U DOBROM DRUŠTVU:
ISTARSKI PRŠUT, MASLINOVO ULJE I OVČJI SIR predstavljeni na sajmu u Varaždinu
(D. ŠIŠOVIĆ)
Za Istrane je uvijek zanimljivo kada na nekoj manifestaciji svoj pršut mogu uspoređivati s primjerice dalmatinskim ili kada se istarski med i maslinova ulja mogu uspoređivati s onima iz drugih regija. U tome je draž događaja kao što je varaždinski Sajam hrvatskih zaštićenih proizvoda
Na obljetnicu registracije prvog hrvatskog zaštićenog proizvoda na razini Europske unije, a bilo je to 14. travnja 2015. godine kada je Krčki pršut stekao europsku oznaku geografskog podrijetla, obilježava se Dan zaštićenih hrvatskih autohtonih proizvoda. Ovog je proljeća taj dan obilježen sajmom hrvatskih zaštićenih proizvoda u Varaždinu, a tom su prigodom zajedno s ostalim hrvatskim proizvodima predstavljeni i istarski pršut te ekstradjevičansko maslinovo ulje Istra koji već imaju europsku oznaku izvornosti, i istarski ovčji sir i istarski med za koje su postupci zaštite u tijeku.
Pršut prvi
Dosad je europskom oznakom izvornosti zaštićeno 12 hrvatskih proizvoda: prvi takav bio je istarski pršut, zatim neretvanska mandarina, ogulinski kiseli kupus, ekstradjevičansko maslinovo ulje Cres, krčko maslinovo ulje, korčulansko maslinovo ulje, šoltansko maslinovo ulje, paška janjetina, varaždinsko zelje, slavonski med, a posljednja dva proizvoda koja su nedavno dobila europsku oznaku izvornosti su ekstradjevičansko maslinovo ulje Istra i paška sol.
Europsku oznaku zemljopisnog podrijetla pak nosi deset proizvoda: krčki pršut, baranjski kulen, lički krumpir, drniški pršut, dalmatinski pršut, poljički soparnik, zagorski puran, slavonski kulen, međimursko meso z' tiblice i lička janjetina.
Da bi proizvod stekao europsku zaštitu najprije mora steći onu nacionalnu, pa tako treba reći da su od istarskih proizvoda najprije za nacionalnu a zatim za europsku zaštitu u tijeku postupci za istarski ovčji sir, istarski med i meso istarskog goveda za oznaku izvornosti te istarska kobasica za oznaku zemljopisnog podrijetla. Istarski pršut i maslinovo ulje jedini su hrvatski proizvodi koji imaju prekograničnu odnosno dvodržavnu, hrvatsko-slovensku zaštitu, budući da su po tradiciji to proizvodi koji su se proizvodili na jednak način i jednako zvali u hrvatskom i slovenskom dijelu Istre.
Na varaždinskom sajmu nisu bili zastupljeni svi hrvatski zaštićeni proizvodi, ali većina je ipak bila predstavljena, a osim što su ponuđeni posjetiteljima na kušanje i prodaju, u dvorištu palače Varaždinske županije u posebnom gourmet programu ponuđeni su zalogaji i kuhana jela u kojima su pojedini zaštićeni proizvodi iz različitih hrvatskih regija bili međusobno kombinirani. Bilo je zanimljivo kušati, primjerice, varaždinske sireve umotane u istarski pršut ili prelivene istarskim medom, a to je međuregionalno gastronomsko sljubljivanje rezultat i suorganizacije ovog sajma između Varaždinske i Istarske županije. Sajam su zajedno otvorili istarski župan Valter Flego i varaždinski župan Radimir Čačić uz državnog tajnika Ministarstva poljoprivrede Tugomira Majdaka.
Veća prodaja
Većina hrvatskih zaštićenih proizvoda okupljenih na jednom mjestu pokazuje izuzetni gastronomski i gospodarski potencijal. Kroz zaštićene proizvode najbolje se upoznaje određena regija ili država, a njihova je proizvodnja ili plasman za proizvođače mogućnost da zarade mnogo više nego što bi zaradili s proizvodom bez oznake. Tako je barem uobičajeno u zapadnoevropskim zemljama, u kojima je tradicija zaštite proizvoda mnogo dulja nego kod nas gdje smo još na početku. Sjetimo se samo jedne sitnice: kada kupimo sendvič na odmorištu uz neki talijanski autoput, s njegovog omota smiješit će nam se ponekad i tri europske oznake izvornosti: jedna za pršut, druga za sir, treća za pecivo. Trženje zaštićenim proizvodima u Europi je biznis, oni imaju veću cijenu nego isti proizvodi bez oznake i kupci ih radije kupuju nego proizvode bez oznake. Kad je u Hrvatskoj europsku oznaku izvornosti dobilo prvo maslinovo ulje, ono s otoka Cresa, u jednom lokalnom dućanu proveden je eksperiment. Na policu su jedne do drugih poslagane iste bočice istog ulja sa i bez otisnute oznake izvornosti, i u vrlo kratko vrijeme bočice s oznakom su rasprodane dok su one bez oznake ostale na polici.
Proizvodi ponuđeni na varaždinskom sajmu i način na koji su ponuđeni, otvara zanimljiva pitanja, ali nudi i zanimljive ideje. Primjerice, poljički soparnik je poveća okrugla pita s blitvom koja se reže na romboidne komade i nudi najčešće pečena isti dan. Kako poljički soparnik može postati proizvod koji će se pakirati u neku prikladnu ambalažu i prodavati zajedno s tramezinima na benzinskim crpkama? O tome će proizvođači morati razmisliti kada potražnja poraste, a zasad ga nude isključivo svježeg u ruku. S druge strane, međimursko meso z'tiblice je polupečeno svinjsko meso konzervirano u svinjskoj masti koje se po tradiciji držalo u manjim drvenim posudama odnosno tiblicama, slično kao što se kod nas u Istri kobasice čuvalo u masti pa su tako mogle potrajati i po godinu dana. Na varaždinskom je sajmu predstavljeno meso z'tiblice pakirano u plastične kantice, onakve u kojima se prodaje svinjska mast, što jest praktično, ali je, ruku na srce, neugledno. Ambalaža doduše ne čudi ako znamo da ga proizvodi jedna velika međimurska tvrtka, koja u svome asortimanu ima i zaštićeni dalmatinski pršut, pa je ta dva proizvoda i ponudila zajedno: sjever i jug Hrvatske na istome štandu.
Može i u Istri
Domaćini su se domislili kako na atraktivan način ponuditi varaždinsko zelje. Napravili su od njega krem-juhu, ukusnu toplu tekućinu u kojoj je kupus izblendan i servirali ga kao slani napitak, natačući ga iz lonca u plastične čaše tako da ga se moglo piti bez uporabe žlice. No, za zagorskoga purana jedini mogući oblik sajamskog predstavljanja je ponuditi ga u obliku pečene zagorske purice s mlincima, koji će također uskoro biti zaštićeni, bilo kao gulaš ili ragu uz njoke od heljdinog brašna u svojevrsnoj street-food varijanti.
Za Istrane je uvijek zanimljivo kada svoj pršut mogu uspoređivati s, primjerice, dalmatinskim, ili kada se istarski medovi i maslinova ulja mogu uspoređivati s onima iz drugih regija. U tome je draž događaja kao što je varaždinski Sajam hrvatskih zaštićenih proizvoda. Bilo bi svakako zanimljivo i korisno kada bi se u jednom od svojih budućih izdanja takav sajam dogodio i u Istri baš u vrijeme turističke sezone. Reakcije stranih turista na proizvode "s markicom" vjerojatno bi nam rekle mnogo više nego što jedni drugima ovdje govorimo o tome zašto je zaštita proizvoda dobra i kako se ona može isplatiti.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
