ZAPOVJEDNIK ROVINJSKE SATNIJE 119. BRIGADE

Drago Pulić : Sve mladiće vratio sam obiteljima žive i zdrave


Neposredno prije akcije Oluja Drago Pulić iz Rovinja bio je zapovjednik drugog bataljona 119. brigade u kojem su bili branitelji iz bivše rovinjske općine. Drago je cijeli svoj radni vijek proveo u bivšoj vojsci, pa je i tada profesionalno preuzeo komandu nad oko 750 do 800 vojnika koji su tijekom Domovinskog rata bili u njemu uključeni.

-Djelovao je na glavnom pravcu napada Brinje-Rakovica do granice sa Bosnom. Imao je zadatak osiguranja tenkovskog bataljuna Prve gardijske brigade Tigrova. Rano ujutro kada je krenula vojno-redarstvena akcija započeo je i naš ratni put u pravcu prema Glibodolu. Tu smo naišli na velike probleme jer je proboj bio onemogućen zbog protutenkovskih mina. Bili smo prisiljeni zaustaviti akciju i vratiti se na početne položaje. Tog jutra Tigrovi su pretrpjeli prve tehničke gubitke: pogođen je jedan tenk i dvije samohotke i sve je srećom prošlo bez gubitka i ranjenih. Drugi dan je proboj izvršen po planu kroz Glibodol i Saborsko. Sjećam se tog hrvatskog sela gdje su sve kuće bile spaljene. To su učinili pripadnici srpskih paravojnih formacija,” priča Drago Pulić. Bataljun je nastavio svoj put bez gubitaka.

- Mi nismo znali što nas čeka, situacija je bila vrlo napeta i kao zapovjednik moja je dužnost bila povući prave odluke i zapovjedi te osobnim držanjem iskazati sigurnost kako bi smanjio tenzije koje su neminovne. Bilo je nužno puno raditi na moralnom planu kako bi se stvorila što je moguće opuštenija atmosfera. Tokom našeg puta prema granici s Bosnom prolazili smo kroz zapuštena sela, bio sam svjestan da je neprijatelj prethodno izvršio masovno iseljenje civilnog stanovništva,“ prisjeća se Drago. Napredak hrvatskih snaga iziskivao je pravovremenu organizaciju u opskrbljivanju vojnika.

- Bilo je nužno da vojnicima osiguram stalnu opskrbu hranom i vodom i da osjete podršku iz pozadine, uključujući i nazočnost medicinskog osoblja. Tokom našeg puta do granice s Bosnom kontakti s pozadinom su funkcionirali u najboljem redu. Moram odati dužnu zahvalnost tadašnjim gradskim vlastima u Rovinju. Naš su put pratili 32 kamiona s hranom i jedna cisterna s vodom. Vojska je bila dobro naoružana i opskrbljena municijom što se u konačnici odražavalo i na psihološko stanje vojnika,” priča mi Drago. (Piše Elio VELAN)

 

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter