KORONAVIRUS U STARAČKIM DOMOVIMA
KAKO SE ISTRA BRINE ZA STARIJE SUGRAĐANE Hrelja: Gradski domovi za starije u Umagu, Poreču i Buzetu imaju švicarski standard
Imamo neke društvene domove koji nisu u mreži državne skrbi – u Poreču, Umagu i Buzetu domovi nisu privatni, nego su gradski, ali po uvjetima funkcioniraju kao da su privatni i dobivaju subvencije iz gradskih proračuna. Gradovi tu podmeću leđa i svaka im čast, poštuju se svi standardi i domovi koji su na teret gradovima takvi su da se pazi na svaki detalj, kaže Silvano Hrelja, HSU-ov saborski zastupnik
Stanje u staračkim domovima nije dobro i treba ga što prije promijeniti, čulo se ovih dana u saborskoj raspravi na Markovu trgu nakon što se korona virus proširio u nekoliko domova za starije osobe u tri županije. Korona kriza ponovno je upozorila na nesređen sustav državne skrbi i nadzora nad domovima za starije i često nepokretne ili slabo pokretne osobe o čemu se počelo naveliko govoriti još nakon fatalnog požara u privatnom domu u Hrvatskom Zagorju u siječnju ove godine.
„Opravdano tvrdim kako je sustav zapušten i nije unapređivan već dugo. Nema odgovarajuće kontrole u sustavu staračkih domova, bez obzira radi li se o državnim, županijskim, privatnim ili obiteljskim domovima,” naglašava Silvano Hrelja, predsjednik i saborski zastupnik Hrvatske stranke umirovljenika.
„Činjenica koju svi znamo je da su korona zarazi najpodložnije upravo starije osobe čija je koncentracija, naravno, u staračkim domovima. Tamo gdje se najmanje očekivalo, imali smo proboje koronavirusa, u staračkim domovima u Dalmaciji, Podravini i Zagrebu. To govori o zapuštenosti sustava i da se ne vodi dovoljno računa o kvaliteti usluge. Pokazalo se da je realna ocjena o lošem stanju u domovima čiji djelatnici kažu kako uopće nisu bili pripremljeni za novonastalu situaciju bez obzira radi li se o privatnim ili društvenim domovima. To se odnosi na dio zemlje jer za tako rizičnu skupinu nemamo jednake standarde u svim djelovima Hrvatske,” objašnjava Hrelja.
Stariji od prosjeka
Prema dostupnim statističkim podacima, u Hrvatskoj živi oko osamsto tisuća, odnosno oko devetnaest posto osoba starijih od 65 godina, po čemu je naše stanovništvo starije od prosjeka Europske unije. Trend starenja stanovništva nije novost – statističari ga bilježe već gotovo 70 godina – ali ga ne prati odgovarajuća skrb za starije i izgradnja domova za život starije populacije.
U zemlji postoje županijski domovi za starije i nemoćne, njih 45, te tri državna doma i u njima je smještaj pronašlo oko jedanaest tisuća građana. Privatnih i obiteljskih domova je oko 150 i tamo je smješteno oko šest tisuća osoba. Prema nekim procjenama, na smještaj u domove čeka oko 70 tisuća osoba, ali to je brojka koja se ipak, kaže Silvano Hrelja, treba uzeti s rezervom.
„Točno je da postoji veliki broj zahtjeva za smještaj u domove, ali neki ljudi su se istodobno prijavili u više domova i čekaju mjesto. Tako da je realni broj vjerojatno nešto manji”, kaže Hrelja.
U državnom proračunu za 2020. godinu stoji kako će se tijekom godine za potrebe državnih i županijskih domova potrošiti 178 milijuna. Najviše novca dobiva Splitsko-dalmatinska županija - 23 milijuna kuna, Istarska županija - 18 milijuna, Osječko-baranjska županija - 17,5 milijuna i Grad Zagreb - 16 milijuna kuna.
„Što se Istre tiče, imamo standard domova koji skoro kao u Švicarskoj. Imamo neke društvene domove koji nisu u mreži državne skrbi – u Poreču, Umagu i Buzetu domovi nisu privatni, nego su gradski, ali po uvjetima funkcioniraju kao da su privatni i dobivaju subvencije iz gradskih proračuna. Gradovi tu podmeću leđa i svaka im čast, poštuju se svi standardi i domovi koji su na teret gradovima takvi su da se pazi na svaki detalj,” opisuje Hrelja stanje u djelu istarskih staračkih domova.
Privatni i obiteljski domovi kojih je u cijeloj Hrvatskoj oko 150 pokrivaju se mjesečnim uplatama korisnika ili njihovih obitelji. Dobar dio njih ne sufinancira država i nisu u mreži državne skrbi dok je dio obiteljskih domova dio sustava socijalne skrbi i podložni su inspekcijskim nadzorima. Dio privatnih domova prihvaća i štićenike kojima država subvencionira smještaj.
„Nadzor domova zadatak je Vlade i ministarstva i neka ne pričaju kako nisu nadležni jer nadležnost ministarstva mora postojati ako su oni ti koji rade zakone. A rade zakone za ukupnu socijalnu skrb, bez obzira bila ona institucionalna ili izvaninstitucionalna. Nema prebacivanja odgovornosti na županije, općine ili privatnike. U uređenoj državi takav se osjetljivi sustav mora držati pod kontrolom,” tvrdi predsjednik HSU-a.
Njegova stranka neće predlagati Hrvatskom saboru zakonske promjene u tom polju, nego će pričekati izmjene i dopune Zakona o socijalnoj skrbi.
Tragedije
„Zakon nije dovoljno jasan i pitanje nadzora nije dobro uređeno. Pitanje standarda i odstupanja od standarda nije dobro riješeno, a zbog nedostatka institucija palijativne skrbi dešavaju se tragedije poput one u Andrijaševcima. Zadatak osnovnog zdravstvenog osiguranja kojeg plaćamo cijeli život kroz prinose za zdravstveno je da se država pobrine za starije građane”, objašnjava Hrelja.
U redovitom izviješću o starenju stanovništva Europska komisija (EK) ustvrdila je kako Hrvatska nema potrebnu strategiju za dugotrajnu skrb te da se za te potrebe odvaja manje od jedan posto BDP-a. Prema EK, samo 3,6 posto stanovništva može pronaći smještaj u staračkim domovima. Podaci iz istraživanja Marijane Bađun iz Instituta za javne financije ukazuju na velike socijalne razlike i porazne podatke koji se odnose na rokove smještaja u domovima.
U državnim domovima na smještaj se čeka minimalno deset godina i košta između 1.600 i 4.000 kuna, dok je prosječna cijena u privatnim domovima 6.000 kuna. Istraživanje je pokazalo da samo petina štićenika u privatnim domovima može platiti smještaj, dok je u državnim domovima takvih 45 posto.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
