Prema javljanju čitateljice Istrameta Marinele Žiković, sinoć je u Novigradu zavladala prava “invazija” čvoraka.

Općenito, čvorak je svežder. No, ovisno o godišnjem dobu, glavna hrana je različita. U proljeće i rano ljeto, hrane se prije svega beskralješnjacima koji žive na tlu, i to kukcima, ali i kišnim glistama i malim puževima. Nakon toga, u prehrani preteže voće i razne bobice. Pored toga, koriste i ljudske otpatke u naseljima i smetlišta.

Zavisno o području gdje se pare i podižu mladunce, čvorci se ponašaju na sva tri načina: negdje su stanarice, na drugim područjima skitalice, dok su drugdje prave selice.

A osim pravih selica, ova druga dva oblika ponašanja ne slijedi cijela populacija čvoraka nekog područja. Tako su čvorci u Velikoj Britaniji i Irskoj gotovo u pravilu stanarice. U Belgiji između 50 i 70 % populacije ne napušta zemlju gdje se gnijezdi, dok u Nizozemskoj ostaje samo oko 20 % populacije.

Srednjoeuropska populacija je djelomična selica, tu je udio populacije koja ostaje u ljetnom staništu između 2,5 % i 8 %. Prema sjeveru i istoku, sve jedinke populacije napuštaju ljetna staništa. U jesen gotovo svi čvorci Skandinavije, Finske, istočne Poljske, sjevera Ukrajine i Sibira napuštaju ljetna staništa.

Udaljenosti između ljetnih i zimskih staništa srednjoeuropskih populacija čvoraka su između 1.000 i 2.000 km. Veći dio ove populacije prezimljuje u području Sredozemlja i sjeverozapadne Afrike, kao i uz zapadne obale Europe. (P.R./IM).