Ovo nam je prva sezona da punimo i kuću za odmor s bazenom Villa Cavallina. Uspjeli smo je završiti tek početkom srpnja i odmah su nam došli prvi gosti i, eto, već smo osmi tjedan puni. Jako smo zadovoljni. Gosti su nam pretežno Nijemci, dolaze većinom po dvije familije jer kuća može primiti deset osoba. Dolaze na sedam, ali većinom na 15 dana. Rezervacije i dalje stižu, kaže Toni Uravić

Na Ranchu Barba Tone u Manjadvorcima uvijek je živo, a opušteno: ili je dječji kamp u điru, ili su grupe turista, obitelji s djecom, jahači ili samo ljubitelji konja i prirode, početnici i profesionalci. Vlasnika Zorana Uravića zatekli smo s djecom, polaznicima još jednog ovoljetnog kampa. Dječji kampovi ovdje se održavaju od 2007., prvo s polaznicima iz domova za nezbrinutu djecu u Selcu, Puli i Novom Vinodolskom. Nakon toga prešli su na komercijalne kampove, ali i sada, kaže nam Zoran, po jedno dijete dođe iz doma, po preporuci socijalnih radnika. S jednog došli su na čak četiri termina ljetnih kampova i jedan zimski, edukacijski, na kojem se polaže za jahaću dozvolu, odnosno licencu.

Lucija Fajta iz Rijeke, Sara Sesar iz Zagreba i Mihaela Stojmenović s Raba

Među voditeljima kampa ovog je ljeta i Maja Lucija Lisek iz Samobora koja je ovamo počela dolaziti kao klinka, prije sedam-osam godina.

- Počela sam kao kamper, a sada vodim kamp, brinem se za djecu, pomažem oko konja. Ovo mi je treći kamp ove godine, a već tri-četiri godine ovdje provedem čitav srpanj. Obožavam djecu, studiram predškolski odgoj, volim ih vidjeti da su sretni. Kada sam otkrila ovaj ranč, sve drugo mi je postalo bez veze. Ovdje je dobra vibra, daje se djeci da sami rade s konjima, opušteni smo, kaže Maja Lucija.

U ovoj skupini kampera najmlađa je Mihaela Stojmenović iz Banjola s Raba. Šest i pol godina joj je tek, a već jaše kao velika. Bila je ovdje u posjetu s roditeljima koji ovdje drže dva konja, Aslana i Aragona, i bilo je samo pitanje vremena kada će i Mihaela ostati u kampu i posvetiti se cjelodnevnom bavljenju konjima.

Maja Lucija Lisek iz Samobora

- Volim konje jer su oni posebne životinje, nekad su vozili kočije, ali ja volim jahati na njima, kaže nam Mihaela.

Uz nju, sljedeća najmlađa je 8-godišnja Sara Sesar iz Zagreba. Tu je i Lucija Fajta iz Rijeke i još puno djevojčica i među njima jedini dječak Dino Mikolaci iz Zagreba. Petnaest mu je godina, niz sezona bio je kamper, kako se kolokvijalno ovdje nazivaju polaznici kampa, a ove je godine ostao volontirati, pomagati oko konja, štale, organizacije programa… Ranch barba Tone, kaže, otkrila mu je cura s Krka, djevojka njegovog brata. Njegova obitelj ljetuje na Krku i tada obavezno svrate i u Manjadvorce.

Godišnje ovdje prođe oko 150 djece koji budu po sedam dana u kampovima s raznim programima, od jutarnjeg i popodnevnog jahanja, obilazaka dviju spilja u okolici, Ljubićeve i Vicine spilje, zatim plivanja s konjima u moru u uvali Blaz, Hauserove staze, Adrenalinskog parka Glavani, do "Indiana daya", filmskih večeri i karaoka partyja u kampu. Obroke dobivaju kateringom iz restorana, lijepo se druže, smješteni su u modernoj štali, spavaju iznad konja, na svojim podmetačima i luftmadracima, na zraku su po cijele dane, rade sve sami s konjima.

Dolaze iz cijele Hrvatske, ima i puno povratnika, ima ih i iz Londona, iz Njemačke, kojima su roditelji gore, da malo uče i hrvatski jezik, da se druže, kaže nam Zoran Uravić. Sjeća se kako su se u istom kampu zatekla dvojica dječaka iz Austrije koji su ovdje otkrili da žive ne samo u istom gradu, nego u istoj zgradi, ali se do Manjadvorci nisu poznavali.

Zoran Uravić s unukom Ani

- Pomažu mi voditelji kampa, oni su u jednom periodu bili kamperi. Sami kamperi zadnjeg dana izaberu najboljeg među sobom, ne samo da najbolje jaše, nego se i najbolje ponaša, druži, i taj je druge godine ovdje besplatno. Tako je i Jona Matić, koja ove godine volontira u kampu, bila dobitnica nagradnog kampa. Dolazi iz Zagreba, ovdje boravi 7-10 dana, voli konje i sada uči drugu djecu. Sada već ima 17 godina i uči drugu djecu koji su ovdje došli sa 7-8 godina kao i ona nekada, tumači nam Zoran.

Jona Matić, osim konja, obožava i fotografiju i ovdje je spojila svoje dvije ljubavi. Od roditelja je dobila pravi profesionalni fotoaparat i sada bilježi sve što se događa u kampu. I nama je rado ustupila svoje izvrsne fotografije.

Osim kampera, na ranč u Manjadvorce na turističko jahanje dolaze gosti iz cijele Istre. Zoran kaže da su imali smo puno upita preko mejlova već od ožujka, a onda je korona zaustavila manji dio njih.

- Ljudi koji su ovdje kontinuirano, budući da imamo i Kamp Dvor i kuću za odmor, i dalje dolaze. Oni koji su vezani uz jahanje stacioniraju se i drugdje u selu. Imali smo jedno komotno ljeto, ne loše, nego opuštenije ljeto. Team building grupe, vrtićke i školske grupe bile su zaustavljene u predsezoni. Grupe koje radimo s Istra Adventure ekipom također su stale, prošle godine bile su to grupe i od 150 ljudi. Ali gosti koji su smješteni u selu i našem kampu, tu su radi jahanja. Ovo su aktivnosti na otvorenom, na zraku smo, na konjima, razmak je, čist zrak, prirodni ambijent, priča Zoran.

Kaže da skupina Istra Outdoor Experience i dalje funkcionira, ove godine pridružilo se i par gostiona. Prije par godina grupaciju su oformili Ranch Barba Tone, Glavani park i Istra Adventure, zajednički nastupaju na inozemnim sajmovima, u aktivnostima ih prati i Turistička zajednica općine Barban.

Osim što ne odustaje od barbanske utrke, Toni Uravić na obiteljskom je imanju zadužen za vođenje Kampa Dvor i kuće za odmor Ville Cavalline. Kaže da su turistički rezultati, kao i svugdje, dosta slabiji nego lani, ali nije jako nezadovoljan.

- Mobilne kućice su ispunile naša očekivanja, glamping šatori su ove godine bili hit budući da su se ljudi više okrenuli prirodi, tražili su alternativni oblik smještaja i ovo se zaista pokazalo dobrim. Na kamping parcelama smo imali 50 posto lanjskog učinka. Kamperski gosti su nam najvećim dijelom Nizozemci, kojih je zbilja ove godine bilo puno i dolaze svojim kamperima, a u mobilnim kućicama i glamping šatorima najviše smo imali Slovenaca, Nijemaca… To su više-manje obitelji s djecom koji su došli tematski, zbog jahanja. Uživali su u prirodi, seoskom ambijentu, na našem bazenu. Ovo nam je prva sezona da punimo i kuću za odmor s bazenom. Uspjeli smo je završiti tek početkom srpnja i odmah su nam došli prvi gosti i, eto, već smo osmi tjedan puni. Jako smo zadovoljni. Gosti su nam pretežno Nijemci, dolaze većinom po dvije familije jer kuća može primiti deset osoba. Dolaze na sedam, ali većinom na 15 dana. Rezervacije i dalje stižu, prenosi nam Toni.

Mali i veliki jahači u Vicinoj spilji (Jona TOMIĆ)

Neki od njihovih gostiju žele više biti sami, hoće mir, relaks, ne idu puno okolo, dok su drugi svaki dan negdje u akciji. A potonjima Barbanština nudi brojne mogućnosti: blizu im je Glavani park, turistička agencija Istra Adventure nudi vožnje kajacima, bagijima, kvadovima, jet-skiima, to je sada novo. Za našeg posjeta Ranchu Barba Tone upravo je jedna ekipa na kvadovima prošla selom.

Imaju 22 konja za jahanje

Na Ranchu Barba Tone 22 je konja koji se mogu jahati. Uz još neke koji su ovdje na pansionu, ukupno je 30-ak konja. Među njima mnogo je i trofejnih grla, u endurancu se natječu već 14 godina, ali ove godine još nisu bili ni na jednoj međunarodnoj utrci. Sada u rujnu očekuju ih turniri u Slovačkoj i Mađarskoj, svjetsko i europsko prvenstvo za koje su imali spremna četiri konja i tri jahača prebačeno je za 2021. godinu. Održano je samo državno prvenstvo i dva kola Croatia kupa, koji je nedavno nastavljen u Sinju. Na barbanskoj Trci na prstenac i ove su godine sudjelovali s dva konja i dva jahača, jahali su Zoranov sin Toni i Stefano.