RAZGOVOR

ISTRA I STOLJEĆE HRVATSKOG OTPORA FAŠIZMU Dr. Renato Matić, sociolog: Jedino mjesto gdje se otpor prema fašizmu dogodio spontano, prije pojave fašističke države, je - Istra!

Jedino je u Istri, kao jedinom mjestu gdje se puna dva desetljeća ustrajalo u otporu nasuprot organiziranom nasilju i fašističkoj državi, unatoč nezainteresiranim promatračima, sačuvan mikroprostor slobode. Tako ona postaje jezgra i ishodište globalnog otpora

| Autor: Marcello ROSANDA
Ulazak u Pulu jedinica narodnooslobodilačke vojske početkom svibnja 1945. godine

Ulazak u Pulu jedinica narodnooslobodilačke vojske početkom svibnja 1945. godine


"Jedino mjesto na globalnoj mapi gdje se otpor prema fašizmu dogadio spontano, prije pojave fašističke države, prije otvorenog rata i izravne prijetnje opstanku čovječanstva, je - Istra", poručio je profesor i doktor znanosti Renato Matić na predavanju pod nazivom "Istra i stoljeće hrvatskog otpora fašizmu" u organizaciji pazinskog Državnog arhiva. U izlaganju se uglavnom bazirao na znanstvenom projektu "Stoljeće europskog antifašizma - Istra između lokalnog i globalnog" koji su on i kolega Milan Radošević osmislili i pokrenuli još 2015. godine, a koji je do sada do sada iznjedrio 25 različitih javnih događanja, od javnih predavanja, okruglih stolova, predstavljanja knjiga, projekcija filmova i povijesnih izložbi. Inače, cjeloviti rad bi sljedeće godine trebao ugledati svijetlo dana.

Aktivna suradnja desetak znanstvenika, povjesničara, sociologa, filozofa i isto toliko vanjskih suradnika otvorila je mnoge neistražene teme, neke od kojih su "Fašizam kao ekstremni eurocentrizam", "Istrani u etiopskom ratu" i "Istarska emigracija u Novom Sadu između dva svjetska rata". Njihovim je trudom podignuta i mrežna stranica s digitalnim repozitorijem svjedočanstava preživjelih logoraša iz Istre u Drugom svjetskom ratu i poraću, između ostaloga i svjedočanstvo poznanice Anne Frank, kao i do tada nepoznat popis Istrana stradalih u logorima.

Istraživanje arhivskoga gradiva u talijanskim, slovenskim i hrvatskim arhivima, među kojima i Državni arhiv u Pazinu, donijelo je do novih spoznaja o samim počecima fašističkoga nasilja u Istri, počevši od 1920. godine.

Prirodni neprijatelji

Taj je dugogodišnji rad prerastao u ideju da bi trebalo objaviti znanstvenu knjigu koja bi sačinjavala povijesnu analizu početaka hrvatskog otpora fašizmu, te potom aktualizaciju teme kroz sociološku interpretaciju.

"Polazišta za razmišljanje o samoj pojavi fašizma sežu još od prije samog osnutka fašističkog pokreta. Iredentisti poput Attilia Tamara, Ruggera Timeusa, Francesca Giunta i drugih, u svojim spisima definiraju Hrvate i u širem smislu Slavene u Istri, na Kvarneru, Primorju i u Dalmaciji kao prirodne neprijatelje", pojašnjava Matić.

Barbari, krda svinja, potpuno moralno nevaljali, nesposobni za originalna djela, non umani (neljudi op.n.) i prijenosnici virusa. Jedino rješenje ih je fizički odstraniti. Sa Slavenima ne postoji izborna borba… Između dviju vojski, različitih rasa i jezika, koje se bore do uništenja, ne može biti polemike, samo su neke od otkrivenih opisa.

"Takve ideje potiču prva fašistička nasilja, a kao odgovor na nasilje rađa se antifašistički otpor koji je, na početku, bio vrlo heterogenog karaktera. Gruba podjela mogla bi se svesti na socijaliste ili komuniste i narodnjake, pripadnike hrvatskog nacionalnog pokreta", kaže Matić i otkriva da su, u tom smislu, rekonstruirane četiri neuralgične točke za razumijevanje geneze fašizma i posljedično otpora fašizma u Istri - Vodnjanska bitka 16. siječnja 1920., Krvavi Prvi maj 1920., spaljivanje Narodnog doma 14. srpnja 1920., te dolazak Mussolinija u Pulu 21. rujna 1920. godine.

"U vrijeme Vodnjanske bitke nije još postojao organizirani Fascio, a radilo se o pokušaju preuzimanja Radničkog doma od strane karabinjera i lokalnih aktivista. U tom su okršaju poginula tri antifašista i radnika. O Krvavom Prvom maju se također malo zna. Taj je dan odnio ček četiri mlade žrtve, a zanimljivo je da se kroz taj događaj prepoznaje istarski multikulturalni karakter otpora - sve su žrtve bile različitih narodnosti. Kasnije, u vrijeme osnutka prvog Fascia, članovi te organizacije proslavili su svoj osnutak spaljivanjem Narodnog doma. Još jedan događaj koji se tek usmeno prenosi iz različitih izvora jest prvi i jedini dolazak Mussolinija u Pulu 1920. godine. Tada je u kazalištu održao njemu svojstven govor protiv Slavena. Na izlazu, umjesto ovacija dobio je zvižduke i jednu pljusku", navodi Matić.

