Ova će godina biti jedna od najturbulentnijih. Prvo smo imali neobično blagu zimu, potom, čak do sredine travnja hladne noći i jutarnji mraz. Na to se nadovezala neuobičajeno duga marčanska bura i nezapamćena proljetna suša. Mitska maslina se odupirala i takvim ekstremima, počela je ranije cvjetati, ali je zbog suše cvat dugo potrajao, pa su ga zahvatili i pljuskovi s jakim jugom. Skupilo se sve ono što maslini u cvatnji ne odgovara

Ova će godina biti jedna od najturbulentnijih za istarske maslinare i voćare. Prvo smo imali neobično blagu zimu, potom, čak do sredine travnja hladne noći i jutarnji mraz. Na to se nadovezala neuobičajeno duga marčanska bura i nezapamćena proljetna suša. Mitska maslina se odupirala i takvim ekstremima, počela je ranije cvjetati, ali je zbog suše cvat dugo potrajao, pa su ga zahvatili i pljuskovi sa jakim jugom. Skupilo se sve ono što maslini u cvatnji ne odgovara, a što je nakon svega ostalo na stablima razgledali smo sa Koradom Sergovićem, jednim od prvih proizvođača ekološkog ekstra djevičanskog maslinovog ulja u Istri.

„Jedino što je išlo u prilog starim sortama maslina, posebno osjetljivoj buži, da u cvatnji nisu bile visoke temperature, kao prošle godine, pa nisu izgarali cvjetni grozdići. Urod će biti manji od očekivanog prema obilnom cvatu, a zbog blage zime biti će puno štetnika, pa su već vidljive štete koje čini maslinin moljac. Srećom, ja ne živim samo od ovoga posla, inače bih ovu godinu mogao prekrižiti. Budući da će, zbog korone i turizma, biti i otežan plasman ulja, maslinare očekuje neizvjesna godina“, kaže Korado Sergović, financijski i poslovni konzultant iz Rovinja. 

Sergović potječe iz građanska obitelji koja nije imala svoje zemlje niti ikakvu vezu sa poljoprivredom. Maslinarstvom se počeo baviti slučajno. U ratnoj 1992., kada su investicije stale, jedan mu je poslovni partner iz Rovinja za kompenzaciju duga ponudio hektar šume u brdu Varave, nadomak južnih padina Limskog kanala. Bila je to win – win situacija, ili uzeti ponuđeno ili čekati neizvjesnu naplatu duga.

„Kada sam se popeo na Varave u gustoj šumi sam primijetio stara debla maslina koje su se naprosto gušile, pa su im se grane u potrazi za sunčevom svjetlom izdužile do vrhova krošanja okolnih stabala. Vidjevši pogled s Varava na Rovinj nisam se dvoumio. Znao sam da će to biti moj bijeg sa strasnog posla u prirodu i svojevrsni ispušni ventil“, veli Sergović.

Uslijedilo je mukotrpno krčenje šume i vađenje panjeva bagerom. Budući da tada nije bilo malčera valjalo je i kamenje ukloniti bagerom. U vremenu kada su zbog rata plaće padale, a ostajalo se i bez posla, susjedi su vidjeli prigodu te mu ponudili otkup okolnih parcela. Tako se Sergović sa početnog jednog hektara proširio na 10 hektara. Uz obnovu starih maslina sadio je i nove, pa sad ima 2300 stabala, a kaže da ga masline i zemlja dalje vuku, pa za sadnju priprema još dva hektara.

„Gotovo su sve stare masline bile buže, tek je nešto bilo rošinjole i karbonace, vjerojatno kao oprašivača. Prilikom nove sadnje obratio sam se starim Rovinjcima. Svaki mi je od njih rekao, buža i rošinjola preživjele su najoštrije zime na ovim prostorima, 1929. i 1956., pa se tu nema što razmišljati. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća nije se govorilo o introduciranim sortama. Mlađi maslinari su mi preporučili više rošinjole, otpornije na bolesti kao što je na primjer paunovo oko i istarske bjelice, koja prva cvate, pa izbjegne visoke temperature. Tako sam došao do optimalnog omjera, pa svaka od ovih sorti zaprema trećinu mojih maslinika. Buža je najosjetljivija, plodići su ostali samo na vrhovima, pa ću od nje ove godine imati malo ulja, a kao i uobičajeno spašavati će me rošinjola i bjelica, koje imaju konstantni urod. I ove će godine profitirati maslinari koji gaje introducirane talijanske sorte leccino i pendolino, koje su osjetljive na hladnoću, ali im visoke temperature ne smetaju. Uz to otporne su prema vegetativnim bolestima, pa nažalost sve više uzimaju prostor našim autohtonim sortama, posebno buži“, kaže Sergović.

Dodaje kako se klima promijenila, maslinari imaju velike troškove uzgoja, pa im nitko ne može zamjeriti što napuštaju domaće sorte jer bi bili u minusu, a ovo je uz ljubav ipak posao u kojem treba vratiti velike uložene investicije. Ipak, naglašava da smo svjetski poznati po buži i rošinjoli, čije ulje ima nenadmašiva organoleptička svojstva. „Zbog malo veće zarade sigurno neću mijenjati sortiment, posebno zbog toga što certificirana ekološki proizvedena ulja postižu višu cijenu na tržištu, posebno u izvozu“ objašnjava Sergović pokazujući nam najstarije buže nadomak vrha Varava. .

Budući da bez vode nema ozbiljne poljoprivrede, a Sergović je nakon maslinika posadio i nasad badema, planira i uređenje ekološkog vrta, u podnožju Varava na 70 metara nadmorske visine našao je vodu na dubini od 120 metara. Prije uporabe hladna voda se iz bušotine, da bi se aklimatizirala, odlaže u betonski bazen. Zemlja koja se izvadila za gradnju bazena i strojarnice sa pumpama nasuta je u rupe za sadnju novih, a njome su se dohranile i stare masline. Time je na škrtoj zemlji omogućena gnojidbu stajskim gnojem i orijentiranje prema ekološkoj proizvodnji.

„Samo sam prve godine, dok nisam na brdo doveo zemlju, masline prihranjivao umjetnim gnojivima. Kasnije sam prešao na stajsko gnojivo s obližnje farme Haber. Prva saznanja o ekološkoj i biodinamičkoj proizvodnji u Rovinju smo dobivali od agronoma Marinka Pavlovića Makija. Kad je riječ o oplemenjivanju tla najviše sam naučio od Rina Šurana, promicatelja i provoditelja biodinamičke poljoprivrede, kojemu sam pomagao organizirati naš prvi tečaj za senzorne analitičare maslinova ulja, koji su vodili stručnjaci iz talijanske regije Marche. Šuran mi je pomogao oko priprema humusa kojim kvalitetno prihranjujem masline. Nakon mene u sličnu ja avanturu krenulo još nekoliko kolega tako da u Rovinju imamo zdravu jezgru proizvođača ekološkog ekstra djevičanskog maslinova ulja.“ kaže Sergović pokazujući nam dva dugačka humka u kojima se sto kubika stajskog gnojiva pretvara u humus za jesensku gnojidbu.

Smjesa se priprema tako da se u gnojivo dodaje kamena prašina, nusprodukt meljave kamena vapnenca, prirodnog kalcijeva karbonata. Još je važniji sastojak zeolit, mineral vulkanskog podrijetla, bogat silicijem, poznat je po tome što na sebe veže štetne tvari iz tla i na taj način štiti biljke. Isto tako veže hranjive tvari iz gnojiva, a zbog velikog upijajućeg svojstva, postupnim otpuštanjem, osigurava biljkama redovitu opskrbu hranom tijekom cijele sezone. Tako nastala smjesa škropi sa pet biodinamičkih pripravaka i valerijane. Na takav način dobiva se humus obogaćen mineralima i prirodnim bio stimulatorima. Postavljena u humke smjesa se pokriva osušenim sijenom i zemljom, a nakon šest mjeseci, još bolje godinu dana, dobiva se rastresiti humus koji u sebi ima sve sastojke koji maslini trebaju u jednogodišnjoj reprodukciji.

„U sustavu ekološke proizvodnje, koju prate ovlašteni certifikatori, sam od 2010. godine. Da bi se dobilo certifikat u masliniku ne smije biti tragova nedozvoljenih sredstava. Moja maslinarska godina počinje odmah nakon berbe, kada masline prskam modrom galicom, polažem i pofrezam humus. Budući da mi je maslinik zaklonjen od bure, okrenut prema jugozapadu, sa rezidbom počinjem već u veljači. Nakon rezidbe, uz berbu jednog od stresova za stabla, masline opet prskam modrom galicom, koja pomaže zacjeljivanju rezova. Kada se zametnu cvjetovi, da bi pospješio oplodnju prskam sa mineralom borom“ kaže Sergović i objašnjava da se zaštita može provoditi samo sa sredstvima koja su certificirana za ekološku proizvodnje.

„Za suzbijanje prvog i najvećeg štetnika maslininog moljca ove sam godine na preporuku savjetnika odabrao pripravak butorat. Maslinova muha odbija se špricanjem jedne nerodne grane po stablu dozvoljenim sredstvima, a to je trenutno samo succes bait. Berbu započinjem krajem rujna kada su plodovi šareni. Ovo je najobuhvatniji posao u maslinarstvu, pa za berbu treba puno ruku. Na zahtjevnom strmom terenu Varava masline beremo dva tjedna i svake večeri prerađujemo u renomiranoj uljari obitelji Grubić u Balama“ kaže Korado Sergović.

„Najviše ulja prodajem preko svojih poslovnih partnera u Italiji, Austriji i Njemačkoj. Dio pod brandom Varave završava u maloprodaji, a dio prodajemo na kućnom pragu. Zbog osiguranih kanala prodaje malo se takmičim, a kontrolu kvalitete i organoleptičke osobine provjeravaju mi prijatelji, senzorni analitičari panela naše udruge Agrorovinja. među ekološki proizvedenim maslinovim uljima mala je razlika u kvaliteti, pa sam se jednom, na moje iznenađenje, na Vinistri našao na vrhu ocijenjenih ulja sa poznatim Duiliom Belićem, što mi je pokazalo da sam na dobrom putu. Nekoliko godina sudjelovao sam na zagrebačkom Festivalu maslina i na izložbama ekoloških proizvođača hrane“ zaključuje Sergović, jedan od rijetkih maslinara koji na pamet ne zna gdje je i kada izlagao svoja ulja, a odaje dojam i kao da mu to nije bitno.

Povezane vijesti

• Otišao je čovjek najzaslužniji što je boćanje postalo najmasovniji sport na području Poreča