REKTOR SVEUČILIŠTA VERN I STRUČNJAK ZA SIGURNOST

DR. VLATKO CVRTILA, "Europska unija je gubitnik u 'ratu za cjepivo', a male države poput Hrvatske još su veći gubitnici. IPAK, MISLIM DA NAM TURIZAM NEĆE BITI UGROŽEN"

Srećom, kod nas se trenutno situacija stabilizira, čemu je pridonijela u velikoj mjeri i odgovornost građana. Međutim, moramo voditi računa o tome da nema povratka u normalu bez smanjivanja trenutnih brojki i opasnosti od zaraze, a to se zasad može postići jedino masovnim procjepljivanjem. Što se prije ono obavi, to ćemo prije krenuti u oporavak, kaže Cvrtila

| Autor: Dubravko GRAKALIĆ
Dr. Vlatko Cvrtila (Snimio Ronald Gorsic/Cropix)

Dr. Vlatko Cvrtila (Snimio Ronald Gorsic/Cropix)


Stručnjak za sigurnost i međunarodne odnose, politolog dr. Vlatko Cvrtila, u svojim javnim analizama posljednjih tjedana upozorava kako će postpandemijski svijet izgledati drukčije i u političkom i strateškom zrcalu. O geopolitičkim potezima Kine, Rusije i SAD-a, te poziciji Europske unije i Hrvatske razgovarali smo potaknuti "ratom za cjepivo" koji je sve očitiji, kao i probuđeni "zdravstveni" nacionalizam.

- Pandemija koronavirusa počela je mijenjati geopolitičku sliku svijeta. Izbio je neočekivani "rat za cjepiva", a razvidno je i kako će zemlje koje se prve ekonomski oporave od zatvaranja gospodarstva zauzeti bolja mjesta u globalnoj ekonomiji, pa i politici?

- Sama pandemija je na svjetskoj razini proizvela različite oblike ponašanja u cilju njezina suzbijanja. Ti oblici ponašanja su dominantno definirani na razini država, dakle na razini organizacija koje su utemeljene na sili i prisili. Tako države djeluju prema unutra, ali i prema van, što znači da možemo govoriti o geopolitičkom djelovanju jer u odnosima s drugim državama nastoje ostvariti vlastite interese svim dopuštenim i uobičajenim sredstvima. Vidjeli smo već u narativima kako se svijet počeo dijeliti po geopolitičkoj logici. Bivši američki predsjednik Donald Trump nazvao je covid-19 "kineskim virusom", smatrajući kako je Kina odgovorna za njega te kako treba biti i kažnjena zbog prikrivanja razmjera opasnosti. Nakon toga je krenula utrka u razvoju cjepiva koja nalikuje utrci u naoružanju. Bilo je jasno da onaj tko prvi dođe do cjepiva može ne samo pomoći vlastitim građanima i ubrzati svoj oporavak, nego i zaraditi u ekonomskom smislu. Cjepivo je tražena roba, ali se može koristiti i u stvaranju i širenju geopolitičkih utjecaja.

- Cjepivo danas je, recimo, ono što je bila nafta sedamdesetih godina prošlog stoljeća?

- Tako je. Ima ga malo, svi ga trebaju i cijena može rasti. Nažalost, svjedoci smo da raste panika kako cjepiva neće biti dovoljno i da se nećemo brzo vratiti u normalu. Govorimo li u terminima geopolitike, od samih početaka pandemije otpočele su geopolitičke igre. Primjerice, Kina je postala glavni opskrbljivač zaštitnom opremom i maskama. To je bila "mask diplomacy" - i Kina je pomagala raznim državama, od Italije do Srbije. Što se cjepiva tiče, Kina ga nije razvijala samo unutar svoje države, nego i u Brazilu, Indoneziji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i u Africi. Naravno, države koje su sudjelovale u testiranju imaju prednost u njegovoj nabavci, a Kina nije išla prema bogatim državama. Usmjerili su se prema državama koje su manje razvijene, nemaju dovoljno novca, ali su im zajamčili cjepivo na kredit i tako postigli jasne političke i ekonomske ciljeve. Tu se već stvara ovisnost koju će Kina znati iskoristiti kad pandemija prođe.

- Cjepivo su razvile kompanije iz tri velesile - SAD-a, Kine i Rusije, te iz Velike Britanije. Europska unija nije proizvela ništa, iako je uložila novac u neka cjepiva. Ne pokazuje li to slabost EU?

