Za kvalifikacije, nije važno samo dobro jahati i proći stazu u određenom vremenskom periodu ili biti precizan s kopljem. Gleda se puno više od toga, praktički vas se ocjenjuje i kao osobu, promatra se kako se ponašate i kakav ste član svoje zajednice cijelu godinu. Zaista bismo mogli reći da se traži viteštvo u natjecateljima, rekao je Milio Grabrović, dugogodišnji natjecatelj, vođa barbanskih konjanika i jučerašnji pobjednik Trke na viticu

Ovaj vikend na barbanštini ali i šire, u brojnim obiteljima vlada posebno, tiho, ali svečano ozračje. Nakon dvomjesečnih napornih treninga, jučer prijepodne je bilo vrijeme da se konjanici i psihički pripreme za utrku.

Nitko od 16 plasiranih natjecatelja nije mirovao, već su se posvetili timarenju svojih konja, a neki su ih i malo zagrijali laganim istrčavanjem. Čak i samim hranjenjem ili četkanjem konja, u tišini, uspostavlja se ta jedna nevidljiva veza između konja i jahača, osnažuje se spona koja je ključna za uspostavu povjerenja između njih, jer samo će to rezultirati dobrom suradnjom na natjecanjima na Gradišću.

Milio Grabrović već je 12 godina vođa barbanskih konjanika koji se svake godine natječu na prestižnom i cijenjenom natjecanju Trka na prstenac. Ovo mu je sad već 16. put da će se natjecati u Trci na viticu i Trci na prstenac, a ujedno je i prvi natjecatelj u obitelji Grabrović. No, Milio je odmalena bio fasciniran konjima i okružen društvom u kojem se uvijek govorilo o trci, sve dok jednog dana duboko u sebi nije osjetio poriv da se i on okuša u ovom viteškom natjecanju. Nakon što je nekoliko godina bio kopljonoša, prvi je put galopirao Gradišćem kada je imao 27 godina.

- Uglavnom smo svi mi natjecatelji prvi kontakt sa Trkom i konjima ostvarili upravo tako što smo bili kopljonoše. Tada pomalo počinjete i jahati, pripremati se, i čekate svoju priliku da osjetite da ste spremni i da se možete prijaviti na Trku. Natjecati se možete od 18. do 60. godine, ali mislim da nikad nismo imali natjecatelja mlađeg od 23 godine. Kada se prijavite za natjecanje, pravi, intenzivni treninzi počinju otprilike mjesec i pol prije Trke na prstenac i odvijaju se upravo na Gradišću, na trkalištu. Međutim, i van terena treba dosta raditi s konjem, jer nije to samo tako, dovedeš konja na Gradišće i juriš gore dole, to uopće za konja nije lako, pogotovo kad ga onako naglo, u galopu, zaustavljamo na cilju. Svaki konjanik individualno svaki dan radi sa svojim konjem na ranču ili u prirodi, a zatim jednom tjedno imamo treninge na Gradišću, i to pred časnim sudom. Oni nas promatraju cijelo vrijeme, jer za proći kvalifikacije, nije važno samo dobro jahati i proći stazu u određenom vremenskom periodu ili biti precizan s kopljem. Gleda se puno, puno više od toga, praktički vas se ocjenjuje i kao osobu i promatra se kako se ponašate i kakav ste član svoje zajednice cijelu godinu. Zaista bismo mogli reći da se traži viteštvo u natjecateljima, i neka, meni je jako drago da je to tako i da o tome hoćete li se plasirati na Trku ili ne odlučuje jako puno faktora koji se kumulativno zbrajaju. Time se izbjegavaju one možda nepoštene situacije da netko, na primjer, samo dođe na kvalifikacije jedan dan i potrefi se da je baš taj dan na Gradišću imao sreće, a netko tko je bio sto puta bolji jahač i delao je i trudio se cilo lito, baš taj dan ni ima sreće i onda se ne uspije plasirati na Trku. Mislim da je ovako sto puta bolje, da nas se ocjenjuje i kroz našu društvenu angažiranost, i kroz svih 10 treninga, istaknuo je Grabrović.

Do lani je Grabrović kod kuće imao svog konja, Angela, koji je bio na paši, mažen i pažen godinu dana, a zatim bi se par mjeseci prije trke počeo ozbiljnije pripremati. S tim je konjem Grabrović nastupao čak 12 godina, sve dok Angel nije postao prestar za trke.

Povezane vijesti

• DALIBOR PAUS: Konjanici nose Trku i po tome nikad nije bila mlađa
• Trka na prstenac zaštićena kulturna baština
• Ovogodišnja će Trka na prstenac biti jedna od kvalitetnijih