljikovac, a ona cvjetni. Naposljetku, njega je zapao maksimalan broj bodova i šampionski naslov, a nju srebrna medalja.
Iz svog pčelinjaka Drmešić dobiva med od bagrema i kadulje te livadni med i medljikovac. Kako bagrem posljednjih godina slabo rodi, pa tako i kod njega, medljikovac postaje sve popularniji, a jako je koristan za zdravlje, kaže nam ovaj pčelar. Na pitanje što za njega znači veliko priznanje koje je osvojio, odgovara: "To je vrhunac koji se doživljava samo jednom u životu, svakom bih poželio da to postigne, pogotovo mladim pčelarima koji imaju od koga steći znanje". Kako je njegov medljikovac dobio maksimalan broj bodova, to znači da je riječ o apsolutno čistom sortnom medu bez ikakvih primjesa, a velika je rijetkost da se u prirodi steknu upravo takve okolnosti.
Manjak bagremovog meda, najpopularnijeg među potrošačima, koji se i ove sezone osjeća kako kod Drmešića tako i kod većine drugih istarskih pčelara nije pogodio Antona Kramara, pčelara iz Rakotula, na čijem štandu zatječemo jednako veliku hrpu bagremovog meda kao i drugih vrsta. I ranijih je godina bilo tako: dok je bagrem u drugim dijelovima Istre sasvim podbacio, Rakotule su izgleda bile oaza u kojoj je bagrem normalno cvjetao i pčele su ga iskoristile kao i svake druge godine. Šetnjom kroz sajam lako je bilo vidjeti da bagremovog meda baš nema. Ako su ga neki pčelari i sačuvali baš za Dane meda, brzo su ga rasprodali.
Prerađevine i mješavine
Predsjednik pčelarske udruge Lipa Ranko Anđelini jako je zadovoljan uspjehom ovogodišnjih Dana meda, usprkos nasljeđu minule pčelarske sezone u kojoj je urod bagremovog meda podbacio čak 60 posto, ali je sezonu spasio medljikovac koji je u svim dijelovima Istre ispao jako kvalitetan. I stručna predavanja su, ukazuje Anđelini, bila jako dobro posjećena, čak se u nedostatku stolica i stajalo, jer su odabrane teme očigledno bile zanimljive, od proizvodnje matica koje u Istri još nema, do metoda zaštite od bolesti smanjenjem uporabe kemijskih i većim korištenjem prirodnih zaštitnih sredstava. Ponudu na štandovima istarskih pčelara Anđelini također smatra znakom napretka, podsjećajući da su godine trebale proći dok većina pčelara nije osvijestila važnost ambalaže za plasman proizvoda, a sada se pak osnovna ponuda meda dopunjuje raznim prerađevinama i mješavinama kao novim proizvodima. (Davor ŠIŠOVIĆ)
