ZANIMLJIVO pREDAVANJE
KAKO SE ŽIVJELO U ISTRI PRIJE ČETIRI I VIŠE STOLJEĆA? Vodnjan je bio poznat kao središte protestantizma i razvrata?
Objašnjavajući zašto je inkvizicija imala toliko puno posla u Vodnjanu, Joksimović je rekla da je Vodnjan, s okolnim selima, tada bio najveći grad u Istri sa 6.000 stanovnika, a što je bilo deset puta više od Pule koja je brojila svega 600 mještana. Protestantizam se u Vodnjanu širio iz austrijskog djela Istre, ali i od obitelj Grk koja se u Vodnjan doselila s Cipra
Veronski biskup Augustin Valier stigao je u Vodnjan početkom 1580. godine
Veronski biskup Augustin Valier, po papinskom nalogu, stigao je u Istru početkom 1580. Vodnjan je bio prvo mjesto koje je posjetio 9. siječnja, a već dan kasnije počinju brojna ispitivanja koja otkrivaju kako je to mjesto poznato kao značajno središte protestantizma i razvrata. Otkrila je to doktorica klasičnih znanosti, latinistica i tajnica Istarskog povijesnog društva dr. sc. Milena Joksimović na predavanju naslovljenom "Vodnjanski Melting Pot u XVI. stoljeću: stjecište naroda, kultura i vjeroispovijesti" održanom u petak u Vodnjanu.
Objašnjavajući zašto je inkvizicija imala toliko puno posla u Vodnjanu, Joksimović je rekla da je Vodnjan, s okolnim selima, tada bio najveći grad u Istri sa 6.000 stanovnika, a što je bilo deset puta više od Pule koja je brojila svega 600 mještana.
Predavanje je napunilo Vjenčanu salu u Vodnjanu
Što je o Vodnjanu otkrila inkvizicija predvođena papinskim biskupom? Da kanonik Beltramo Rota živi s više žena i nekoliko potomaka: djecom i unucima. S njime je živjela Marija iz Vodnjana zvana Kapunka, s kojom je imao sina koji je preminuo. Potom, živio je s dvije kćerke, Marijettom i Luciettom, koje je rodila pokojna Barbara iz Savičente te s kćerkom Gasparinom i sinom Pietrom te s njihovom majkom Slavenkom Katom. Zbog svega viđenog i nakon ispitivanja svjedoka, kanonik Beltramo Rota je u 68. godini života kažnjen s tri mjeseca zatvora, globom od 180 lira, godinu dana posta srijedom i petkom te moljenjem sedam pokajničkih psalama. Međutim, zatvorsku kaznu nije u cijelosti odslužio već je pušten u kućni pritvor zbog starosti i loših zatvorskih uvjeta. Ali, pritvor nije mogao biti u njegovoj kući.
Međutim, nije to sve što je inkvizicija otkrila o Roti. On je bio i duhovnik heretika te je nastavljeno njegovo ispitivanje sve do smrti, 1586. godine. Te godine umiru i brojne ostale značajne ličnosti uključene u istraživanje doktorice Joksimović.
Beltramo Rota tek je jedan u nizu Vodnjanaca koji se našao pod povećalom inkvizicije zbog načina života koji nije bio prihvatljiv u ondašnje vrijeme rimokatoličkoj crkvi, ali do dolaska papinskog biskupa nije bio na meti inkvizicije. Doktorica Joksimović otkrila je da je istu sudbinu doživio i Pasqualino Villico koji je kao kapelan u Fažani s Matteom imao blizance, a koji su u međuvremenu odrasli i osnovali svoje obitelji. On je bio i duhovnik "heretika" - odnosno protestant.
Predavačica i autorica knjige dr. sc. Milena Joksimović
Kako je stroga inkvizicija na to reagirala? Lišila ga je prava slušanja ispovijedi te je kažnjen gotovo identično kao i Beltramo Rota. Pasquino Fabris, vodnjanski kanonik imao je dvije kćeri s Paskvom iz Vodnjana. Vodnjanskom župniku Giacomu Cineou, osim veza sa ženama, inkvizicija je otkrila da je neuk te da ne poznaje osnove crkvene teorije i prakse. Naime, nije postio, radio je tijekom blagdana, pregazio je hostiju koja mu je ispala tijekom procesije te nagovarao članove obitelji pokojnog biskupa Mattea Barbabiance da spale zapise o postupcima protiv vodnjanskih protestanata.
Doktorica Joksimović je otkrila da je Cineo priznao inkviziciji da je bio vezi s Janjom Kranjicom koja je rodila mrtvo dijete te sama umrla na porodu. No, porekao je optužbe da je bio u vezi s Janjinom sestrom Jelenom koja je rodila kćer koja je brzo umrla. Inkvizicija ga je kaznila brojnim mjerama, kao i ostale, ali i dodatno time da je lišen župe i dušobrižničke službe.
Istraga doktorice Joksimović nije se svela samo na istraživanje okrivljenika, već i propitkivanje tko je toliko bio upućen u sve te vodnjanske grijehe da ih je raskrinkao inkviziciji. Bio je to Damiano Damiani koji je imao nevjerojatan život.
On dolazi u sukob s vodnjanskim župnikom Paolom Paolijem i svećenikom Giacomom Cineaom (župnik nakon Paolijeve smrti) jer jedu meso za vrijeme posta. On se kao mladi svećenik sablaznio nam time i napustio Vodnjan. Damiano Damiani se u spisima inkvizicije spominje kao svjedok i predstavnik inkvizicije, ali i kao predstavnik pokojnog biskupa Barbabiance. Što je kasnije bilo s njime? Doktorica Joksimović je otkrila da je bio kanonik u vrijeme posjeta papinskog biskupa, a kasnije je postao viceplovan te vodnjanski župnik i biskupijski kancelar.
Vodnjanska prezimena iz 16. stoljeća obuhvaćena istraživanjem
Milena Joksimović je, istražujući ovaj nepoznati dio vodnjanske povijesti, rekla da se u Apostolskom arhivu (vatikanski čistopis) ništa ne spominje o "vodnjanskim grijesima" te da je istraživanje provela analizirajući zapisnike Mletačke inkvizicije i Biskupski arhiv (veronski izvornik).
- U njima sam našla da je presuđena bar jedna smrtna kazna i da je tim povodom utopljen u venecijskoj laguni Vodnjanac Andrea Grk, a u njegovom uhićenju i odvođenju u Veneciju ključnu ulogu je odigrao poznati rašporski kapelan Gabriele Emo, rekla je Joksimović. Dodajmo tome da je Emo ušao u pulsku povijest jer se usprotivio naumu Velikog senata Mletačke Republike da se demontira pulski Amfiteatar i kamen po kamen preveze u Veneciju.
Povjesničarka je nadalje pojasnila da je Andrea Grk bio član zanimljive obitelji koja se doselila sa Cipra u Vodnjan gdje su imali postolarsku radnju, a koja je u to doba imala visok društveni položaj jer su njihove žene znale čitati, dok to nisu znali ni mnogi vodnjanski starosjedioci.
- Protestantizam se u Vodnjanu širio iz austrijskog djela Istre, ali i od obitelj Grk koja je bili najznačajnije žarište vodnjanskog protestantizma te prijateljevala s obiteljima crkvenih vjerodostojnika koji su kasnije optuženi za herezu. Iako se Andrea javno odrekao hereze, on je svejedno osuđen na smrtnu kaznu jer je nakon odlaska biskupa po papinskom nalogu navodno pozivao na ubojstvo pulskog biskupa te nakon njegove smrti tražio da se spale brojni dokazi. Ostali članovi obitelj Grk spasili su se. Marco se odrekao luteranskih uvjerenja u vodnjanskoj crkvi 1583. Francesco-Checco također se javno odrekao uvjerenja, ali je osuđen na doživotno kućni pritvor, iznijela je Joksimović.
Istražila je i zanimljivosti u vezi vodnjanske obitelji Cineo.
- Berto je imao knjigu o protestantizmu koju je čuvao ispod kamena i čitao je mještanima, a Andrea-Andriolo u svom je vrtu čitao Bibliju na narodnom jeziku te ju čuvao zakopanu u zemlji. Oboje su se odrekli svojih uvjerenja pred inkvizicijom, iznijela je Joksimović.
Predavanje je održano u okviru programa "Upoznajmo Vodnjan". Organizatori su Grad Vodnjan, Istarsko povijesno društvo, Knjižnica Vodnjan i Pučko otvoreno učilište.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
