Postavimo hipotetsko pitanje: kada bi kojim slučajem došlo do pogoršanja pandemije koronavirusa ili neke druge još nepoznate boleštine pa bi se naša, kao i druge regije u okruženju, našla u uvjetima vrlo stroge karantene i prometno-trgovinske izolacije koja bi potrajala godinu dana ili duže, bi li Istra mogla samu sebe prehraniti? Odmah u početku nudimo hipotetski odgovor: ne bi, pomrli bismo od gladi, ali barem ne bismo bili žedni.

Za tematiziranje prehrambene samodostatnosti treba imati vjerodostojne podatke o proizvodnim resursima, o njihovoj iskorištenosti i o potrošnji poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Očekivalo bi se da stručnjaci i nadležne službe te podatke imaju u malom prstu i da u svakom trenutku mogu iznijeti aktualne i ažurne podatke o tome koliko jedemo, koliko proizvodimo i koliko bismo mogli proizvesti ukoliko jedemo više nego što proizvodimo. Nažalost, nije tako, takve sistematizirane i povezane podatke nema baš nitko. Ni županijske, ni državne, ni znanstvene institucije, a niti poslovni sektor. Sve što se može reći o istarskoj poljoprivredi temelji se na različitim podacima iz različitih godina, formiranih po različitim kriterijima, a ti su podaci parcijalni, nikad sveobuhvatni, i također nikad uzročno-posljedično povezani. Znam to jer sam ispitao i istražio sve raspoložive izvore.

Osnovni poljoprivredni resurs je naravno poljoprivredno zemljište, i logično pitanje za ovu temu bilo bi koliko u Istri ima poljoprivrednog zemljišta, koliko je od toga obrađeno (i pod kojim kulturama) a koliko neobrađeno, koliko je državnog, a koliko privatnog, i koliko je to zemljište produktivno, odnosno, koliku zaradu nosi. U nekim drugim zemljama, nažalost ne i u Hrvatskoj, uvedeni su sustavi digitalne evidencije cjelokupnih poljoprivrednih resursa i tekuće proizvodnje, a poljoprivrednici su obavezani da svaku aktivnost na zemljištu, od oranja, gnojidbe ili prskanja zaštitnim sredstvima do žetve i berbe i kasnije prerade ili prodaje proizvoda, dnevno preko mobitela unose u sustav, jer inače ne mogu dobiti poljoprivredne poticaje i "džaba su krečili". U takvim sustavima svi se ovi podaci doista mogu dobiti s nekoliko klikova kompjuterskim mišem. U nas nije tako, i tko zna kad će biti, ali ne gubimo nadu - za jesen ove godine, ukoliko korona-kriza popusti, najavljeno je provođenje novog popisa poljoprivrede, prvog nakon 2003. godine, kada će se, kao i prilikom popisa stanovništva, od kuće do kuće ručno popisivati svi poljoprivredni resursi u ovoj državi. Što će s tim podacima dalje biti, vidjet ćemo kad bude vrijeme. Do tada bez grižnje savjesti možemo ustvrditi da je istarskoj (i hrvatskoj) poljoprivredi u ovom trenutku najpotrebnija vjerodostojna evidencija svih raspoloživih poljoprivrednih resursa, a dok se to ne dogodi, nemamo drugog izbora do koristiti dostupne službene podatke različitih kvaliteta, izvora i namjena.

U Istri je za 2019. godinu tako prema Upisniku poljoprivrednih gospodarstava evidentirano 25.327 hektara obrađenog poljoprivrednog zemljišta, kojim upravlja ukupno 6.355 poljoprivrednih gospodarstava. Od ovog podatka bismo možda mogli s entuzijazmom krenuti u neka dalja razmatranja, ali treba znati da je u spomenutom Popisu poljoprivrede iz 2003. godine u Istri bio evidentiran 55.581 hektar poljoprivrednog zemljišta kojim je gospodarilo 13.534 poljoprivrednih kućanstava i 72 poslovna subjekta. Gdje je u zadnjih 17 godina nestalo više od polovice evidentiranog poljoprivrednog zemljišta i zašto je broj poljoprivrednih gospodarstava u tom razdoblju opao za više od polovice? Međutim, prava je istina još dalja i od ovih podataka, jer kako nam ukazuje Milan Oplanić, stručnjak za ekonomiku poljoprivrede iz porečkog Instituta za poljoprivredu i turizam, prema njegovim istraživanjima i iz ranijih razdoblja dostupnih podataka, 1970. godine u Istri je službeno bilo 174.000 hektara poljoprivrednog zemljišta; narednih desetljeća ta je brojka opadala, a 1996. godine službeno se govorilo o 167.000 hektara poljoprivrednog zemljišta u Istri. Spomenimo uzgred da je ukupna površina Istarske županije 281.488 hektara. Sada je doista prigoda da se zapitamo: gdje je od tada do danas nestalo čak 150.000 hektara poljoprivrednog zemljišta u Istri? Za ilustraciju to je površina koja odgovara veličini 200 tisuća velikih nogometnih igrališta.

Milan Oplanić smatra da to zemljište zapravo nije nestalo (odnosno, da se nije prenamijenilo, osim manjeg dijela uslijed izgradnje infrastrukture), već da se izgubilo u različitim metodologijama vođenja podataka i evidencija, jer se za zapušteno zemljište ne traže poticaji pa njega u službenim evidencijama niti nema. Prema njegovim izračunima i procjenama, u Istri raspoloživog poljoprivrednog zemljišta i danas ima oko 150.000 hektara, a te 1996. godine oko dvije trećine od te površine bilo je u privatnom vlasništvu dok je trećina bila državna. Podatak o tome kakav je danas omjer privatnog i državnog vlasništva nad ukupnom površinom poljoprivrednog zemljišta - ni Oplanić nije uspio pronaći.

Danas dakle možemo govoriti tek o 25.327 hektara poljoprivrednog zemljišta kao o proizvodnom resursu Istarske županije, a tolika je površina zapravo ona koja je upisana u sustav ARKOD, u kome proizvodno poljoprivredno zemljište mora biti evidentirano da bi vlasnik, odnosno, korisnik - proizvođač ostvario novčane poticaje od države ili pak od europskih zajedničkih poljoprivrednih fondova. Po kulturama, to se u 2019. godini prijavljeno poljoprivredno zemljište sastoji od 12.115 hektara oranica, 2.986 hektara livada, 2.381 hektar krških pašnjaka, 2.948 hektara vinograda, 3.790 hektara maslinika, 536 hektara voćnjaka i 571 hektar pod ostalim kulturama.

No ovo je zanimljivo: ta proizvodna poljoprivredna površina od 25.327 hektara rascjepkana je na skoro 50.000 zasebnih parcela, odnosno, prosječna površina poljoprivredne parcele u Istri iznosi svega pola hektara. "To je svakako jedan od bitnih razloga neefikasnosti naše poljoprivrede", smatra Oplanić. Prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, od spomenutih 12.115 hektara ratarskih površina, odnosno, oranica, žitaricama je bilo zasijano 2.630 hektara (po kulturama: 1.084 hektara ječma, 597 hektara pšenice, 520 hektara kukuruza), krmnim biljem 5.429 hektara, povrćem 1.459 hektara (od toga je krumpir na 303 hektara, rajčica na 174 hektara, luk na 83 hektara, kupus na 69 hektara, češnjak na 30 hektara, razno miješano povrće na 453 hektara); a ljekovitim i aromatičnim biljem zasijano je 97 hektara.

Službeni podaci iz bliže prošlosti zorno pokazuju degradaciju, odnosno, drastično smanjenje poljoprivredne proizvodnje u Istri, jer je primjerice 1993. godine žitaricama bila zasijana skoro osam puta veća površina nego danas, površine pod povrćem smanjile su se sedam puta, krmnog bilja bilo je dvostruko više, a evidentiranih vinograda je prije 17 godina bilo 2,3 puta više nego danas.

No, vratimo se na podatke o upravljanju današnjim istarskim poljoprivrednim "mrvicama" u odnosu na neka prošla vremena. Između ukupno 6.355 vlasnika, odnosno, korisnika u ARKOD-u evidentiranog poljoprivrednog zemljišta u Istri, velika većina, čak 94 posto, su OPG-ovi kojih ima nešto manje od 6.000; sa po tri posto u raspolaganju zemljištem sudjeluje 212 poljoprivrednih obrta i 198 poljoprivrednih poduzeća, a preostaje još statistički zanemarivih pet poljoprivrednih zadruga i šest "ostalih" vlasničkih subjekata.

Usitnjenost parcela možda ne govori dovoljno zorno o usitnjenosti proizvodnih potencijala, pa zato istaknimo da prema službenim podacima Ministarstva poljoprivrede svega 15 vlasnika ili korisnika obrađuje više od 100 hektara zemljišta; njih 26 obrađuje između 50 i 100 hektara; njih 119 obrađuje imanja površine između 20 i 50 hektara, a najviše gospodarstava, nešto preko 3,5 tisuće, obrađuje između jednog i deset hektara. Čak 1.900 gospodarstava obrađuje manje od jedan hektar, a na popisu je i 331 poljoprivredno gospodarstvo koje uopće nema zemlje!

Još malo statistike Agencije za plaćanja u poljoprivredi: u 2019. godini u Istri je evidentirana i ekološka poljoprivredna proizvodnja na čak 1.700 hektara, no umjesto da time budemo zadovoljni, još smo zbunjeniji, jer primjerice ne znamo jesu li ekološki vinogradi i maslinici evidentirani samo pod rubrikom "ekološka poljoprivreda" ili su ostali i u matičnom popisu vinograda, odnosno, maslinika pa su tako zapravo - evidentirani dvaput. Od stočnog fonda Istra je lani u uzgoju raspolagala s 8.206 grla goveda, 16.229 ovaca (od čega 1.428 grla pasmine istarska ovca), 7.877 svinja, 3.233 koze (od čega 35 istarskih koza) te 600 grla istarskog magarca. Statistike za 2019. godinu navode i 35 uljara, 130 vinarskih podruma, 14 pršutana, 14 mljekara, odnosno, sirana i 450 evidentiranih pčelara.

To su, ugrubo, službeni poljoprivredni proizvodni resursi Istarske županije. Ono što je izvan službenih evidencija, odnosno, resurse za koje nisu zatraženi poticaji ili koji služe za proizvodnju samo za kućne, odnosno, osobne potrebe, kao ni one koji su zapušteni - nemoguće je pobrojati, barem dok se ne provede najavljeni popis poljoprivrede. Iz dostupnih službenih podataka Milan Oplanić zaključuje da su prema površinama pojedinih poljoprivrednih kultura posljednjih desetljeća jako smanjene sve kategorije poljoprivredne proizvodnje u Istri osim maslinarske, dok je proizvodnja grožđa i vina ostala na istoj razini, ali se promijenila struktura proizvođača: nestalo je mnogo malih vinara, nestali su PIK-ovi, a razvio se određeni broj većih vinogradarskih gospodarstava. U 2019. godini tako primjerice 82 gospodarstva obrađuje više od 5 hektara vinograda, dok 333 gospodarstva obrađuje 1-5 hektara vinograda.

Sljedeći korak u potvrđivanju teze da bismo u slučaju žešće izolacije ostali gladni, ali da ipak ne bi bili žedni, trebao bi pokazati koliko Istra proizvodi, ali i koliko troši pojedinih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Doći do tih podataka još je teže, ali o tome više u sljedećem nastavku.

Povezane vijesti

• VIŽINADA: LAG-ov poljoprivredni natječaj
• U SRIJEDU U TISKANOM GLASU ISTRE: Velika analiza istarske poljoprivrede - bi li Istrijani mogli sami sebe prehraniti? NEKI ODGOVORI DO KOJIH SMO DOŠLI BI VAS MOGLI ŠOKIRATI
• U PETAK U TISKANOM GLASU ISTRE: Nevjerojatna životna priča čovjeka iz centra Pule. Godinama smo pjevali pjesme Miše i Olivera, a nismo imali pojma da ih je on pisao!