- To pokazuje slabost njezine konstitucije jer EU nije država, nego zajednica država. Zdravstvene politike zemalja članica nisu dio zajedničkih politika. EU je na početku racionalno i razumno postupila ujedinjujući napore i odvajanjem novca za ugovore s nekim kompanijama. Kako EU ne razvija kapacitete za geopolitičke analize, oslonili su se na pregovore i potpisane ugovore, vjerujući kako je to dovoljno. Nisu uzeli u obzir scenarije najgoreg ishoda, što je uobičajeno u geopolitičkim analizama.

Za razliku od EU, Izrael je dobro procijenio situaciju, te požurio potpisati ugovore prije EU. Očito su imali dobre procjene što bi se moglo dogoditi ako potpišu ugovore nakon EU koja je naručivala ogromne količine. EU ima složene procedure odobravanja lijekova i cjepiva, što je dobro jer se kroz to ipak vodi računa o zaštiti zdravlja građana. To je jaka strana EU, ali je u ovoj situaciji ipak slabost s obzirom na potrebe. Procedura odobravanja cjepiva je za ovu priliku izuzetno ubrzana, ali ipak sporija od država izvan EU.

- Nije li Mađarska srušila taj koncept? Tamo su registrirali i rusko cjepivo i jedno od dva kineska cjepiva.

- Da, Mađarska je to učinila i time narušila inače krhko zajedništvo. Viktor Orban i njegova vlada i inače već duže vrijeme provode neke politike suprotno zajedničkim EU dogovorima. Ova njihova odluka ilustracija je pojave zdravstvenog nacionalizma gdje vođe pojedinih država, zbog pritiska krize, vode svoju protu-pandemijsku politiku. Zanimljivo je da se građani u Mađarskoj, prema istraživanju, najmanje žele cijepiti, pa slijedom toga ne bi trebalo biti neke panike zbog poremećaja u opskrbi cjepivom. Ali ipak, Viktor Orban je iskoristio priliku kako bi još jednom pokazao kako EU administracija ne funkcionira.

- Gdje je rješenje za Hrvatsku? Čekati mrvice, odnosno manje količine cjepiva što ga je naručila EU, ili ipak krenuti dalje i nabaviti kinesko ili rusko cjepivo?

- U ovom trenutku za Hrvatsku ne bi bilo pametno iskakanje iz vlaka kojeg vozi Bruxelles. EU ulaže velike napore da se situacija s nabavkom cjepiva popravi, ali to ne znači da ne treba imati rezervnu varijantu da se cjepiva nabave iz Kine ili Rusije. Naravno, pri tome treba gledati na poštivanje europskih propisa za odobrenje cjepiva. Trenutačno nismo u tako lošoj epidemiološkoj situaciji da bi radili nešto što može dovesti do posljedica koje je kasnije teško sanirati. Nabavku cjepiva iz Kine ili Rusije može si dopustiti Orban, ali na Hrvatsku bi se vjerojatno primijenio pritisak da to ne učini. Prilike se mogu promijeniti ako neke od većih država, poput Italije, krenu tim putem, jer bi ih slijedio i veći broj europskih država.

- Još prije nekoliko mjeseci pojavila se informacija kako bi se rusko cjepivo moglo proizvoditi u Njemačkoj. To bi promijenilo sve?

- Točno. Sada se govori i o spajanju komponenti ruskog cjepiva i AstraZeneca cjepiva te da bi tako moglo nastati vrhunsko cjepivo. Nije isključeno da bi EU mogla krenuti i tim putem da zaštiti svoje građane. Evo, pod pritiskom krize mogla bi se donijeti odluka koja bi imala geopolitičke konotacije.

- U nas su epidemiolozi počeli javno govoriti da su ruska i kineska cjepiva dobra. Prije par tjedana, nisu ih ni spominjali.

- Tako je. Ali, tada smo mislili da će doći dovoljno zapadnog cjepiva, pa nije bilo potrebe uopće raspravljati o drugima. Sada se situacija promijenila jer količina cijepljenih ljudi kineskim i ruskim cjepivom ipak može dati podatke o sigurnosti cjepiva. Velik broj osoba je cijepljen, nema nuspojava i pokazalo se kako je sve u redu. Po nekim podacima, Sputnik V ima imunizaciju od dvije godine, dok cjepiva Pfizera i Moderne "traju" šest mjeseci.

