SERIJAL GLASA ISTRE (5)

ISTARSKA POLJOPRIVREDA JUČER, DANAS, SUTRA: Sandi Chiavalon objašnjava kako ta djelatnost može biti isplativa, ali samo ako se ispune određeni uvjeti

| Autor: Davor ŠIŠOVIĆ
(Milivoj MIJOŠEK)

(Milivoj MIJOŠEK)


Danas je slabo poznato da se nekoć u Istri uzgajao dudov svilac. Nije se baš proizvodila svila, ali su se masovno sadile murve, ljudi su sakupljali čahure i predavali ih u otkupne stanice kakve su, primjerice, postojale u Draguću i Livadama. Taj se sustav, utemeljen još u vrijeme carice Marije Terezije (i po njezinom dekretu, kao što je, primjerice, upravo ona naredila da se diljem gladne Carevine sadi krumpir) odavno raspao, ali kako je potrajao sve do vremena talijanske okupacije Istre, prijenosom priče s generacije na generaciju i ta se uspomena održala.

Jednako su se tako održale i uspomene na uzgoj duhana u Istri, jednu poveću derutnu zgradu u Svetom Petru u Šumi ljudi i danas pamte kao pogon za sušenje duhana, a rovinjska (danas kanfanarska) tvornica duhana opstala je mnogo duže nego uzgoj duhana u Istri koji je i zaslužan za njezino utemeljenje. Pamte tako ljudi i kako su se nekad davno na području Rovinjskog Sela uzgajale tada jako cijenjene artičoke, ali ni danas tome nema ni traga.

Bilo je diljem Istre i raznih poljoprivrednih avantura, primjerice s uzgojem kikirikija ili banana, možete i sami naslutiti koliko uspješnih, a neki i danas aktivni poljoprivrednici prisjetit će se kako je posljednjih desetljeća agitacijom raznih agenata i posrednika s vremena na vrijeme među lakovjernijima zavladala velika euforija za, kako se pričalo, brzo i izdašno isplativim uzgojem kalifornijih glista, krastavaca kornišona za kiseljenje, nojeva (za stotinu eura može se prodati jedno jedino nojevo jaje, govorilo se tada), puževa na otvorenom i u zatvorenom, i raznih drugih egzotičnih pojava. Danas u Istri nema, barem ne u razmjerima vrijednima spomena, ni duhana, ni dudovog svilca (iako su murve ostale), ni artičoka, ni plantaža kalifornijskih glista, ni kornišona, ni nojeva ni puževa, ali niti nekih mnogo prozaičnijih darova prirode i ljudskog rada, primjerice lješnjaka ili pitomog kestena.

Istra se kroz stoljeća mijenja i preoblikuje, a njezini kultivirani pejzaži odraz su aktualnog povijesnog trenutka. Danas Istru u poljoprivrednom smislu prepoznajemo po vinogradima i maslinicima. No, kroz povijest se više puta događalo da se vinogradi sijeku kako bi se oslobodio prostor za sadnju maslina, kao i da se maslinici krče da bi se mogle posaditi loze. Zato budimo svjesni da postoje samo dva osnovna motiva zbog kojih se naši ljudi bave poljoprivredom. Prvi, važniji, je zarada odnosno potreba da naši seljaci radom u poljoprivredi ostvaruju dovoljan prihod da mogu prehraniti sebe i svoju obitelj. Drugi, možda manje presudan, ali svakako nezaobilazan je - tradicija. Vjekovima njegovan način života stvorio je u Istri model autarkičnog poljoprivrednog gospodarstva koje je proizvodilo sve što potrebno za dom i obitelj, a kroz generacijski prijenos znanja i umijeća mlađi su naraštaji od starijih usvajali ne samo know-how nego i poseban sklop osjećaja, naklonosti i ljubavi prema toj tradiciji. Zato poljoprivreda u Istri nije izumrla nakon sveopće industrijalizacije u prvim desetljećima nakon Drugog svjetskog rata, i zato deseci tisuća tvorničkih radnika koji su nakon pretvorbe u novoj državi ostali bez posla nisu ostali u neimaštini već su se mogli vratiti na zemlju, koju su obrađivali i kroz to socijalističko doba blagostanja. Jedina suštinska promjena bila je dokidanje autarkičnosti odnosno samodostatnosti, jer je prije svega zbog povećanog kolanja gotovog novca (iz plaća poljoprivrednika zaposlenih u industriji) neke stvari postalo lakše kupiti nego proizvesti. Primjerice - brašno. Zato je danas u Istri gotovo nestala proizvodnja krušarskih žitarica; većina žitarica se danas u Istri uzgaja za stočnu, a ne za ljudsku ishranu.

Uz mnoge stvari iz prošlosti istarske poljoprivrede nama je danas neshvatljivo kada nam stariji ljudi pričaju kako nekoć, recimo u vrijeme njihova djetinjstva, neobrađene zemlje u Istri naprosto nije bilo. Sve je bilo obrađeno i njegovano do te mjere da se nije imalo gdje sakupiti suharke za potpalu vatre, pa su roditelji slali djecu da po rubovima šumaraka i po korunama čupaju mladice, koje bi doma sušili i njima "staknjivali oganj". Nije u to doba, pred recimo stotinjak godina, bilo baš jednostavno posaditi ni novi vinograd, a ljudi u sjevernoj Istri i danas će vam ispričati kako su u svojim njegovanim boškama nekoć sjekli kolce i redovito ih vozili na samanj u Vodnjan gdje su ih prodavali kao kolce za vinograd, u južnoj Istri nasušno potrebne jer se tamo najčešće umjesto kolaca koristila trstika.

Obitelj je nekada bila osnovna proizvodna jedinica u istarskoj poljoprivredi, a nakon raspada socijalističkih kombinata, nova je politika u novoj državi htjela da se takav ustroj obnovi. Za taj je pothvat odabrana forma OPG-a odnosno obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, iako je u minula dva desetljeća nekim proizvođačima bilo učinkovitije svoju proizvodnju registrirati kroz poljoprivredni obrt ili poduzeće. Njima tako očito odgovara, pa danas tako u Istri imamo oko 5.880 OPG-a, 212 poljoprivrednih obrta i 198 poljoprivrednih poduzeća. No, kako se za svaku od tih poslovnih oblika vode odvojene evidencije, iako se ponekad istom vrstom proizvodnje bave i OPG-ovi i obrti i poduzeća, teško je ili nemoguće zbrojiti i njihove potencijale i učinke njihove proizvodnje. Zato uzmimo jedan primjer.

Malo tko u Istri nije čuo za maslinovo ulje koje proizvodi OPG Chiavalon iz Vodnjana, kojeg vode braća Sandi i Tedi Chiavalon. Na pitanje zašto se uopće bavi poljoprivredom, koja mu je za to motivacija, i može li se od toga živjeti, Sandi Chiavalon odgovara: "Poljoprivreda je bila moja ljubav od malena, još dok sam kao dijete s nonićem odlazio u kampanju na malom traktoru Tomo Vinković. Nakon toga završio sam srednju poljoprivrednu školu u Poreču, te zatim Agronomski fakultet, tako da za mene u životu realno nije postojala druga opcija. Poljoprivreda mi je u krvi. Od poljoprivrede sam počeo živjeti još kao student, pa bi se po našem primjeru dalo zaključiti da se od poljoprivrede da živjeti. Radi se o proizvodnji na otvorenom gdje je vrlo nezahvalno raditi ikakve dugoročne prognoze, no pametnim promišljanjem, analizom tržišta, ciljanim ulaganjima i jasnom vizijom, poljoprivredna djelatnost sigurno može biti isplativa", kaže Chiavalon.

OPG Chiavalon u Vodnjanu trenutačno obrađuje 28 hektara maslinika s 8.000 stabala maslina, a plod masline otkupljuje i sa 20 hektara kooperantskih maslinika. Uz masline u svom užem zavičaju, Chiavaloni obrađuju još 185 hektara ratarskih površina u dolini rijeke Raše, gdje uzgajaju žitarice, krmno bilje, pomidore i lubenice. Do novaca za poljoprivredne strojeve dolazili su kandidiranjem na natječaje europskih fondova za ruralni razvoj, čime su značajno povećali svoju konkurentnost na tržištu. Trenutačno zapošljavaju osam djelatnika, a povrh toga imaju i sezonske zaposlenike u rezidbi, berbi i proljetnim radovima. "Naši zaposlenici su naš najvrjedniji resurs i praktički dio naše obitelji", ističe Sandi Chiavalon.

Glavni proizvod OPG-a Chiavalon je visokokvalitetno ekstradjevičansko maslinovo ulje koje je diljem svijeta zaslužilo brojne nagrade za kvalitetu, pa stoga ne čudi da se čak tri četvrtine proizvodnje maslinovog ulja izvozi u dvadesetak država s tendencijom stalnog rasta, dok se ostatak plasira kroz vlastitu kušaonicu i online shop, te kroz restorane i hotele. Za proizvode s njiva u dolini rijeke Raše glavni su im kupci proizvođači sjemena koji otkupljuju sjeme žitarica i krmnog bilja, te turističke tvrtke koje otkupljuju povrće. U vrijeme korona-krize, i OPG-u Chiavalon je, kao i mnogima drugima, prodaja gotovo potpuno stala, osim minornih količina putem on-line shopa, ali nikome od svojih zaposlenika nisu dali otkaz, jer posla je bilo: zemlju je trebalo obrađivati, sadnice odnjegovati, masline orezati, nagnojiti, zaštititi. Posla je mnogo, a nepoznanica u ovo krizno doba još više, ali braća Chiavalon ustrajući u svojim proizvodnjama kažu: "To je naš izbor i znat ćemo se nositi i s time".

Trenutačne teškoće nisu razlog da se ne gleda u budućnost: na OPG-u Chiavalon priprema se izgradnja nove uljare, uz skladišne prostore i prodavaonicu, što će im omogućiti da poslovanje koncentriraju na jednome mjestu, a pogotovo nova uljara za njih znači još jedan organizacijski i kvalitativni skok u proizvodnji koji će im otvoriti put, optimističan je Sandi Chiavalon, za dodatni rast i razvoj cijelog njihovog gospodarstva.

Sandi i Tedi Chiavalon su istarski poljoprivrednici budućnosti, ne samo kroz pokazatelje svoje proizvodnje, već i stavom prema poljoprivredi kao načinu života modernog mladog čovjeka u Istri. Takvih nažalost nema mnogo, podsjetimo da u Istri svega 15 OPG-a obrađuje više od 100 hektara zemlje, a 26 OPG-a obrađuje između 50 i 100 hektara, no ohrabruje podatak da skoro 400 OPG-a ima posjede veličine od 10 do 50 hektara: oni bi svakako mogli i više. Raspoložive zemlje danas ima, samo što nije najpraktičnije raspoređena, i nije ju uvijek jednostavno ponovno staviti u funkciju poljoprivredne proizvodnje.

Evo kako Sandi Chiavalon gleda u budućnost istarske poljoprivrede i koliko su kompleksna, ali i logična i iz osobnog iskustva izvučena njegova razmišljanja: "Istra zasigurno može proizvesti mnogo više nego što trenutno proizvodi, a ova kriza nam je pokazala da to i mora činiti i da je održiva poljoprivredna proizvodnja u Istri sigurno dugoročno isplativa. Osim samih proizvođača u to se trebaju uključiti prvenstveno kupci, koji trebaju stvarati potražnju za kvalitetnim domaćim proizvodima. To znači, kada se kupuje, da se razmišlja što, gdje i od koga se kupuje. U to ubrajam i turistički sektor koji predstavlja ogromni potencijal kao veliki generator potražnje i koji je u zadnjih nekoliko godina počeo mijenjati logiku nabave, te se sve više otvara domaćim proizvođačima. Ako imamo stabilnu domaću proizvodnju i jaku potražnju za domaćim proizvodima, distributeri i trgovci će se tome morati prilagoditi, te će postupno zamjenjivati uvozne artikle onim domaćima za kojima trenutačno jednostavno nema dovoljno potražnje. Kupac, bio on mali ili veliki, mora biti svjestan da svojim potrošačkim navikama oblikuje tržište, a samim time i proizvodnju određenih proizvoda".

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of