Kada govorimo o karakteru otpora fašističkom nasilju, nastavlja on, radi se o univerzalnom i prirodnom odgovoru na nasilje. To je jednostavno čovjekova iskonska potreba obrane života i slobode. U prirodi je to regulirano fizikalnim zakonima, a odnos sile i otpora ne ugrožava prirodnu ravnotežu. Međutim, u društvenim odnosima primjena sile postaje nasilje, a to znači da izravno ugrožava ne samo slobodu i slobodnu volju, već i samo pravo na postojanje. Zapravo je otpor nasilju izraz iskonske potrebe za slobodom, i to ne kao jedna od mogućnosti. Ako se želi preživjeti, to je jedini način opstanka.

Globalna prijetnja

"S druge strane, ljudi slobodnom voljom, osim otpora, mogu izabrati i pasivnost, popuštanje, okretanje glave ili bijeg. Tako se nasilju se tako otvara neograničen prostor u društvu i ono u konačnici postaje jedini i dominantan princip. Za razliku od prijašnjih oblika nasilja, koji iz niza razloga nisu imali globalni karakter, fašizam se pojavljuje kao istinska globalna prijetnja čovječanstvu. U tom smislu pojavljuju se različite teze o otporu fašizmu. Primjerice, otpor totalnom ili totalitarnom nasilju i sam može biti jedino totalan, odnosno mora imati globalan karakter i kao što reče Franz Neumann - mora se voditi sa oslobođenih područja, što je potvrđeno tek u razdoblju oružane pobjede saveznika", napominje Matić.

Nažalost, nastavlja on, od prvih nasilnih akcija koje fašizam provodi prema Hrvatima i ostalim Slavenima u Istri više od dva desetljeća otpor ne samo što nema globalni karakter, već izostaje čak i sama svijest o potrebi otpora. Naprotiv, pojavljuju se različiti oblici izbjegavanja otpora, od povlađivanja i popuštanja nasilniku, do otvorene suradnje ili sramotnih paktiranja kao što je zajednički zločin nad Poljskom.

"Sve to vrijeme, slobodarska svijest, te pravo na život i opstanak prikazuju se, pogotovo u medijima, kao drskost i provokacija od strane žrtve. Primjerice, da žrtva izaziva nasilje kojem je izložena. To se ne zbiva samo kroz propagandu samog nasilnika, već i iz 'prijateljskih' izvora. Takve kvalifikacije pomalo vremenom postaju normalno ponašanje i umjesto razumijevanja stvarnosti događa se ulagivanje pa i zadivljenost nasilnikom te prijezir prema žrtvi," kaže Matić.

"Malo po malo se promovira iluzija da nasilje neće eskalirati, da će se nasilnik smiriti i udobrovoljiti ograničenim osvajanjima. To je ipak samo uvijek ista tragična zabluda koja dopušta nesmetan razvoj zla do nezamislivih granica i užasa, kao što je Holokaust. Jedino je u Istri, kao jedinom mjestu gdje se puna dva desetljeća ustrajalo u otporu nasuprot organiziranom nasilju i fašističkoj državi, unatoč nezainteresiranim promatračima, sačuvan mikroprostor slobode. Tako ona postaje jezgra i ishodište globalnog otpora", ističe Matić.

Važnost i aktualnost

"Treba promisliti koja je, dakle, danas važnost i trajna aktualnost, čak stoljeće kasnije. Iskustvo nam govori da je fašizam samo vojno pobijeđen. Korijeni su u ekonomskom, političkom i kulturnom društvenom području ostali - netaknuti. Što se prvog tiče, dovoljno je pitati se koliko vrijedi ljudski život u odnosu na profit. Pametnom dosta. U političkom smislu korijeni su netaknuti jer nema te politike koja preže pred makijavelističkim princip, po kojem je uspješan političar onaj koji postiže svoje ciljeve neovisno o žrtvama. Kada je riječ o kulturi, koja bi trebala ostati čista i netaknuta, imamo bezbroj slučajeva u kojima se, kroz masovne medije i kulturnu industriju, afirmira ideja sile, snage, superheroja koji pobjeđuje, naravno, nasiljem", upozorava Matić.

Kako bilo, on zaključuje da nam znanstvena aktualizacija početaka otpora u Istri, stoljeće kasnije, osvješćuje istinu da ideja o slobodi i borba za slobodu nisu tek ljudsko pravo, darovano odozgor dobrom voljom gospodara.

"Ona je dužnost svakog čovjeka kao slobodnog, mislećeg i samosvjesnog bića. Ljudi u Istri trebaju biti ponosni što su imali nešto što nitko drugi nije imao", zaključio je Matić.

Tko je profesor Renato Matić?

Profesor i doktor znanosti Renato Matić rođen je u Vinkovcima. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirao je, magistrirao i doktorirao sociologiju. Zaposlen je u zvanju redovitog profesora na fakultetu Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, gdje je na odsjeku za sociologiju nositelj desetak kolegija.

Uz opću sociologiju, područje njegovog znanstvenog istraživanja i nastavničkog djelovanja jest sociologija kriminala i društvene devijantnosti, problemi nasilja i korupcije, te društveni uzroci predrasuda i diskriminacije, s naglaskom na devijantne pojave i probleme hrvatskog društva u razdoblju tranzicije.

Jedan je od osnivača i predavač na Šoa akademiji, član je hrvatskog sociološkog društva, strukovne udruge kriminalista te član predsjedništva karate kluba Tempo u Zagrebu. Sudionik je domovinskog rata i nositelj spomenice te vodi blog na kojem obrađuje aktualne teme iz društva i primjene sociologiju u svakodnevnom životu.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini