Po završetku obnove tisućljetnog kaštela, u koparskom društvu, u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem "Augustin Vivoda" Buzet i uz podršku Ministarstva kulture Republike Slovenije, zbog epidemioloških mjera odlučili su se na njegov online obilazak
Članovi Histrie kod Petrapilose u studenom 2017. godine (Arhiva)
Virtualni obilazak tisućljetnog kaštela Petrapilosa, smještenog na 119 metara nadmorske visine, na litici iznad rječice Bračane, jedne od pritoka rijeke Mirne, premijerno je, u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem "Augustin Vivoda" Buzet, organiziran u produkciji Humanističkog društva Histria iz Kopra, i uz podršku Ministarstva kulture Republike Slovenije.
Tisućljetni kaštel povijesna je poveznica dva susjedna grada Buzeta i Kopra, zbratimljena pune 33 godine pa tako i buzetskog Učilišta i Katedre Čakavskog sabora Buzet i Humanističkog društva Histria Kopar, udruge koja djeluje na području Slovenije, Italije i Hrvatske i kojoj je glavni cilj istraživanje zavičajne istarske povijesti u svim vidovima njezine multietničke kulture.
Članovi Histrie kao i obrtničke asocijacije koparskog područja, u suorganizaciji Katedre Čakavskog sabora Buzet i Območno- obrtno podjetniške zbornice Kopar, pod stručnim su vodstvom konzervatorice Nataše Nefat, više stručne savjetnice u Konzervatorskom odjelu Pula, i Matije Nežića iz buzetskog Učilišta, 2017. godine osobno obišli tisućljetni kaštel Petrapilosa, a u ovoj su se godini, po završetku njegove sanacije, zbog epidemioloških mjera odlučili na online obilazak. U virtualnom obilasku, Nežić je istaknuo najvažnije povijesne činjenice o kaštelu dok su se na ekranu izmjenjivale vedute i snimci kaštela.
Vlasnikom kaštela stoljećima je bila koparska plemićka obitelj Gravisi, što ukazuje i na jednu kulturološku vezu Istre. Castrum Petrapillosae dodijeljen je 1440. godine Nicoli Gravisiju u "vječni feud" koji se sastojao od 12 sela. Gravisijevi su uživali prava nad tim područjem sve do ukidanja feudalnog sustava, 1867. godine. Kaštel je izgorio početkom 17. stoljeća i premda nije obnovljen, život u njemu nastavio se do kraja 18. stoljeća. Posljednja je u uporabi ostala crkvica sv. Marije Magdalene u kojoj je zadnja služba održana 1793. godine.
Od četiri loze Gravisijevih, dvije su imale sjedište u Kopru, a dvije na buzetskom području gdje su, kaže Nežić bile prisutne sve do početka 20. stoljeća.
Kaštel Petrapilosa bio je u fokusu dva europska projekta. Prije trinaest godina u izdanju Univerze na Primorskem, Znanstveno-raziskovalnoga središča Koper, Založbe Annales, Zgodovinskog društva za južno Primorsko, objavljena je i knjiga "Petrapilosa" autora Darka Darovca, jednog od najistaknutijih slovenskih povjesničara, kao dio slovensko-hrvatskog Interreg projekta "Heart of Istria - Srce Istre" kojeg su vodili Primorsko sveučilište i Istarska županija uz sudjelovanje općina Koper, Izola, Piran i Buzet. Trojezična (slovenski, talijanski, hrvatski) knjiga "Petrapilosa", iscrpna je povijesna studija kaštela smještenog nekoliko kilometara zapadno od Buzeta. Ponovljeno izdanje upotpunjeno je radovima Tatjane Bradare (Arheološko istraživanje u Kostelu Petrapilosa 2005.), Ondine Krnjak (Crkva sv. Marije Magdalene i tragovi zidnih slikarija) i Darka Komše (Glagoljski grafiti iz Sv. Marije Magdalene, Petrapilosa).
Zajednički cilj projekta "Heart of Istria", financiranog iz Programa za susjedstvo Slovenija, Mađarska, Hrvatska 2004.-2006. INTERREG IIIA, bio je razvoj prekograničnih turističkih itinerara kroz urbana i ruralna područja slovenske i hrvatske Istre te znanstvena valorizacija kulturnih resursa i destinacija.
Cjelovita rekonstrukcija utvrde dovršena je ove godine i to u sklopu EU projekta KulTERRA - Revitalizacija istarskih kaštela Morosini-Grimani i Petrapilosa, koji se s 85 posto sufinancirao sredstvima Europske unije iz Operativnog programa konkurentnost i kohezija 2014.-2020, a vodeći partner bila je Općina Svetvinčenat. Projekt je trajao od 1. prosinca 2016. do 1. srpnja 2020. godine.