Katolički blagdan Svijećnica ima dugu tradiciju i tijekom stoljeća, sve do naših dana, mijenjao je ime: u Jeruzalemu je to blagdan četrdesetice nakon Božica, u Carigradu se slavio kao Sretenje, potom se blagdan širi kao Gospino Očišćenje i konačno Prikazanje Gospodnje

U nedjelju, 2. veljače, obilježen je blagdan Svijećnice, nekada blagdan Prikazanja Isusa u Hramu, sada blagdan Očišćenja Marijina, Purifikacija, koji ima vrlo stare korijene unutar kršćanske tradicije. Nastao je kao spomen na židovski običaj po kojem je Marija 40 dana nakon poroda s djetetom krenula u hram po blagoslov, ali i zamjena za poganske običaje purifikacije na kraju godine, koja je u starom Rimu završavala u veljači.

Evanđelist Luka o prikazanju u hramu

Jedino evanđelist Luka opisuje ovaj židovski običaj, zakonsku obvezu obrezanja i prikazanja prvorođenog sina u jeruzalemskom hramu: "Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije začeća. Kad se zatim po Mojsijevu zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu - da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića".

Blagdan se slavio u Jeruzalemu u 4. st. kao Quadragesima de Epiphania (Božićna četrdesetica), u Carigradu je u 6. st. uveden pod imenom Susret, Sretenje - susret, sretanje u Hramu, a u Rimu pod nazivom Dan sv. Šimuna. Idućih stoljeća širio se pod nazivom Očišćenje BDM, da bi se u naše vrijeme preimenovao u blagdan Prikazanja Gospodnjeg.

U ovome se blagdanu, Svijećnici, sjedinjuju i slave tri svetopisamske zgode opisane u Evanđelju po Luki: očišćenje Marijino, prikazanje Isusovo i susret sa Šimunom. A je li blagdan više Marijin ili Isusov, jedan je teolog ustvrdio: Svijećnica je finale Božića u kojem se Majka ne može rastati od Djeteta pa se zajedno slave. Spada u božićni ciklus, blagdan je završetak božićnog vremena. Prvi kršćani htjeli su svečano završiti blagdan Isusova rođenja pa su odabrali zgodu kada je Isus doveden i prikazan u jeruzalemskom hramu prema odredbama Mojsijeva zakona. Blagdan je postao jedan od dvanaest većih Gospodinovih blagdana, napose od vremena cara Justinijana koji ga je ukazom 542. godine učinio zapovjednim blagdanom.

Neki povjesničari religije vjeruju da je kršćanski blagdan Svijećnica uveden, između ostalog, da bi zamijenio tzv. luperkalije, koje je rimski Senat ukinuo na poticaj pape Gelazija I. u 5. st. i uveden novi koji se slavi 2. veljače, točno 40 dana nakon Božića.

Duhovno čišćenje Vječnoga grada

Stanovnici starog Rima su u vremenu od 15. do 18. veljače slavili božanstvo Fauna, nazivan i Lupercus, zaštitnik stada od vukova (lat. lupum arcere: odvraćati vuka). Slavlje se odvijalo ispred pećine Luperkal na brežuljku Palatinu, gdje je, prema predaji, vučica podojila Romula i Rema. Prvotno je to bila pastirska svetkovina čišćenja stada, poslije žrtve i gozbe u kojoj su Luperci, ogrnuti jarećom kožom, obilazili oko Palatina i remenjem udarali prolaznike. Vjerovalo se da od njihova udarca nerotkinje postaju plodne.

Svrha ovog drevnog rimskog vjerskog praznika bila je duhovno očistiti grad, zaštititi ga od zlih duhova i donijeti plodnost i zdravlje. Kada se Rimom prošilo kršćanstvo, nastavilo se slaviti luperkalije, sada pod nazivom lucernario - Svijećnica. Senat ih je ukinuo jer je ocijenio da u njima ima previše poganskih elemenata.

Svijeće blagoslovljene na blagdan Svijećnice, slijedom pučke predaje, čuvaju kuću i ukućane od loših utjecaja, pale se kad su velika nevremena s molitvom da brže prođu i da pomorci i ribari sretno izađu iz oluja. U nekim krajevima uz more vjeruje se da vosak blagoslovljenih svijeća može pomoći da se pronađu utopljenici: vosak bačen u more zaustavlja se na mjestu gdje je tijelo unesrećenog.

Na blagdan Sv. Blaža, 3. veljače, koji se štuje kao zaštitnik grlobolje, uvriježen je običaj da se u svim crkvama obavlja blagoslov grla, dvjema ukriženim svijećama, koje su blagoslovljene na Svijećnice.

S obzirom da Svijećnica pada u prve dane veljače kada se dani počinju produžavati, uz nju su vezane i neke izreke koje imaju značaj dugoročne prognoze, toliko bitne za nekadašnju pretežno poljodjelsku kulturu. Ako je lijep dan na Svijećnicu, znači da je zimi kraj, a ako je kišno ili vjetrovito, pred nama je još nekoliko tjedana zime.

Crkve i umjetnička djela

U knjizi Istarske pučke izreke i pošalice, novinar i publicist Marko Bijažić, za mjesec Sičan piše: Sičan je drugi misec.

Ča sičan izvuče, sve to mraz potuče.

Sična se bucaju mački.

Kad se sična mačak na suncu smije, marča se u zapećku grije.

Sična lozu reži i štricke u snope veži.

U po velje, dobro zelje.

Sveta Marija Kandelora, z blagon fora.

Sveta Marija Kandelora, zima je fora.

Kada dojde Sv. Blaž, reče da je to laž.

Sveta Agata, z snigon blata.

Sveta Foška, z ledon rošta, ko ga ni ga učini, ko ga je, ga z prešlicon razbije.

Sveti Matija, led razbija.

Marijan Milevoj, novinar i publicist, u svom Rječniku labinke cakavice (od prošle godine labinjonska cakavica je zaštićeno nematerijalno dobro Republike Hrvatske), Gonan po nase, za Kaldeloru je piše: "Tada se u sela uz labinsku obalu, ali i druga pomorska mjesta, pjevalo: Sveta Marija Kandelora zima fora, Snih do mora, A zat njon gre Sveti Blož I govori da je se to lož".

U Istri, odnosno porečkoj i pulskoj biskupiji, niti jedna crkva ne nosi naslov Marijina Očišćenja ili Prikazanje Gospodnje, ali ima umjetničkih djela toga naslova; među njima je slika nepoznata autora u župnoj crkvi Sv. Jeronima u Vižinadi. Bogorodica kleči držeći objema rukama Dijete položeno na bijelu tkaninu. Na slici su Šimun, koji se zatekao u Hramu i u Isusu prepoznao Mesiju, te sv. Josip; na stolu je košara s dvije grlice. Svijećnjak sa sedam krakova obješen je u strop, a tmurnim hramskim interijerom dominiraju dva impozantna stupa.

Oltar u župnoj crkvi Sv. Jeronima u Vižinadi, na kojem se slika nalazila, podignut je između 1634. i 1639. godine. Ovo kvalitetno djelo, narisano pod utjecajem Palme Mlađeg, uradak je venecijanskog majstora s početka 17. ili kraja 16. st. (Izvor: Slikarska baština Istre).

Bogatstvo jezičnog izričaja

Svijećnica je blagdan Majke Božje, Svjetlo Marinje, Gospa Svijećna, Svitlomarinje, Svitiomarije, Svitnjica, Svisnica, Svetenje, Svešt'nica. Lat. candelaria, tal. candelora (od candela = svijeća). U starini se često govorilo Kandelora, čak Kalandora, a danas se sutrašnji blagdan u Istri i Dalmaciji još uvijek naziva Kandelora. Svijećnica je i Purifikacija, Purificatio B. V. Mariae. Svjetlo je od početaka u liturgijskoj upotrebi, ponajprije iz praktičnih razloga da razgrne tminu, a onda kao simbol Isusove prisutnosti - svjetla svijeta, luč svijeta. Liturgijsko svjetlo (svijeća, kandela, luč, lojanica, voštanica) mora biti od ulja i pčelinjeg voska.

Legenda o palačinkama

Uz papu Gelazija I. vezana je jedna predaja: u njegovo vrijeme u grad Rim slila se na Svijećnicu rijeka francuskih hodočasnika. Hodočasnika je bilo toliko da je ubrzo u gradu ponestalo kruha, te je papa naložio da se u vatikanske kuhinje donesu sva raspoloživa jaja i brašno, od kojih su umućene palačinke. Njihovo francusko ime "crèpes" je proizašlo iz latinskog "crispus". Palačinke su u Francusku tijekom srednjeg vijeka postale nezaobilaznim dijelom proslave Kandelore.

Ante Čelan Gaganić: BLAGO PUČKOG VREMENARA

Kalandora - pola žita, pola zime, pola hrane.

Na Svijećnicu pol zime se svršava, pa stoga neka još pol krme stoka ima.

Kalandora - zima ora, snig do mora, pola ića - pola pića.

Kalandora - pijandora.

Bog te čuva vedre Kalandore, a oblačna Jurjeva (23. IV.).

Kalandora vedra, dici se vide rebra (nerodna godina, bit će glad).

Ako je Svijećnica vedra, bit će duga zima.

Što burnija Svijećnica - to ljepše proljeće.

Ako je na Kalandoru lipo vrime, past će devet snigova, a ako bude oblačno, ni broja in se ne zna. Ako je na Kalandoru lipo vrime, do Jurjeva (23. IV.) će past dvanaest snigova.

Bolje je vuka u štali imati, nego se na suncu o Svijećnici grijati.

Ako je Svićnica zelena, Cvitnica će biti snižna.

Cvate li na Kalandoru, bit će o Cvitnoj nedilji mraza.

Kalandora muti do dna mora.

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam