Krajem 1935. godine ekonomske su sankcije nametnute od strane međunarodne organizacije Liga naroda bazirane u Ženevi kao odgovor na agresiju koju je Kraljevina Italija pod diktaturom Benita Mussolinija pokrenula protiv Etiopije, suverene afričke države. Taj je međunarodni akt, pod lobiranjem Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva, koincidirao s razdobljem relativnog neuspjeha u talijanskim ofenzivama u Istočnoj Africi.

Nametanje ekonomskih sankcija Italiji od strane Lige naroda kao odgovor na fašističku agresiju na Etiopiju dana 18. novembra 1935. bila je u tadašnjoj talijanskoj Provinciji Istri popraćena improviziranom propagandnom kampanjom koja je talijansku državu prezentirala kao žrtvom koja traži pomoć od strane svih njezinih stanovnika. Lokalni režimski tisak, s glavnim osvrtom na provincijsko sjedište, Pulu, korišten je radi promocije ideja austeriteta (štednje), materijalne pomoći domovini, nacionalnih i lokalnih produkata i demonizacije sankcionističkih država.

Inicijative

Različite patriotske organizacije pokrenule su vlastite inicijative kako bi dale publicitet "pomoći Naciji". Primjerice, tadašnje novine pišu o donacijama medalja osvojenih na natjecanjima od strane nogometnog kluba "Grion" iz Pule, ili od strane veslačkog kluba "Libertas" iz Kopra i drugih. Na ulicama Pule bila su organizirana i tzv. "Kola otpora", u koja su ljudi mogli donositi svoj otpadni metal. Tim su kolima upravljali fašisti, a zvučnim signalom iz trube najavljivali su prolazak ulicama. Bilo je i drugih bizarnih vijesti o tobožnjim spontanim odlukama mjera štednje. Primjerice, navodno su učenici Gimnazije od svoga ravnatelja bili zatražili da se do kraja tekuće školske godine ukine grijanje učionica. Novine su obilovale propagandom, primjerice frazama kao: "Briga me (me ne frego) za engleski viski, čaj, lule i francuske parfeme, sapune i šešire. Obveza svakog građanina je kupovati samo i ekskluzivno nacionalne proizvode".

Natpis u tadašnjim novinama: "Tko kupuje proizvode iz sankcionističkih država izdajnik je vlastite domovine"

Propaganda je kulminirala javnim ritualnim događajem 18. prosinca 1935., kada su žene simbolički predale svoje vjenčano prstenje domovini. Taj je događaj bio specifično pripremljen da simulira glavni događaj u Rimu, ali je uključivao lokalne elemente, kao što je bilo sudjelovanje rodbine lokalnih ratnih ili fašističkih heroja. U parku pored katedrale u Puli (loši vremenski uvjeti spriječili su korištenje Foruma) zapaljene su baklje i postavljena urna za skupljanje zlata (uglavnom verica) koje je uslijedilo nakon mise, ali i stol na kojemu se dijelila ceduljica koja će kasnijeg datuma donatorima omogućiti preuzimanje čeličnog prstena. Ceremonija je imala svoj redoslijed: prve su svoj akt izvršila majke dvaju lokalnih "mučenika", Giovannija Griona i Alfreda Sasseka.

Inauguracija

Prva godišnjica nametanja sankcija obilježena je inauguracijom ploča s protu-sankcionističkim sloganom u svim talijanskim provincijama. Zbog svoje totalitarne prirode, fašistički je režim nastojao da se njegova politika i akti promatraju u svim dijelovima države bez izuzetka i što je uniformnije moguće. Generalno se, među povjesničarima, smatra da su sankcije (koje, doduše, nisu pogodile uvoz energenata) imale malog utjecaja na svakodnevni život stanovništva i dodatno dale vjetar u leđa autarkičnome gospodarstvu.

Ploča u Savičenti

Po svim talijanskim općinama postavljena je ploča s antisankcionističkim natpisom: "18. studenoga 1935., u sjećanje na opsadu. Neka ostane upamćena velika nepravda prema Italiji kojoj svi kontinenti zahvaljuju civilizaciju". Ovaj primjerak, oštećen nakon pada fašizma, nalazi se unutar zidina kaštela Morosini-Grimani u Savičenti

Povezane vijesti

• Priča o jednoj od mnogih nestalih Pula: ZABORAVLJENA ČETVRT SV. POLIKARPA
• CIVILNI HIDROAVIONSKI PROMET U PULI Prije 88 godina: Od Pule do Venecije avionom za 50 minuta
• Pulski aerodrom bio je važna točka lovačke avijacije u najzapadnijem dijelu protuzračne obrane Jugoslavije. BIO JE I ŠTIT TITOVE REZIDENCIJE NA BRIONIMA