- Nije li apsurd da je EU uložila novac u oxfordsko cjepivo AstraZenece, dakle izvan EU jer Velika Britanija tada više nije bila zemlja članica?

- Sada nam izgleda kao apsurd, ali u vrijeme donošenja odluke vjerojatno su bili presudni faktori ugleda sveučilišta i kompanije i povjerenja u njihove sposobnosti, te činjenicu da će se proizvoditi na teritoriju država članica EU. Da se nije dogodila odgoda u isporuci, vjerojatno ne bi raspravljali je li to bila pogrešna odluka. Mislim da EU nije imala previše izbora, te da je odabrala sve one za koje je smatrala da bi mogli ispuniti obećano. Uostalom, nije stavila sva jaja u jednu košaru, već je diverzificirala nabavu.

- Nije li važno što je Izrael Pfizer/BioNTechu platio 30 dolara po dozi cjepiva, dok je EU dogovorila 15 eura po dozi?

- Tako je, sada kompanije kažu da su na rubu profitabilnosti sa cijenama koje su dogovorile s EU. Kao što sam ranije rekao, cjepivo je u ovom trenutku roba na kojoj se može zaraditi. Izrael je dobro prepoznao da farmaceutske kompanije nisu imune na novac i to je iskoristio. Pored toga, on je obećao podijeliti podatke o cijepljenima s farmaceutskom kompanijom, što je izrazito vrijedan resurs za daljnja istraživanja i razvoj cjepiva. Uglavnom, odigrali su najjače karte i zato su u prednosti.

- Najavljuju se novi oblici državnog protekcionizma u odnosu na cjepiva. U SAD-u kažu da sve što Pfizer proizvede na tlu te zemlje treba tamo i ostati, u EU slično tvrde za proizvode farmaceutskih kompanija koje se nalaze u Nizozemskoj i Belgiji?

- To su zaoštravanja koje nismo očekivali i ilustracija su zdravstvenog nacionalizma. Nije baš jednostavno zabraniti izvoz u tržišnom gospodarstvu, ali se i to može ako se proglasi neka razina krize koja podrazumijeva uvođenje takvih mjera. Mislim da bi SAD to mogle učiniti dok EU nema te mehanizme, ali ih imaju države na čijem se teritoriju proizvodnja odvija.

- Predsjednik Joe Biden najavio je sto milijuna cijepljenja u prvih sto dana mandata. Je li tu "potrošeno" cjepivo za Europu i druge zemlje?

- I prije je bilo predviđeno masovno cijepljenje u SAD. To je govorio još predsjednik Trump, tako da je, bez obzira na obećanja predsjednika Bidena, Pfizer na to sigurno već bio spreman.

- Jasni su geopolitički ciljevi Rusije i Kine prodajom i distribucijom cjepiva. Ali, kakvu ulogu igraju SAD?

- SAD ne treba cjepivo kao sredstvo za postizanje geopolitičke moći. Oni imaju vojnu, političku i ekonomsku moć i bez toga. Kina, u sklopu svojih projekata za širenje moći i utjecaja, sada upotrebljava i to sredstvo. Rusiji je također bilo važno naglasiti da prvi imaju cjepivo i nazvali su ga Sputnik. Ne slučajno, tako se zvao njihov prvi satelit koji je označio prednost Sovjetskog Saveza pred zapadom u svemirskoj utrci. Cjepivom Rusija pokazuje da je ponovno globalni igrač i da nema ograničenja u tome koga će opskrbljivati: Kubu, Venezuelu, Tursku i druge države, a preko Mađarske i Europsku uniju.

- Rusija je aktivna i na zapadnom Balkanu svojom politikom izvoza cjepiva?

- Na razini regije, geopolitički odnosi vrlo su zanimljivi. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je nabavkom kineskog i ruskog cjepiva počeo širiti svoj utjecaj u okolnim zemljama. On obećava pomoć Sjevernoj Makedoniji, Republici Srpskoj u BiH te Crnoj Gori. To je njegova geopolitička igra jer je rekao da će, ako treba, ustupiti dio cjepiva nabavljenog za Srbiju. Pri tome ne treba zaboraviti ni izbore 2022. godine za predsjednika i parlament u Srbiji gdje će briga oko cjepiva odigrati ulogu kod birača. Cjepivo je postalo sredstvo kojim se može postići određena geopolitička moć i uvjeren sam da se to, bez obzira na izjave Svjetske zdravstvene organizacije o humanosti prema siromašnim zemljama, neće dogoditi sa zapadnim cjepivima, ali hoće s kineskima i ruskima.

- Kina će cjepivo koristiti u svom strateškom planu "Pojas i put"?

- Cjepivo je kineski "zdravstveni put svile", tako bih ga nazvao. Pogledajte u kojim državama su dogovorili isporuku cjepiva i u kojoj hemisferi. U Brazilu je zanimljiva situacija - predsjednik je za zapadno cjepivo, ali je svjestan kako neće dobiti odgovarajuće količine, dok je njegov politički protivnik, guverner Sao Paola, uvezao kinesko cjepivo za svoje građane. I neke druge države Latinske Amerike imaju dogovore o isporuci kineskog cjepiva, države Afrike, Bliskog istoka i jugoistočne Azije.

- Hrvatska izgleda kao gubitnik, u ovom trenutku vrlo je malo cijepljenih?

- Rekao bih da je čitava EU gubitnik, a malim državama može se dodati još dodatna dimenzija gubitništva jer imaju manjak moći za pritiske prema dobavljačima. Srećom, kod nas se trenutno situacija stabilizira, čemu je pridonijela u velikoj mjeri i odgovornost građana. Međutim, moramo voditi računa o tome da nema povratka u normalu bez smanjivanja trenutnih brojki i opasnosti od zaraze, a to se zasad može postići jedino masovnim procjepljivanjem. Što se prije ono obavi, to ćemo prije krenuti u oporavak.

- Kod nas je najvažniji turizam. Smanjuje li nam nedostatak cjepiva šanse za oporavak te gospodarske grane od koje živimo? Hoće li Covid putovnice za cijelu EU, nametnu li ih velike turističke zemlje poput Italije ili Španjolske, ugroziti hrvatski turizam?

- Mislim da neće jer nemamo ista emitivna tržišta. Hrvatska je auto destinacija, ne ovisimo previše o zračnom prijevozu nego nam je bitno da naše okruženje bude epidemiološki stabilizirano. Za uspjeh turizma važna je situacija u Sloveniji, Austriji, Češkoj, Njemačkoj, Slovačkoj, Mađarskoj. Ako će tamo biti dobra situacija, onda će njihovi građani imati potrebu za odmorom i povratkom u normalu preko ljeta. Ali isto tako dobra, ako ne i bolja, mora biti i situacija kod nas.

- Zemlje gdje kasni cijepljenje snažno gube svoju ekonomsku snagu?

- Naravno, ne samo u turizmu, nego i u drugim sektorima. Smanjena je mobilnost radnika, to je vrlo bitno za EU i ekonomiju zemalja članica. A to vodi smanjenju plaća, smanjenju potrošnje i posljedično manjim prihodima od PDV-a u državnom proračunu.

- Hoće li problemi s pandemijom i cijepljenjom produžiti naš boravak na dnu liste najsiromašnijih zemalja Europske unije?

- Mislim da nas tu poziciju nije dovela pandemija, niti će nas cijepljenje izbaviti iz nje, nego niz drugih razloga koji prate naše gospodarstvo od samostalnosti do danas. U lošoj poziciji smo iz drugih razloga, trebamo napraviti ozbiljne strukturne reforme gospodarstva i državne uprave, pomaknuti se iz "ekonomije usluga" u drugim smjerovima. Hrvatska je češće u reaktivnom, nego u proaktivnom modu i to je neka konstanta u našem razvoju. A pandemija je to dodatno zabetonirala. Nažalost, nisam optimist da ćemo nešto naučiti iz ove situacije, te da ćemo novim idejama krenuti u ubrzani oporavak.

- Globalno gledano, ali i na razini EU, poslije pandemije bogati će postati još bogatiji, a siromašni još siromašniji?

- Sigurno će biti tako. To se događa već desetljećima i taj trend neće se promijeniti. Na vrhu će biti jako mali broj bogatih ljudi i država, a na drugoj strani veliki broj siromašnih. To vrijedi i za EU. A taj sve veći jaz producirat će nove i sve složenije izazove i rizike. Pitanje je hoćemo li imati kao civilizacija kapaciteta za suočavanje s njima.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter