Problem je što se obitelj Kovačić pokušavala, unatoč realnim financijskim problemima, pridržavati svega na što su se ugovorom obavezala. Zamijenili su krov, napravili etažu, postavili nove drvene grede. Ima tu još puno posla, ali vidi se da se nešto pomaknulo, da kuća više nije potpuno napuštena i zapuštena. No, to za vladajuće nije dovoljno. Zapravo, Grad ni ne zna što je mlada vodnjanska obitelj napravila jer gradski službenici od njih zahtijevaju da im e-mailom pošalju fotografije sadašnjeg stanja, iako je nekretnina udaljena jedva sto metara od komunalne palače i mogu je bez problema i sami obići
(Snimio Milivoj Mijošek)
Grad Vodnjan im je prodao mačka u vreći. Bio bi to sukus onoga što je obitelj Kovačić, supružnici Tanja i Danijel s dvoje male djece, dosad doživjela s Vodyoungom, programom Grada kojim se, kako je to izjavio gradonačelnik Klaudio Vitasović za naš list, htjela riješiti stanarska problematika mladih i time spriječiti njihovo iseljavanje.
To rješavanje stanarske problematike u slučaju obitelji Kovačić izgledalo je tako da im je na natječaju ponuđena zapuštena nekretnina koja ne samo da je u zemljišnim knjigama upisana kao štala, nego je doslovno tako i izgledala. Urušeni krov, stara smokva čije su se grane rasprostrle po maloj korti, makija u unutrašnjosti kuće, izjedene drvene grade, okna bez prozora…
Ali Tanja i Danijel Kovačić odlučili su, unatoč takvom ne baš lijepom izgledu i procijenjenoj vrijednosti od oko 140 tisuća kuna, uzeti ponuđenu nekretninu, vjerujući da je mogu urediti u svoj prvi dom. No, sada bi mogli ostati bez te trošne kuće, a nemali novac koji su uložili u nju bio bi bačen u vjetar. Naime, Grad im, zbog njihovog neispunjavanja ugovornih obaveza, može oduzeti nekretninu, što, sudeći prema odgovorima koje nam je ponudio Vitasović, očito ima namjeru učiniti i pritom im ne vratiti uloženi novac.
Kovačići su nekretninu preuzeli od Grada Vodnjana u lipnju 2018. Imali su rok od dvije godine za njenu obnovu nakon čega bi se procijenila vrijednost radova i ta bi se cifra oduzela od cijene koju su prema ugovoru trebali platiti za kuću. Trebali su srediti krov, kompletnu drvenariju, obnoviti fasadu, vanjsku stolariju, odnosno osposobiti kuću za stanovanje. Nakon dvije godine morali su prijaviti i prebivalište na toj adresi.
Problem je što se obitelj Kovačić pokušavala, unatoč realnim financijskim problemima, pridržavati svega na što su se ugovorom obavezala. Zamijenili su krov, napravili etažu, postavili nove drvene grede. Ima tu još puno posla, ali vidi se da se nešto pomaknulo, da kuća više nije potpuno napuštena i zapuštena. No, to za vladajuće nije dovoljno. Zapravo, Grad ni ne zna što je mlada vodnjanska obitelj napravila jer gradski službenici od njih zahtijevaju da im e-mailom pošalju fotografije sadašnjeg stanja, iako je nekretnina udaljena jedva sto metara od komunalne palače i mogu je bez problema i sami obići.
Bezbroj poteškoća
Ono što bode u oči jest da je Grad obitelji Kovačić prodao nekretninu u kojoj nema ni vode, ni struje, ni kanalizacije. Radovi su dodatno bili otežani i zbog činjenice da se pred kućom nalaze označena parkirna mjesta i da se zbog stalno parkiranih automobila ne može kamionima iskrcavati potrebni materijal, odnositi građevinski otpad, niti se može postaviti skela za obnovu fasade. Kovačići su, da bi obavili dosadašnje radove, morali unajmljivati agregat, donositi na ruke vodu u bačvama, dok fasadu nisu mogli ni taknuti bez da im se omogući postavljanje skele. Mlada vodnjanska obitelj tvrdi i da nije do sada mogla dobiti kućanski broj pa se nije ni mogla prijaviti na adresu, što je također bio jedan od uvjeta u ugovoru.