Cisterne/šterne građene od 16. do 18. st. važan su oblikovni element, često se nalaze u središtu komunalnih trgova ili uz važnije građevine, te ograđene balustradom i s posebno oblikovanom krunom

Gradnja šterni bila je nužan uvjet za preživljavanje, osobito u zapadnoj i jugoistočnoj Istri. Cisterne u antici pratile su svaku naseobinu, bilo u urbanim središtima (Pula, Poreč, Plomin, Nezakcij), ladanjskim vilama (Veli Brijun, Zorna, Barbariga, Valbandon, Dragonera, Vižula) ili u selima kolonista. Rimljani su gradili cisterne za prikupljanje kišnice čak i kada su se mogli koristiti izvorima žive vode, što je zorni primjer antička vila na rtu Zorna u porečkoj Plavoj Laguni. Tijekom srednjeg vijeka nisu se bitno mijenjali oblici ni način gradnje cisterni, premda su se, zbog zapuštanja vodovodne mreže, gradile zajedničke cisterne za blokove zgrada ili pojedinačne za veće komplekse (kašteli, palače, samostani).

Dva naselja s toponimom šterna

Cisterne građene od 16. do 18. st. važan su oblikovni element, te se počesto nalaze u središtu komunalnih trgova ili uz važnije građevine (Višnjan, Svetvinčenat); često su ograđene balustradom i s posebno oblikovanom krunom (Umag, Buzet), tek pokatkad s udvojenom krunom (Vižinada). Poseban su slučaj cisterne u Raklju, koje su izgrađene izvan naselja, s izrazito velikim priljevnim površinama.

Dva su naselja u Istri koja u svom nazivu imaju riječ šterna: Sv. Ivan od Šterne (San Giovanni della Cisterna) na Poreštini i Šterna na Grožnjanštini. Za naselje Sv. Ivan od Šterne, Villa Cisterna u općini Višnjan, nekadašnji posjed obitelji Scampicchio, Petronio navodi da mu ime potječe od velike cisterne koja još uvijek postoji u blizini crkve Sv. Ivana Krstitelja. Crkva i groblje nalaze se na ostacima prapovijesne građevina s vodospremom, šternom. Obitelj Polesini izgradila je u tom naselju lijepu i veliku vilu u paladijanskom slogu. U naselju Šterna, u Općini Grožnjan, kraj župne crkve Sv. Mihovila Arkanđela (podignuta 1750., nadomjestila drevnu S. Michaelis in Nemore), teče izdašan izvor vode. Toponim Šterna potječe upravo od nepresušnog izvora koji ovdje napaja šest jaraka u dolini sjeverno od crkve. U starini je Šterna poznata kao Grožnjanska Cisterna, kada je pripadala Grožnjanu. Kada je riječ o toponimu, spomenimo da se jedna uvala u baljanskom priobalju naziva Uvala cisterna, prema antičkoj rimskoj cisterni u blizini autokampa San Polo.

Velika cisterna u gradu na brdu

Ispod Andrea Antico trga u Motovunu, gradu na brdu, postoji velika cisterna koja je naselju davala vodu putem dva bunarska grla: bunar na sjevernom dijelu trga te bunar ispod kaštela. Na bunaru sa sjevernog dijela trga, iz 15. st., ističe se grb grada Motovuna s pet tornjeva i lavom Sv. Marka. Bunar koji se nalazi ispod kaštela predstavlja najstarije bunarsko grlo Motovuna koje potječe iz 14. st. Taj bunar je važan jer sadrži najstariji prikaz grada na brdu koji je tada imao samo jedan pojas zidina i jednu kulu.

Velika šterna u Buzetu, koja zauzima gotovo čitavu površinu malog trga, izgrađena je 1789. godine u doba kapetana Marc' Antonija Trevisana, na mjestu starije, za čiju je izgradnju 1561. godine odobrio mletački senat. Gradnja je trajala godinu dana.

Cisterna je sagrađena u baroknom slogu i jedan je od najljepših i najraskošnijih primjera gradskih cisterni u Istri. Nije nastala isključivo kao funkcionalni objekt za sakupljanje i čuvanje vode, već i kao mjesto odmora, razgovora i okupljanja stanovnika. Gradnju su vodili grof Marcello Agapito, markiz Hiacinto Gravisi i kapetan Georgij Furlancchio, a brigu o njenom održavanju preuzeo je grof Francesco Alessandro Bocchina IV. Grad Buzet ima i Malu šternu, koja se obnavljala od 1517. do 1522. godine. Šterna je ponovno obnovljena u renesansnom stilu 1563. godine zaslugom kapetana Daniela Badoera. Ta je obnova vezana uz renesansnu preobrazbu tvrđave. Vješti klesar je na prednjoj strani kvadratnog grla bunara isklesao izvanredan reljef lava s inicijalima kapetana i godinama obnove.

Battistellova šterna u Vižinadi

Šterna u Vižinadi jedan je od najznačajnijih spomenika toga tipa u Istri. Ističe se veličinom i stilskom besprijekornošću venecijanskog klasicizma, te izvedbom u lokalnom kamenu vapnencu. Autor je rovinjski arhitekt Simeone Battistella (umro 1800.). Šterna u Vižinadi sagrađena je 1782. godine. Već je Ivan Kukuljević Sakcinski primijetio da je Battistella sustavno vodio brigu o urbanim sklopovima gdje je komponirao svoje arhitekture. To je posebno došlo do izražaja u Piranu, gdje su za izgrađenu cisternu i uređenje trga građani podigli arhitektu natpis zahvale. Studirao je u Padovi na zasadama velikana, poput Andre Palladia i Baldassara Longhene. Ti su utjecaji vidljivi na šterni u Vižinadi, koji je formirao mali trg nasuprot velikom pred župnom crkvom Sv. Jeronima. Nad dva kamena bunara, pokrivena metalnim poklopcima, nalaze se jedinstvene željezne arabeske, zanimljivi barokni radovi domaćih majstora kovača. Unutrašnjost cisterne podijeljena je stupovima u tri lađe. Voda se s okolnih krovova zgrada uz stupove vodila do filtriranja na uglovima, te se kroz unutrašnje konzole taložila u objektu. Lavlje glave s obiju strana dvokrakog stubišta služile su za ispuštanje viška vode.

Šterna predstavlja jednu od znamenitosti mjesta na kojoj se niz manifestacija, među ostalim, susret pjesnika Verši na šterni, te gastro manifestacija Slatka Istra. U susjednom Višnjanu, u središtu prostranog trga, koji je s tri strane zaokružen građevinama, smještena je šterna kojoj je na grlu uklesana godina 1842. Nekoliko desetljeća ranije, 1808. godine, podignuta je komunalna šterna na središnjem trgu u Svetvinčentu, koji je okružen župnom crkvom, kaštelom i nizom renesansnih kuća. Šterna je izgrađena prilozima puka. Spominje se da Svetvinčenat ima petnaestak šterni, od toga tri su javne, a ostale u privatnom vlasništvu. Kamena javna gradska cisterna na trgu u Sv. Lovreču Pazenatičkom ukrašena je grbovima obitelji Contarini i Zulian, te likom sv. Lovre, zaštitnika mjesta. U unutrašnjosti kule Funtanela još je jedno kameno grlo cisterne iz 1331. godine, ukrašeno grbom porodice Soranzo. To nije obična cisterna - radi se o prirodnom izvoru vode.

Rovinjci po pitku vodu do Rijeke

Opskrba vodom u Rovinju i njegovoj okolici bio je veliki problem, kao i u večini ostalih gradova i naselja u Istri. Mlečani su kanili izgraditi veliku gradsku šternu, ali projekt nije ostvaren zbog neimaštine. Marko Jelenić u svom doktorskom radu (2018.) nabraja da je u gradu bilo osam javnih šterni: Saline, Fasana, Piolari, Polari, Baraj, Cuvi, S. Lorenzo, i Palude. Najbolje održavana cisterna bila je ona obitelji Califfi. Privatnih cisterni bilo je više od dvije stotine; njihovi su vlasnici vodu prodavali. Voda koje se izvlačila iz gradskih bunara ovisila je o plimi i oseki i znala je biti poprilično slana. Tek će 1828. godine biti pronađen izvor slatke vode u blizini grada, koji će gradu omogućiti sigurnost u opskrbi pitkom vodom. Kada bi bunari presušili, ljudi su grabili vodu s nezdravih lokava, kojih je u gradu i po poljima bilo petnaestak. Česte šuše i ispražnjeni bunari nagnali su gradske vlasti da 1817. godine tijekom ljetnih mjeseci vodu traže izvan grada, čak u Rijeku. U vrijeme izrazite suše gradske vlasti izdavale su vlasnicima stoke naredbu da svaki dan donose vodu i pune šternu franjevačkog samostana, kojom se nisu služili samo redovnici.

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam