NACIONALNI DAN BORBE NASILJA NAD ŽENAMA

ISPOVIJESTI DVIJE ZLOSTAVLJANE PULJANKE: "Suprug nije birao ni mjesto ni trenutak za nasilje, radio je to svaki put kad smo bili sami i kad god mu se prohtjelo. Pred prijateljima i obitelji pretvarao se da je sve u redu..."

  Omalovažavanje je postalo toliko često da sam posve izgubila samopouzdanje do te mjere da sam samu sebe počela promatrati na način na koji me on tretirao. U glavi mi je bio košmar, svaku noć sam išla spavati sa strahom, pitajući se kako će biti sutra, kaže jedna od zlostavljanih žena

| Autor: Helena MOSTARKIĆ GOBBO
Ilustracija

Ilustracija


"Trpjela sam godinama, uvjerena da će se situacija poboljšati. Ali, godinama se taložilo i moralo je negdje eksplodirati: njegova je eksplozija bila svakodnevno višestruko iživljavanje, a moja – odluka da konačno prekinem taj pakao".

Početak je to priče jedne od dviju žena žrtava obiteljskog nasilja koje su željele progovoriti o dijelu svog života koji bi, kada bi mogle, najradije zaboravile. Svaka takva priča, nažalost, jedna je od doslovno bezbrojnih. Iako postoje okvirne statistike žena žrtava obiteljskog nasilja, njihov broj u stvarnosti je daleko veći.

- Na početku je sve bilo divno i krasno, bili smo mladi i zaljubljeni, on slatkorječiv. Nisam mogla ni naslutiti da bi nam se ovako nešto moglo dogoditi, govori naša sugovornica, koja je u početku bila zbunjena suprugovim komentarima oko trivijalnih stvari. S vremenom su ti komentari prerasli u podbadanja, pa vrijeđanja, a u konačnici se njezina svakodnevica svela na to da pod redovno trpi psihičko maltretiranje i fizičko nasilje. Godinama je trpjela verbalno nasilje, nerijetko to opravdavajući suprugovim "lošim danom". Naprosto joj je bilo neprihvatljivo da osoba koju voli i s kojom dijeli život zaista misli to što gotovi.

Život u košmaru

- Omalovažavanje je postalo toliko često da sam posve izgubila samopouzdanje do te mjere da sam samu sebe počela promatrati na način na koji mi je on tretirao. U glavi mi je bio košmar, svaku noć sam išla spavati sa strahom, pitajući se kako će biti sutra, govori ova očajna žena kroz suze.

- Kad su počeli udarci, najprije sam bila zbunjena, ali ubrzo sam u sebi počela tražiti razloge za to, jer sam ionako za sve bila dežurni krivac. Suprug nije birao ni mjesto ni trenutak za nasilje, radio je to svaki put kad smo bili sami i kad god mu se prohtjelo. Pred prijateljima i obitelji pretvarao se da je sve u redu, da imamo brak koji bi svatko mogao poželjeti. I tako godinama. Kad sam ga uslijed nekih novih udaraca u suzama konačno pitala zbog čega mi to radi, odgovorio je da sam zaslužila. Nikad nisam shvatila čime sam zaslužila tako nešto, jer to nitko ne zaslužuje, ispričala nam je ova žena.

Druga žena žrtva suprugovog nasilja trpjela je učestala verbalna omalovažavanja i uvrede. Podnosila je to zbog djeteta, također misleći da će stvari krenuti nabolje, a ispostavilo se da je to najveća zabluda u koju nebrojene žene vjeruju. Ona je odlučila otići već nakon prvog fizičkog nasilja, jer je, srećom, imala je kamo.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater