Tradicionalni krijes u Paldigiji kraj Kaštela je i ove godine okupio brojne mještane iz okolnih sela. Ove je godine krijes posvećen Marinu Vocciju rođenom u Kaldaniji 1950. godine, a koji je preminuo u prosincu 2017. godine u Trstu.

Paljenje krijesa je započelo oko 22 sata kada se smračilo, a sve se odvijalo pod budnim okom bujskih policajaca i vatrogasaca iz bujskog DVD-a koji su provjeravali područje radi mogućeg širenja vatre. Pogotovo što je i bez vatre temperatura bila oko 30 stupnjeva, a sve popraćeno sušom, je idealna kombinacija za požar. Mještani su za sve organizirali friške sardele, vino i pivo, a za najmlađe sokove. Uz sardele i vino moglo se čuti pjevanje klape Castrum veneris i zvukovi instrumenta grupe sa maškara. Sve u svemu bio je jedan odličan trenutak da se mještani sastanu uz vatru, popiju i pojedu nešto zajedno. Figurativno rečeno uz vatru, budući da je približavanje vatri na tridesetak metara bilo nemoguće. Organizirano je i sređeno mjesto za parkiranje vozila, i to pored ograđenog dijela sa magarcima i ovcama, što je uveseljavalo djecu. Za svakog ponešto.

Podsjetimo tko je Marino Vocci, odakle dolazi, što je napravio i zašto su mediji iz tri države pisali o njemu. Vocci je bio novinar, publicist, kulturni gastronomski promotor, ekolog, političar rođen u Kaldaniji 24. ožujka 1950. godine, a umro je 12. prosinca 2017. godine u Trstu. Sa samo četiri godine je zajedno s obitelji, kao ezul, preselio u Opčine na tršćanskom Krasu. Završio je Tehničku školu "Alessandro Volta" u Trstu, potom je nekoliko godina studirao književnost na tršćanskom Sveučilištu, ali nije diplomirao. Početkom 1970-ih radi kao vodič u tršćanskom muzeju Rižarna sv. Sabe, podučava talijanski i povijest u školama, a od 1977. do 1997. radi u tršćanskom Laboratorio di Biologia Marina, kojega je bio jedan od osnivača. Od prosinca 1997. do ostavke u ožujku 2002. bio je načelnik općine Duino-Aurisina u kojoj je realizirao više razvojnih projekata na području ruralnog turizma, kulture, očuvanja baštine i ekologije. Potom do 2012. radi u Tršćanskim znanstvenim muzejima baveći se vanjskim odnosima u organizaciji priredbi, potom i kulturnim aktivnostima Muzeja mora. Napisao je brojne radove, knjige i organizirao manifestacije. Iako je iz Istre otišao u poratnom egzodusu ostao je vezan uz rodni kraj doprinoseći valorizaciji i promociji Bujštine, pomažući kroz humanitarne akcije u Domovinskom ratu, a 2002. proglašen je počasnim građaninom Buja.

Povezane vijesti

• Tamara Obrovac na Kaštelu promovirala novi album
• Pula: Otvoren centar "Herman Potočnik Noordung"
• Kaštel: Ukrao stolove i klupe